Ciklus izložbi AKUMULATOR 2: Grupna izložba “Transverzala Rijeka-Ljubljana / Bezgranični prijelaz Šapjane” otvara se večeras u Lamparni

Alen Ožbolt

Izložba je premijerno predstavljena prošle godine u privatnoj kući jednog od sudionika, arhitekta i slikara Igora Rukavine, u pograničnom mjestu Šapjane, u blizini hrvatsko-slovenske granice. Izložba je nastala kao “transverzalna transgresija” i reakcija na zabranu kretanja i komuniciranja

Labin - U petak, 4. ožujka 2022. u 20 sati, u sklopu programa obilježavanja Dana rudara i 101. obljetnice Labinske republike, u galeriji DKC-a ”Lamparna” u Labinu, otvara se izložba “Transverzala Rijeka-Ljubljana / Bezgranični prijelaz Šapjane”, grupe autora Aleksija Kobala, Alena Ožbolta, Romana Uranjeka, Igora Rukavine, Branka Cerovca i Damira Stojnića.

Roman Uranjek

Ovom izložbom, koja okuplja troje umjetnika iz Ljubljane (Aleksij Kobal, Alen Ožbolt i Roman Uranjek) te troje umjetnika iz Rijeke (Branko Cerovac, Igor Rukavina i Damir Stojnić), a koju je koncipirao, producirao te u Lamparni postavio kolektiv Rijeka Underground (Danijela Urem, Branko Cerovac, Igor Rukavina i Damir Stojnić), započinje druga sezona izložbenog ciklusa Galerije Lamparna “Akumulator2”, koji sufinancira Ministarstvo kulture i medija RH.

Izložba je premijerno predstavljena prošle godine u privatnoj kući jednog od sudionika, arhitekta i slikara Igora Rukavine, u pograničnom mjestu Šapjane, u blizini hrvatsko-slovenske granice. Izložba je nastala kao “transverzalna transgresija” i reakcija na zabranu kretanja i komuniciranja, na pojam “socijalne distance” kojim vladajuće strukture zlorabljuju nužnost pandemijskih uvjeta života. U vremenu ograničavanja prostora i guranja egzistencije unutar skučenih krajobraza “Novonormalnog”, izložbom se nastojalo održati živima kreativne energije koje povezuju ove prostore, gradove, umjetnike i ljude, a koji su se kroz punk-rock scenu, zajedno s tendencijama u suvremenoj vizualnoj umjetnosti formirale još 80-ih godina prošlog stoljeća. Navedeni su umjetnici svojim radovima markirali topos obiteljske kuće Igora Rukavine, kao utopijski, ili njihovom definicijom, kao “bezgranični prijelaz Šapjane”. U tom smislu ovom se izložbom najavljuje i temat idućeg, 4. Bijenala industrijske umjetnosti, koje će se održati ove godine od 17. rujna do 29. listopada, u Labinu, Raši, Puli i Rijeci, pod nazivom “Krajobrazi želje” i čiji će glavni fokus biti upravo na onim umjetnicima koji u svome radu propituju mogućnost ostvarivanja utopijskih, arkadijskih prostora ili, barem, njihova očuvanja.

Damir Stojnić

Rijeka Underground: Transverzala Ljubljana – Rijeka / Transmutacija u Galeriji Lamparna, Labin

( SVJETLOST + TAMA / NEBO + PAKAO – U LAMPARNI )

Imena su ista (T – Šapjane = T – Labin), nekoliko radova, brojeva, znakova, riječi …

