[ANTIFAŠIZAM] Božidar Turković - najstariji član UABA-e

Božidar Turković u svom domu na Kosovu

Bio je član Dobrovoljnog vatrogasnog društva i predsjednik Vatrogasnog saveza Općine Opatije, pjevao je u zboru DVD-a, bio aktivan u mjesnoj zajednici, a za svoj je rad i doprinos zaslužio i odlikovanje u bivšoj državi – Orden rada sa srebrnim vijencem te plaketu Područne Vatrogasne zajednice Liburnije.

Božidar Turković (96) najstariji je član Udruge antifašističkih boraca i antifašista grada Opatije, a starijim je sugrađanima poznat kao nekadašnji šef Odsjeka za upravne i opće poslove u opatijskoj policiji koji je potpisivao osobne dokumente, dok ga mnogi znaju i kao oca Ester i tasta Brune Starčića, aktualnog predsjednika UABA-e. Bio je član Dobrovoljnog vatrogasnog društva i predsjednik Vatrogasnog saveza Općine Opatije, pjevao je u zboru DVD-a, bio aktivan u mjesnoj zajednici, a za svoj je rad i doprinos zaslužio i odlikovanje u bivšoj državi – Orden rada sa srebrnim vijencem te plaketu Područne Vatrogasne zajednice Liburnije. Ponosni je otac dviju kćeri – Ester i Vesne te ima četiri unuka i sedam praunuka. Stanuje na Kosovu, u mirovini je već 43 godine i jako voli čitati, pa pročita mjesečno i do tisuću stranica knjiga.

Rođen je u Velom Ježenju kraj Pazina 1928. godine u vrijeme talijansko-fašističke vlasti u Istri, kada su matičari imali zabranu upisivati rođenu djecu hrvatskim imenima, pa je bio upisan pod imenom Teodoro, iako mu je ime bilo Božidar. Otac mu je bio antifašist te je Turković odmalena bio svjestan tih vrijednosti.

Turković, prvi slijeva, s kolegama 1953. godine, kada je došao u Opatiju

– Kada je moj otac 8. rujna 1943. godine kasno navečer saznao za kapitulaciju Italije, probudio me i rekao da je rat završio te da idemo proslaviti. Na putu kroz selo pridružilo nam se još ljudi i pjevali smo hrvatske pjesme. U mraku smo sreli dva karabinjera koji su bili iznenađeni, ali mirni. Moj otac i drugi iz grupe objasnili su im situaciju. Sljedećeg dana otac je s grupom ustanika otišao razoružati karabinjere u Svetom Petru u Šumi. Kasnije su planirali razoružati garnizon u Pazinu, ali su naišli na otpor fašista. Toga dana, dok smo nosili hranu našim očevima, jedan partizan nas je upozorio da je opasno jer se puca u Pazinu. Sklonili smo se u ukop uz željezničku prugu, gdje smo čuli pucnjavu. Sljedećeg jutra, otac je ispričao da su ustanici razoružali pazinski garnizon te propustili kolonu talijanskih vojnika da nastave put prema Trstu. Pazin i Istra su slavili kratku slobodu do početka listopada, kada je Romelova oklopna divizija ušla u Istru. Tada su poginuli moj ujak i još jedan mještanin, a kasnije još tri civila – prisjetio se Turković, koji unatoč visokim godinama odlično pamti sve datume i događaje. Prisjetio se dana kada je u selo došla grupa njemačkih vojnika, a on je otišao pomoći ujaku vršiti žito. Ujak je znao njemački jezik pa je saznao da su vojnici došli privesti njegova oca i druge članove obitelji.

– Rekao je da se sklonim jer bi mogli i mene odvesti. Kroz stražnji izlaz izašao sam iz dvorišta u vrtu i krenuo u vinograd. Kasnije sam s jednog brežuljka vidio kako njemačka kolona odlazi. Vratio sam se kući i saznao da su odveli oca, majku, stariju sestru i nonota. Kod kuće su ostali nona, mlađi brat i dvije mlađe sestre. Nonota su pustili i on nam je rekao da su oca, majku i sestru otpremili u Njemačku. Majka je radila u tvornici aviona, sestra kod austrijskih seljaka, a otac je bio u logoru blizu Auschwitza. Srećom, svi su se vratili kući.

Orden rada sa srebrnim vijencem dodijeljen za osobite zasluge u području rada i javnog djelovanja

Kada je rat završio, Turković je bio raspoređen u Narodnu stražu, kasnije miliciju, te radio u Pazinu, Cerovlju, Tinjanu i Momjanu. Nastavio je školovanje u Zagrebu i Sremskoj Kamenici te stekao zvanje upravnog pravnika. U Opatiju je došao 1953. godine i oženio se Linom Gemmom, također iz Istre. Uskoro je postao rukovoditelj u uredu za izdavanje dokumenata, gdje je radio do mirovine, a stariji sugrađani još danas pamte njegov specifičan potpis na putovnicama.

Na kraju našeg razgovora gospodin Turković je pohvalio rad UABA-e istaknuvši kako je važno mlade učiti o povijesnim činjenicama i važnosti antifašizma.

Piše: Kristina Tubić
Snimio: Nikola Turina
Za List Opatija

Follow @PodUckun