Coffeehouse Debates: Održana nova zanimljiva predavanja u Opatiji i Lovranu

Predavanje Ivana Černeha

O korištenju digitalnih tehnologija u nastavnom procesu tako je sredinom ožujka govorila Ivana Černeha.

Opatija/Lovran - Projekt popularizacije znanosti i promicanja deliberativne građanske kulture Coffeehouse Debates nastavlja intenzivno s radom i u 2024. godine, tako da su nakon aktualne i relevantne panel-diskusije o uvođenju vojnog roka organizatori iz opatijske Udruge „Kulturni front“ pripremili još dva zanimljiva predavanja – jedno u Opatiji i jedno u Lovranu. O korištenju digitalnih tehnologija u nastavnom procesu tako je sredinom ožujka govorila Ivana Černeha, nastavnica filozofije, etike i logike iz Gimnazije Eugena Kumičića Opatija, dok je dr.sc. Aneli Dragojević Mijatović, docentica – vanjska suradnica sa Filozofskog fakulteta u Rijeci, zainteresiranu publiku upoznala sa dugom i napetom raspravom između ekonomskog protekcionizma i slobodnog tržišta.

Ivana Černeha o digitalnoj pedagogiji?

Postaju li učenici danas sve ljeniji, nemotiviraniji i nesposobniji? Pokazuju li poražavajući rezultati državne mature, prema kojima je preko 5 tisuća maturanata palo na ljetnom roku (a pristupilo je sveukupno nešto manje od 29 tisuća), da mladi ljudi koji izlaze iz srednjoškolskog sustava obrazovanja nisu spremni za složene izazove suvremenog društva i tržišta rada? Ivana Černeha, nastavnica filozofije, etike i logike u Gimnaziji Eugena Kumičića u Opatiji i doktorandica filozofije sa Sveučilišta u Zadru, koja je sredinom ožujka održala popularno-znanstveno predavanje u sklopu projekta Opatija Coffeehouse Debates, smatra da to nije slučaj. Naime, rezultati ne pokazuju generalni nedostatak znanja i vještina kod učenika, već upućuju da trenutni načini kojima se znanje ispituje, kao i aktualni načini poučavanja koji se primjenjuju u srednjim školama, ne odgovaraju načinima kojima uče nove generacije učenika.

Danas su učenici izloženi velikom broju intenzivnih kognitivnih podražaja koji su oblikovali načine na koje digitalni urođenici, djeca i mladi koji od najranije dobi koriste digitalne tehnologije, uče, pamte ili proučavaju svijet oko sebe. Današnji učenici većinu svog vremena provode online – za učenje i informiranje koriste društvene mreže (prvenstveno Snapchat i TikTok) i online platforme, a ignoriraju tradicionalne medije. Većina učenika na internetu provodi četiri ili više sati dnevno, veoma često istovremeno uključeni u potpuno različite sadržaje, poput čitanja informativnog članka na portalu, gledanja serije, dopisivanja s prijateljima i kupovine sitnica preko Amazona. Ovakvo provođenje vremena ne utječe samo na sposobnosti učenika, već i na anatomiju njihovog mozga, koji se specijalizira za brzo i učinkovito selekcioniranje velikog broja informacija. Istraživanja koja uspoređuju mozak prosječne osobe rođene u 1970-ima s mozgom učenika rođenog 2010. godine uočavaju značajne razlike u funkcioniraju ovog organa prilikom primanja novih informacija. S jedne strane, tradicionalno učenje (primjerice, kroz čitanje knjige) može se usporediti s ronjenjem – osoba je uronjena u tiho, vizualno ograničeno i sporo mijenjajuće okruženje u kojem se mozak treba fokusirati na mali broj ograničenih informacije. S druge strane, učenje koje digitalni urođenici preferiraju više nalikuje na vožnju jet-ski skutera na vodi – osoba je izložena širokom vidiku, kreće se brzo, obasipaju je brojne informacije i distrakcije, te se može samo na kratak period usredotočiti na jednu stvar. Umjesto da se učenike pokušava natjerati da uče tradicionalnim metodama, Černeha smatra kako je potrebno da nastavnici (digitalni imigranti) ovladaju novim metodama poučavanja koje će bolje odgovarati načinu kako današnji učenici promatraju okolinu i usvajaju znanje.