No prostor, mjesto, topos, prostorija/-e nisu jedni te isti. Naime, jako su različiti, nužno izdiferencirani, na međusobnoj radikalnoj distanci, drugih pozicija i dimenzija. Priča se umnožila, rascijepila, „podvojila“ na dva mjesta, „bilocirala“, poput Anđela (palih) Svjetlosti. A pad s nebesa na zemlju odnosno u srce „Underground City XXI“ – Lamparne prouzročio je određene izložbeno – konceptualne pomake, posljedice. Ovaj zapis je tek jedan od priloga T-2 – transmutaciji „Šapjane 20 – Labin 22“ na kojoj radimo. Jedna od više mogućih digresija na tu temu. Samo poziv na TM – meditaciju / Trans – mutacijsku, otud skraćenica. T.-M. /. Više „kantovsku“, „romantično“ – idealističku, manje „maharišijevsku“ (Yoga). Ipak, rad na pojmu zahtijeva da ubacim i pitanje / problem transcendencije granica. Ne tek „spoznaje“ već, u našem slučaju svakako, i prostora, koji nije mišljen, ovdje, kao „čista forma zora“, posebno kad skrenemo svoju pozornost odnosno pažnju na staru obiteljsku kuću u malom pograničnom mjestu Šapjane (na samoj meji, međi Hrvatska / Slovenija). U kojoj smo („kod Igora R.“) pred kojih godinu dana priredili „T – 1“ izložbu (uvjetno mišljeno), „Transverzala Lj – Ri“; otprilike „na pola puta“ između „Ljubljane“ i „Rijeke“. Taj prostor, mjesto, nije jednostavno „čist“, niti je prvotno koncipiran kao neka „galerija umjetnina“… Niti je „preobražen“ u čisto-galerijski izložbeni prostor. Tamo se, naravno, i dalje stanuje, živi, ne jedino „artistički“, još manje „muzeologijski“. Nikako „novo/ab-/normalno“ već samo „normalno“, sukladno potrebama običnih, atavističnih, „anakronih“ hominida, primata, kakvi su bili manje-više sve do fatalne „korona-krizne“ godine 2020-te. Za razliku od tog „T-1“ objekta, cijeli Ex-industrijski (ex-rudnički) kompleks u kojem je (i) Lamparna (ne oduvijek Galerija Lamparna) ima vlastitu „techno“, industrijsku i „sanitarnu“ pred-povijest. Tako da je nekadašnja „radna“ i sanitarijska funkcionalna „čistoća“ prostorije koja je tek od ranih 90-ih prošlog stoljeća konceptualno „sublimirana“ u Art – prostor nazvan „Galerija Lamparna“, te krajnje ekonomično i uredno pojednostavljena u to što je tada postala, zadržala izvornu „čistu“ formu, uz radikalnu promjenu funkcije. To je, dakle, nova, suštinski izmijenjena situacija u kojoj se „instalira“, predstavlja, postavlja ova – sada „T-2“ izložba.

Aleksij Kobal

Nužno „čišćenje“ materijala, eksponata, strukture postava u neki stroži, rigorozniji, rigidniji „Contemporary Art“-istički poredak u geometrijskim gabaritima čistih zidova „akromatske“ pravokutne Galerije i njenog inventara, zahtijeva od postava – i – promatrača u tom mjernom sustavu oštrije razlučivanje jukstapozicije jasno određenog „registarskog“ broja sudionika i njihovih izložaka u tome sustavu / kontekstu, „okolišu“. „Labin Art Express“, „Lamparna“, rudnički (Pod-) Labin imaju vlastiti topos, „karakter“, te već trodecenijski razvijanu tradiciju uspostavljanja i razvoja „mreže“ ili pak „rizoma“ artističkih odnosa na relaciji Slovenija – Hrvatska (u širem kompleksu, kontekstu Ex-Yu, EU, Svijet, da ne kažemo globalni „New World Order“), tako da se i ova kombinacija osmišljeno uklapa u „LAE-labinski“ sustav korespondencija s retroavangardističkim (NSK), kolektivističkim, ali i individualnim (cum grano salis) umjetničkim fenomenima i protagonistima iz razdoblja 1980 – 2022. Osobno, držim da će sudjelovanje autora kakvi su, svaki s vlastitim habitusom i umjetničkim profilom (Ibidem: C.V. u ovom katalogu izložbe) Kobal, Ožbolt, Uranjek, na poziv Galerije Lamparna odnosno Stojnića, te Rukavine, Urem (CCA, Rijeka Undergound) i mene, značajno nadopuniti bogat popis suvremenih umjetnika koji su bilo samostalno bilo skupno izlagali u Labinu, u toj (su)organizaciji. Uz poziv na poštivanje danog „mjernog sistema“ s blagim „ublažavanjem mjera opreza“ – da posegnem(o) za „kritično“ nametnutim „tehno-medicinskim“ para-političkim žargonom 20-22 (self-isolation + social distance)! – pozivam(o) publiku na ovaj „underground“ – T- 2 – događaj. Apsolutno u duhu proklamiranog Ustava Podzemnog grada XXI.

AMEN
Branko Cerovac (02.2022.)

Follow @PodUckun