Filozofija života u teglici meda: Honey Pot obitelji Baričević iz Vranje čuva okus, miris i sjećanja na Istru

Keramička teglica puna cvjetnog meda oblikom podsjeća na tradicionalne košnice od pruća i slame, poznate kao pletare. Puni se medom s obronaka Učke, a zatvara zalijevanjem poklopca toplim pčelinjim voskom

Vranja - U selu Vranja, na obroncima Parka prirode Učka, živi obitelj Baričević i njihove “sivke”, autohtone hrvatske pčelice, koje prikupljaju nektar s raznolikog, samoniklog bilja koje raste u tom zaštićenom području.

Iz tog malog istarskog mjesta u općini Lupoglav, koje čuva tradiciju i prirodni sklad, okruženog stoljetnim lipama i mirisnim livadama, dolazi učkarski med bogatog okusa i mirisa milijun cvjetova, koji je OPG-u Baričević nakon priznanja “Top Bee” Pčelarskog saveza Slovenije, donio i nagradu “Simply the Best” Udruge hrvatskih putničkih agencija i Burze Put za najbolji konzumni suvenir, njihov Honey Pot s kojim su osvojili 196 od mogućih 100 bodova i zlatnu medalju.

Honey Pot je originalan način predstavljanja tog kraja kroz jedan proizvod, koji čuva uspomene na vrijeme provedeno u Istri. Oblikom podsjeća na starinske košnice pletare, čime dodatno naglašava povezanost suvenira s tradicijom pčelarstva. Puni se medom s obronaka Učke, a zatvara posebnim postupkom zalijevanja poklopca toplim pčelinjim voskom.

Zujke Učkarice

- Pratimo nove tehnologije, čak se služimo i digitalnom tehnologijom, međutim poštujemo nasljeđe naših predaka. U duhu tradicije jedan dio našeg pčelinjaka ne selimo i iz njega ne vadimo sortne medove, bagrem, lipu, medun. Te košnice cijelu sezonu ostaju u našem selu, baš kao što su ostajale u prošlosti, i tek na Ivanje, 24. lipnja vrcamo med koji u sebi zaista ima milijun cvjetova jer su u njemu nektari svih biljaka koje su cvjetale od travnja do kraja lipnja. Takav med ima izuzetnu nutritivnu vrijednost, a okusom podsjeća na medove koje su vrcali naši nonići, priča Ana Baričević, koja se sa suprugom Robertom prije devet godina posvetila pčelarstvu i svojim, kako ih zove “Zujkama Učkaricama”, a podržava ih i pomaže im i kći Lara.

Keramičku posudu Honey Pot dizajnirali su u suradnji s Keramikom AR iz Labina. Oblikom nalik na stare košnice, takozvane pletare, sa srcolikom vizurom Istre teglica meda priziva u sjećanje lijepa putovanja, a teksturom šesterokutnog saća podsjeća na pčele koje vrijedno grade saće. Tekstura pritom pomaže u prezentaciji meda i pčelinjih proizvoda slijepim i slabovidnim osobama.

- Dok oni opipavaju Honey Pot, pričamo im o pčelama medaricama i medu koji se čuva u tim posudama. Za razliku od klasičnih suvenira, ovaj pruža potpuno iskustvo jer ga doživljavamo pogledom, dodirom, okusom i mirisom. Ručno izrađena keramička posuda ispunjena je najfinijim cvjetnim medom iz našeg pčelinjaka i zatvorena poklopcem zapečaćenim toplim, prirodnim, pčelinjim voskom. Oblikom podsjeća na tradicionalne košnice od pruća i slame, poznate kao pletare, čuvajući tako duh prošlih vremena i budeći uspomene na lijepe trenutke provedene u Istri. Nosimo ga svojim najmilijima kao priču o doživljajima, okusima i mjestima koja smo otkrili. Istovremeno je i savršen dar, mali komadić Istre koji želimo ponijeti sa sobom s našeg putovanja, kaže pčelarka Ana.

Degustacija meda

Učkarski med koji proizvode postao je prepoznatljiv simbol tog kraja, dar pčela i cvjetova iz srca Parka prirode Učka, med koji u sebi sadrži dio tog prirodnog bogatstva.

- Od prvog dana njegujemo našu autohtonu sivu pčelu, Apis mellifera carnica, mirnu i izdržljivu stanovnicu naših krajeva te sami uzgajamo matice kako bismo sačuvali tu vrijednu vrstu. Naše košnice izrađene su od drva i premazane samo prirodnim uljem, a u njima pčele stvaraju svoj vosak – temelj svake zajednice. Sve pčelinje proizvode cijenimo kao dar prirode i obrađujemo ih s posebnom pažnjom kako bismo zadržali njihovu punu vrijednost.

