Bele šeme: Pusni običaji u selu Brce

U nastavku teksta donosimo priču o pusnim običajima u selu Brce koju potpisuje Josip Orlando Hrvatin te ističe da su Bele šeme jedinstvene po imenu i izgledu, ne posjećuju smotre, već se drže starih navada kakve baštine od svojih predaka.

Brce - U selu Brce se održao izraz bele šeme i mještani se šemaju. Početak pusnih dana je iza 17. januara, Sv.Antona, a nekada tjedan, dva prije pusta. Prema kazivanju u selu Brce šemanje je poznato od davnina i prenosi se s koljena na koljeno. Prekid maskiranja pamte za vrijeme II svj. rata, i devedesetih godina - zbog rata u Hrvatskoj. U Lici su vojnici Brejci i Matuljci, ipak, s nekoliko ‘krpa’ napravili pusta, ali su ga zapalili kada su došli doma. Sve za tradiciju, sve za stare navade, da se ne zataru!

Nekada su bele šeme bili muški, a žene se nisu šemale. Glavne su maske nekoliko osoba obučenih u bijelo-plašt, hlače i košulje, sve bijelo, a danas haljine jer se šemaju i žene. Pusni likovi su u selu Brce Pusti, Bele šeme, Klešćar, Medvid, Vrag, Lugar, Duhtar, često i Gospud (pop).

Pusti su dvojica izdržljivih muškaraca u kariranim košuljama, s naopako obučenim kožuhom, u bijelim hlačama. Na glavi nose stožasti klobuk okićen cvijećem iz krep papira, zvan turan, a na njemu ovješene trake raznih boja od krep papira. Oko vrata pusti nose crvene marame. Prije su nosili kravlje zvonce, a i sada se nosi tri veća ili manja zvona.

Klešćar je sav obučen u crno-pokrivalo slično vojnom kišnom ogrtaču (kabanica, trenč), i crne hlače, a na glavi ima rešeto s nekoliko zabodenih kokošjih pera. Preko ramena i povrh ogrtača imaju ketine (lance), a po licu su crno namazani. U rukama drže velika drvena kliješta, kojima obuhvaćaju žene i djevojke.

Na čelu skupine ispred svih kreću se po selu Pusti i Klešćar, oni tjeraju sve slabo što je bilo u selu kojim se kreću, tako što pusti zvone.

Pusti imaju crno namazane ruke tako da, kada Klešćar uhvati žensku osobu, najradije mladu djevojku, Pusti je zacrne po licu. Za Pustima ide muzika, obično harmonika i bubanj, i ona donosi veselje.

U skupini su Pobirači, dva ili više lijepo obučenih jačih mladića. Oni nose pletene košare u koje skupljaju od mještana darove kao nagradu za tjeranje zlih sila. Daruju se jaja, suho meso-kobasice, špeh, ali uzmu u pravilu što im se da, zahvaljujući pritom. U kuće ulaze ako ih domaćini dočekaju, ako su vrata otvorena, inače odlaze.

Za njima idu Bele šeme, one bi značile proljeće i sve dobro što selu treba-prinos u polju od svega čime se bave. Običaj je zasvirati pred kućom i unutra i zaplesati s domaćicom. Iza svih u povorci se kreću razne druge maske: Cigán i Cigánka, zatim lijepo, gospodski obučena osoba u muškom odijelu, najčešće žena, zatim Gospodična, najčešće muškarac obučen u žensku odjeću živih boja, s bijelim velom, našminkan jarkim bojama. Svi u dvorištu pjevaju, plešu i vesele se.

Pusti su imali osobit način kretanja o čemu živo svjedoči Josip Surina-Jože Dolinkin r. 1921.iz Pasjaka 58: "Brijci su jimili 5 - 6 ud njih zgonce, jih je bilo vidit kako hodiju ud Zasel po putu čaz Kortu, a korak su jimili kako da konj hodi. Oni su se znali mačkarat."

Ovo kazivanje daje naslutiti da brejski pusti nisu hodali nego oponašali kaskanje konja.

Nekad se oblačilo u medvida, maske s krznom i šumskog čovjeka s mahovinom.

Tako se hoda do noći, a na kraju se napravi večera od prikupljenih darova, svira se, pjeva i pleše. Pridruže se i ostali seljani koji nisu bili u ophodu, ali su čuvali selo. I oni su došli "zaplesat za repo", za ples "du more i ne more", obično polke.

"Pa je še najbolje bilo kodr je du zakričo bis poljka, polje so še svi skup zakričali - ćemo bis poljko i taku bi finiu pust", kazuje Jože Sanković-Kršanov, r. 1950. Brce 14.

U ophode po selima odlazili su u susjedna slovenska sela-Brdo, Starod, Sabonje, Harije. Danas, radi državne granice idu manje i ne stalno, a u Šapjane, Rupu i Pasjak idu obavezno. Kuću u kojoj je netko rodom iz Brca obavezno su posjećivali.

Naglasili su da je svatko dobrodošao tko ih dođe vidjeti, ali nisu i nemaju namjeru pohoditi razne, danas masovne, smotre pusnih skupina, želeći pritom zadržati starinski način maskiranja: skupne ophode subotom i nedjeljom prije pusta, uglavnom 15-20 dana prije pusta. Svečani trenutak pusnih događanja, poznat i u svim selima okolo, je susret sa seljanima, na dan pusta, kada obilaze svoje selo Brce.

Srijedom, na pepelnicu, prirede suđenje i spaljivanje pusta, sa zabavom do pola noći. Iza toga nastaje korizma i post, što oduvijek poštuju. Poštuje se i dnevna događanja pa u slučaju smrti mještana prolaze tiho, bez zvonjave ili uopće ne pohode selo, kao što je bilo u Pasjaku u subotu dana 6. 2.2010. kada nisu pohodili selo.

Lutku se objesi na dan otvaranja poklada, 17.siječnja, a skida i pali na Pepelnicu. U novije vrijeme pustu se nadjene ime u skladu s vremenom-Podeštat, Lenuh, Harač.

"Plesi su bili u Rožinu hišu i poli Udamovih-su bile oštarije, i poli Matijčovih", završio je opis pusnih običaja Jože Sanković.

Izraz šeme nastao je iz njemačke riječi Scheme, što znači maska. U literaturi ćemo naći tumačenje da su bele šeme izraz nove predstave o dušama predaka, da mi zamišljamo duha bijele boje. Najbliža bijeloj maski je italijanska Pulcinella.

Bijele maske srodne selu Brce su u zapadnom dijelu susjedne Slovenije. Isto vrijedi i za pusne likove.

Pusna skupina iz sela Brce unatrag desetak godina djelomično je obnovila maske tipične za svoje selo i po tome je primjer kako se vladati dalje, sve radi očuvanja tradicije. U tome su složni stari i mladi.

Pusna hrana su prašća glava, a pusni kolači koji se prave na pusnu nedjelju su štruklji i pohanje (slika).

Izvor: Zbornik Liburnijskog krasa, 2011, Pusni običaji, autor J.O.Hrvatin

Kazivači: Jože Sanković-Kršanov, r. 1950. Brce 14, Josip Udović-Joško Pugljov r. 1964, Brce 20, Bruno Turković, Baratelov r. 1930. Brce 2.

Follow @PodUckun