Digitalna pedagogija pruža nastavnicima mogućnosti da koriste digitalne tehnologije i alate kako bi olakšali učenje i podučavanje te se fokusira na integraciju tehnologije u nastavni proces. To znači da nastavnici u poučavanju trebaju ići brže, bez napredovanja korak po korak, već s više nasumičnosti i korištenja paralelnog pristupa u kojem se u kratkom vremenu zahvaćaju brojne različite teme, koristeći pri tome jezik blizak učenicima i potičući refleksivnost. Ipak, nije dovoljno samo ubaciti tehnologiju u nastavni proces i očekivati gotove rezultate. Digitalna pedagogija podrazumijeva dramatičnu promjenu odnosa između nastavnika i učenika u procesu učenja – nastavnici trebaju manje predavati a više slušati, komunicirati i učiti od učenika. Uz to, manji naglasak treba biti na pripremanju učenika za kompetitivne ispite znanja, već se fokus treba prebaciti na cjeloživotno učenje u kojem će tehnologija biti dugoročni saveznik i pratitelj učenika u procesu stjecanja znanja.

Nakon zanimljivog predavanja uslijedila je duga rasprava u kojoj su okupljeni sudionici iz publike izrazili slaganja s kritikom tradicionalnih modela poučavanja, iako su neki ostali zabrinuti zbog opadajućih sposobnosti učenika da se koncentriraju na jedan zadatak, ističući kako je za napredak u nekim granama znanosti i tehnologije potrebna uska specijalizacija i učenje slično ronjenju (a ne vožnji skutera na vodi), dok su drugi propitivali opravdanost prihvaćanja činjenice da se sposobnosti učenja učenika mijenjaju uslijed djelovanja digitalnih tehnologija, kao i opravdanost prilagođavanja procesa poučavanja tako promijenjenim sposobnostima, bez da se prije toga evaluira je li taj utjecaj digitalne tehnologije na sposobnosti učenika društveno poželjan.

Aneli Dragojević Mijatović o slobodnom tržištu i ekonomskom protekcionizmu

Dilema između ekonomskog protekcionizma i slobodnog tržišta među državama prisutna je u ekonomskoj misli već stoljećima. Je li u interesu svih država svijeta, pa tako i cijelog čovječanstva, ukinuti sva ograničenja na slobodnu trgovinu kako bi tržište optimalno rasporedilo resurse, ili je slobodna trgovina ideja koja služi samo razvijenijim državama, a jedini način da se zaštiti gospodarstvo onih manje razvijenih je trgovinsko zatvaranje granica i poticanje vlastite proizvodnje? Razmišljanja poznatih ekonomista i filozofa o ovim i brojnim drugim temama u sklopu predavanja „Politička ili kozmopolitička ekonomija?“ s okupljenom je publikom podijelila dr.sc. Aneli Dragojević Mijatović, docentica – vanjska suradnica sa Filozofskog fakulteta u Rijeci.

Kako bi što kvalitetnije prikazala složenost ove rasprave, Dragojević Mijatović je odlučila predavanje strukturirati kroz prikaz tri pozicije, predstavljene kroz njihove glavne zastupnike, tako da je ideju kozmopolitske ekonomije pogonjene neograničenim slobodnim tržištem povezala uz teoriju britanskog ekonomista Adama Smitha, dok je ideju političke (nacionalne) ekonomije oslonjene na protekcionizam povezala s radom njemačkog filozofa Fichtea. Srednji put između ove dvije krajnosti prikazala je kroz djelo njemačkog ekonomista Friedricha Lista koji, iako priznaje vrijednosti i vrline slobodnog tržišta, ipak upozorava i na njegove nedostatke, posebno prema državama koje su još u industrijskom (ili općenito ekonomskom) razvoju.

