[IN MEMORIAM] Đordano (Gverino) Višković Uk

Foto: arhiva

Đordana je krasila neumorna želja i potreba za očuvanjem i živosti istarskog dvoglasja, koje je pod nazivom Dvoglasje tijesnih intervala Istre i Hrvatskog primorja od 2009. godine na UNESCO-ovom Registru nematerijalne kulturne baštine.

Kršan - S velikom tugom i neizmjernim poštovanjem opraštamo se od našeg dragog prijatelja i počasnog člana, Đordana (Gverina) Viškovića Uka koji je preminuo prerano i iznenada u srijedu, 30. listopada. Rođen 9. ožujka 1939. u Žapaneti kraj Trgeta, u obitelji Vjekoslava i Marije (rođ. Vale) te braće Gaetana i Milia.

Njegov radni vijek započeo je kao bolničar u Istarskim ugljenokopima Pićan u Potpićnu, gdje je radio sve do zatvaranja jame. Kasnije je nastavio raditi u Istarskim ugljenokopima Tupljak u Tupljaku, sve do umirovljenja. No, Đordanova prava strast bila je narodna umjetnost. Od malih nogu, uz oca, rodbinu i prijatelje, počeo je pjevati istarske narodne pjesme i svirati na istarskim narodnim instrumentima.

S obzirom na to da u to vrijeme u Kršanu nije imao kumpanje za sviranje i pjevanje, Đordano je postao član RKUD-a Rudar iz Raše, a s Čedomirom Liculom je pomagao i FD-u Pazin iz Pazina sviranjem kao pratnja za ples. Njegova ljubav prema narodnoj glazbi dovela ga je do Valtera Primožića iz Kršana, koji je tada započeo s revitalizacijom ostavštine Ivana Fonovića Zlatele, istarskog stradivarija istarskih narodnih glazbala iz sela Lazarići. Uz Čedomira Licula, dugo je godina pomagao Valteru Primožiću u uštimavanju njegovih novih glazbala, a često bi znao reći kako je Primožić bio fenomen i blagoslov za očuvanje i revitalizaciju narodne glazbe Kršanštine i Istre.

Godine 1997. Đordano je bio jedan od osnivača Kulturno umjetničkog društva „Ivan Fonović Zlatela“ Kršan te je od tada do svoje smrti aktivno doprinosio radu društva. Godine 1998. Primožić i Višković osnovali su sekciju svirača i pjevača u istoimenom društvu i sljedećih godina aktivno je podučavao mlade tradicijske glazbenike društva. Uz Valtera Primožića i Čedomira Licula, Đordano je zaslužan za revitalizaciju zaboravljenih napjeva i svirki Kršantine, koje su kasnije prenijeli i na svoje učenike. Od Đordanovih učenika posebno se ističu Zoran Karlić, Noel Šuran, Branimir Šajina i Nenad Fonović, s kojima je aktivno nastupao dugi niz godina. Kasnije se jako radovao novim mladim sviračima i pjevačima iz Zlateline škole.

Sudjelovao je u svim aktivnostima društva, a posebno se ističu brojna međunarodna i domaća gostovanja te samostalni projekti društva poput glazbeno-scenskog prikaza „Kršonski pir“, trostruki CD album s knjigom „Vrime je“ povodom obilježavanja desetgodišnjice društva, manifestacija „Pod ćoricu“, multimedijalno izdanje „Dvajset koraki“ povodom obilježavanja dvadeset godina postojanja društva s pripadajućim istoimenim dokumentarcem te brojnim drugim aktivnostima i nastupima društva.

Đordana je krasila neumorna želja i potreba za očuvanjem i živosti istarskog dvoglasja, koje je pod nazivom Dvoglasje tijesnih intervala Istre i Hrvatskog primorja od 2009. godine na UNESCO-ovom Registru nematerijalne kulturne baštine čovječanstva kao zaštićeni svjetski fenomen. Đordana pamtimo kao toplu i nesebičnu osobu koja je nevjerojatnom željom živio za istarsku narodnu glazbu te je svaki svoj slobodni trenutak dao za njezinu promociju, izvedbu, očuvanje, živost i prenošenje na mlađe generacije. Mladi KUD-a Zlatela, a posebno njegovi sopci i kantadori, bili su jako vezani za Đordana i pamte brojne dogodovštine u više od dva desetljeća nastupanja i druženja s istinskom legendom kršonske narodne glazbe.

Ovo je veliki gubitak za istarsku narodnu glazbu, a posebno za KUD Zlatela Kršan i narodnu glazbu Kršantine. Zbog svojih iznimnih zasluga 2015. godine Đordano je proglašen počasnim članom društva, a 2016. godine dobitnik je godišnje nagrade Općine Kršan za iznimni doprinos očuvanju i promociji kršanske narodne glazbe u domovini i svijetu.

Naš dragi Đordano, nikada te nećemo zaboraviti, a tvoji doprinosi bit će prisutni i vidljivi u budućem radu društva.

Iskrena sućut obitelji, prijateljima i ožalošćenima.

Neka ti je lahka ova naša istrijonska gruda ku si tako rada imo, a sada va miri sopi, kantoj i čuvaj nas ozgora.

Počivaj va miri!

Izvor: KUD Zlatela

Follow @PodUckun