Rad OPG-a Baričević posljednjih godina sve više privlači pozornost kako domaćih, tako i stranih posjetitelja, koji dolaze u Vranje saznati više o životu pčela, obići pčelinjake, sudjelovati u degustacijama meda te doživjeti poseban mir i ritam prirode kakav pruža područje Učke. Takav predah od grada sve više odgovara suvremenim turistima koji traže autentičnost, lokalne proizvode i sporiji način odmora. Spojivši pčelarstvo i apiturizam te osmislivši originalan gastro suvenir, obitelj Baričević istodobno čuva prirodu, njeguje baštinu i stvara novu turističku priču.

Svaki početnik treba mentora

Pčelarstvo je grana poljoprivrede koja privlači mnoge ljubitelje prirode. Privlačnost bavljenja pčelama nije samo u darovima koje pčele donose kao nagradu za uložen trud i brigu o njima. Urbani čovjek je željan prirode, željan je ponovno osjetiti snagu i čistoću koju divljina pruža, i više nije rijetkost naći pčelinjake na vrhovima zgrada gradova poput Pariza, Londona, Beča.

- Laiku se može učiniti da biti pčelar i nije neka mudrost. Treba ti par kvadrata livade, nekoliko košnica i spreman si. No, oni koji su to pokušali brzo su shvatili da to i nije baš tako. Bez znanja, zapet ćeš na prvom koraku. O niti jednoj poljoprivrednoj grani nije napisano toliko knjiga kao o pčelarstvu, ali ni knjige neće biti dovoljne, nedostajat će iskustvo koje se stječe polako, radom, godinu po godinu. Upravo zato je pčelarstvo vrlo često nasljedna grana. Svaki početnik mora imati mentora, svaki mentor svog učenika. I tako počinje začarani krug, prijateljstvo čovjeka, prirode i pčela.

Već na prvi pogled u košnicu shvatite koliko je to sofisticirano i uređeno društvo jasnih ciljeva, podređeno glavnom cilju – očuvanju kolonije. Svatko ima svoj posao, zna što i kada radi, otkriva Ana.

Demokracija u košnici

- Svi znamo za maticu, majku i kraljicu košnice. Kroz rad i promatranje shvatiš da je i ta kraljica podložna smjeni onih koji su u hijerarhiji košnice najniže. Bez nje pčele ne mogu produžiti vrstu, ali koliko će jajašca izleći i kada će biti smijenjena ili protjerana, odlučit će radilice. Pravi primjer socijalizma i demokracije u monarhiji.

Pčelinja sudbina biva zapečaćena još dok je tek ličinka u saću. Od tog se trenutka točno zna što će u kojem trenutku života raditi. Prva dva dana pčela radilica provede čisteći ćeliju. Zamislite, ne može krenuti u život dok ne počisti vlastitu ćeliju, onu koju će ostaviti za neku novu sestru koja će se izleći ili za hranu zajednici. Nakon toga hrani starije larve. I ovdje se priroda pobrinula da prvo hrani starije, razvijenije larve, i one koje su joj bile bliže. Potom dobiva malo ozbiljniji posao pa počinje hraniti mlađe larve.

Od 12. do 17. dana života pčele radilice proizvode vosak, grade i održavaju saće, te preuzimaju nektar. Vosak i izgradnja saća za pčele je izuzetno važna. Saće je za njih dom, mjesto gdje matica polaže larve i mjesto gdje odlažu hranu. Oblik saća je šesterokut jer je upravo takav najiskoristiviji i najracionalniji u zauzimanju prostora.

Između 18. i 21. dana starosti radilice štite košnicu od uljeza stražareći na njenom ulazu, a 22. dana života dobivaju onaj posao po kojem ih svi znamo – prikupljaju pelud, nektar i usput oprašuju. To će pčela radilica raditi do smrti. Skupljat će nektar i nositi ga u košnicu. Tamo će ga preuzeti radilice koje će ga preraditi, odložiti u saće, izventilirati i zatvoriti voštanim poklopcem. To je onaj med kojeg volimo i kakvog poznajemo, opisuje Ana život „ljetne“ pčele koja živi samo 45 dana.