Adam Smith, prvi i najpoznatiji zagovornik ideje slobodnog tržišta, polazi od ideje kako ekonomski napredak ne dolazi kroz naše altruističke ideje, već kroz zdravu želju za vlastitim bogaćenjem. Iako su građani usmjereni samo na svoje interese, njihova želja da uspiju na tržištu (tj. da ponude proizvod koji će biti kvalitetniji ili jeftiniji nego što ga nudi konkurencija) motivira ih da kontinuirano rade i unapređuju proces proizvodnje, što za posljedicu ima ukupan gospodarski rast. Svako uplitanje države u slobodno tržište, bilo ono među građanima iste ili među građanima različitih država, neopravdano je jer dovodi do opadanja ekonomske učinkovitosti. Ako farmer iz Španjolske može proizvesti ukusnije, zdravije i jeftinije jabuke nego farmer iz Hrvatske, slobodno će tržište kroz odluke kupaca dati do znanja domaćim farmerima da nešto što rade ne valja – pad prihoda biti će im uputa ili da promjene svoj način i tehnike rada kako bi ostali konkurentni na tržištu, ili da par promjene kulturu (pa uzgajaju kruške) ili kompletno odustanu od poljoprivrede i prebace se na nešto drugo. Ako država intervenira kroz carine, poticaje i subvencije, ona (država) iskrivljuje informacije koje bi trebale doći do farmera (pa misle da su konkurentni, a nisu), što rezultira neoptimalnim ulaganjem njihovog truda, vremena i resursa.

Alternativno uređenje opisuje Fichte u svom djelu „Zatvorena trgovačka država“, u kojem njemački filozof istražuje mogućnost države koja zabranjuje svojim građanima ikakvu trgovinu s inozemstvom. Fichte smatra da slobodno tržište samo unosi kaos i neozbiljnost jer potiče ljudsku želju za rizikom i igrom (sa ulaganjima, proizvodnjom...) – umjesto toga, država treba kontrolirati i voditi cjelokupnu privredu kako bi postigla maksimalnu efikasnost. Jasno, to znači da se država, da bi bila neovisna, treba osloboditi ne samo stranog političkog, već i stranog ekonomskog utjecaja. Fichteova je glavna ideja da spontanost u ekonomiji (i slobodno tržište) trebamo izbjeći jer po njoj netko uvijek nastrada. Umjesto ovog kaosa, treba nam jaka država koja osigurava da svi građani imaju ista prava, ali i da su svi zbrinuti – pojedinac je slobodan samo kada ekonomski ne ovisi o drugima. Fichte tako razmatra zatvaranje granica i postizanje samodostatnosti unutar svake države. To je, smatra on, jedini način da se postigne nezavisnost država i svjetski mir.

U završnom dijelu izlaganja Dragojević Mijatović je razmotrila i hibridnu poziciju koju je utemeljio njemački ekonomist Friedrich List. Iako zagovara slobodno tržište i vidi njegove brojne prednosti, List također uočava da Smithova ideja slobodnog tržišta među državama ide na korist samo onim industrijski razvijenijima. Za države u razvoju sasvim je smisleno i opravdano da kroz razne protekcionističke mjere (carine, zabrane uvoza, subvencije vlastitim proizvođačima) nastoje očuvati konkurentnost svojih proizvoda i tako spriječe propadanja vlastite proizvodnje uslijed poplave jeftinijih proizvoda iz inozemstva. Ove će ideje nakon Lista preuzeti i dodatno razviti poznati ekonomist John Maynard Keynes koji ističe kako 'ideje, znanje, umjetnost, gostoprimstvo i putovanja trebaju biti internacionalni, ali roba treba biti domaća kada god je to moguće, a financije gotovo uvijek'.

Nakon predavanja je uslijedila duga i zanimljiva rasprava i druženje, a organizatori iz Udruge „Kulturni front“ pozvali su okupljene da se pridruže i prisustvuju i na drugim najavljenim događanjima u sklopu projekta Coffeehouse Debates.

Follow @PodUckun