- Potpuno je istrošena od rada, letenja i prikupljanja nektara, ali neće ostati prezimiti u košnici. Zamislite, sudjelovala je u stvaranju zajednice, skupila joj hranu za zimu, a onda će uginuti za dobrobit i opstanak svoje kolonije. Sve je pripremila za „zimsku“ pčelu, onu koja se liježe u kasno ljeto i koja će zimu provesti u košnici. Stvorit će klupko i svojim tijelom grijati zajednicu.

Život trutova

“Zimska” pčela ima smanjeno lučenje feromona, smanjenu žlijezdu za proizvodnju otrova, smanjen medni želudac, smanjena krila, značajno je teža u odnosu na “ljetnu” pčelu i možda najbitnije – tijelo joj je puno vitelogenina, odnosno proteina. I tu se priroda pobrinula i uskladila njeno tijelo s njenom funkcijom tijekom zime.

Na kraju nam ostaje trut. Na spomen truta obično se žene slatko nasmiju, s dozom ponosa u očima, a muškarci često spuste glavu. Zašto? Pa zadaća truta je jedna i jedina – oplodnja matice. U trenutku kada matica izlazi iz košnice, ispušta feromon koji privlači trutove. Trenutak spajanja i oplodnje događa se u letu, u zraku. U oplodnji matice ponekad sudjeluje i više trutova. Oni nakon oplodnje ugibaju i padaju na tlo, a matica se vraća u košnicu i počinje leći buduće radilice.

Trutovi koji nisu imali priliku sudjelovati u oplodnji i ostali su u košnici, u kasno ljeto bit će protjerani iz košnice. Pčele ih prvo izguraju na krajnje okvire u košnici, a onda ih izbace. U zimskom razdoblju racionalnim pčelama oni su samo potrošači njima dragocjene hrane.

Što pčele žele

Kada opet krene bujati priroda, prvi cvjetovi, proljetno sunce, tada oprezno, pomalo kreću i pčele sa stidljivim izlascima iz košnice i pripremama za širenje legla. Prvi cvjetovi koje pčele posjećuju su lijeska, visibaba, jaglac i drijen. To su biljke koje ne donose nektar, ali su za pčele izuzetno važne jer iz njih crpe pelud koji im treba za razvoj legla. Već kod cvjetanja maslačka, a kasnije i voćki, pčele su spremne stvoriti veliku i jaku zajednicu koja će u svibnju i lipnju doseći svoj vrhunac. U ta dva mjeseca pčele su najjače i najaktivnije. U tom razdoblju dosegnu takvu jačinu da se i roje.

Rojenje je trenutak kada u košnici postane tijesno i matica s pčelama izlazi iz košnice. Roj se obično hvata na granu koju pčele odaberu. Ako pčelar uspije skinuti i spremiti roj u novu košnicu, dobit će novu zajednicu, a pčele su tako produžile vrstu, što je njima najvažnije.

U svibnju i lipnju skupljaju i one medove koji su nama najpoznatiji: med od kadulje, bagrema, lipe, kestena, livadni. Kasniji medovi mogu biti meduni te neke kultivirane biljke kao što su suncokret i heljda. Ovo je razdoblje kada pčele stvaraju i grade vosak. Njihove voštane žlijezde su tada najaktivnije.
Kako obilje u prirodi opada, tako i pčelinje zajednice smanjuju leglo u košnici, hranu slažu bliže leglu, i propolisom obljepljuju svaki kutak košnice u koji bi mogla ući hladnoća ili svjetlost. To je vrijeme kada pčelari skupljaju propolis za koji znamo da ima izrazito antimikrobno djelovanje. Pčele ga skupljaju s drvenastih biljaka za građevni materijal i održavanje mikroklime u košnici, priča s velikom ljubavlju učkarska pčelarka Ana Baričević o svojim malim “sivkama”. Nama velikima kaže:

- Ako želite pomoći pčelicama, ovo proljeće zasadite i neku medonosnu biljku, možda voćku, badem, vrbu, i nemojte ih prskati. Pčele vole i kadulju, lavandu, ružmarin, lipu, kesten… Ako imate želje i volje i sami postanite pčelar. Ako ne možete pčelariti, možda možete od starih dasaka i recikliranog materijala izgraditi hotel za solitarne pčele jer i one su dio našeg eko sustava. I, na kraju, ako ne znate kako, neka bude prirodno i slatko.

Ili, riječima dragog medvjedića Winnieja Pooha - jedina stvar bolja od meda je... još meda. A još je bolji kad ga dijeliš s voljenima i prijateljima.

Foto: OPG Baričević

Follow @PodUckun