Ema Paola Tači: Strelice zlatnog sjaja
Autor: Elena Vidović 18.05.2024
Ema Paola trenira triput tjedno, a treninzi joj traju oko dva i pol sata. Uz odlične rezultate u sportu, vrlo dobre rezultate postiže i u školi.
Šesnaestogodišnja Ema Paola Tači u ožujku ove godine obranila je prošlogodišnju titulu prvakinje države u streličarstvu – na dvoranskom natjecanju održanom 16. ožujka u Novom Marofu u kategoriji gađanja tradicionalnim lukom ponovo je bila najbolja među natjecateljicama u konkurenciji U18, odnosno do 18 godina starosti. Ovakav uspjeh nije stigao neočekivano: već više od četiri godine marljivo trenira u riječkome Streličarskom klubu „Ajkule“, a ljubav prema ovome sportu dogodila joj se na neočekivanom mjestu – u školi, ali ne u sportskoj dvorani ili na praktičnom predstavljanju ovog sporta, već na satu engleskog jezika.
– U udžbeniku su bili nabrojani neobični, da tako kažem „egzotični“ sportovi, a među ostalima tu je bio i „archery“ – streličarstvo. Na prvi pogled mislila sam da je to sport više nalik pikadu, a nakon što sam dobila pojašnjenje, zainteresirao me i željela sam isprobati taj sport. Streličarstvo je zaintrigiralo i moju prijateljicu Gretu Basan, pa smo zajedno krenule na treninge – rekla nam je Ema Paola, a mama Lorena Škrinjar Tači dodala kako su Ema Paola i Greta bile vrlo ustrajne, pa je Gretina mama Stanislava istražila sve opcije. Najboljom varijantom pokazao se SK „Ajkule“ s trenerom Tihomirom Dujakovićem, a mame su se pobrinule za prijevoz: naizmjence su ih vozile tri puta tjedno iz Dobreća, odnosno Lovrana na Kantridu, u sportski kompleks 3. maja, gdje se nalazi streljana.
– Najprije treba završiti „školicu“ koja traje dva mjeseca i u kojoj se uči kako koristiti luk, jer prije odlaska „na liniju“ treba savladati teoriju i tehnike gađanja. To možda na prvu zvuči banalno, ali je doista važno. Dok treniramo, polaznici „školice“ stoje iza nas i trener im na našem primjeru ukazuje na stav, položaj ruke, prstiju i slično. Dok smo mi na pauzi, oni imaju priliku stati na liniju – kazala je Ema Paola. Kaže kako u streličarstvu postoji više starosnih kategorija natjecatelja, a natjecati se mogu s raznim vrstama lukova, primjerice olimpijskim (recurve), kombiniranim (compound), ravnim (flatbow), golim (barebow), dugim (longbow) i drugim vrstama lukova, a Ema Paola odlučila se za tradicionalni luk. Kaže kako joj je on najdraži jer nema nikakvih dodatnih „pomagala“ poput optike, nišana, stabilizatora, utega ili sličnog, već je to „komad drva sa žicom, odnosno tetivom“. Od zaštitne i dodatne opreme koristi samo štitnik za lijevu podlakticu, štitnik za prste desne ruke, te tobolac za strijele u kojem drži i sve potrebno za zapisivanje rezultata. Tradicionalnim lukom je dosad osvojila četiri zlatne medalje, jednu srebrnu i dvije brončane, a premda su joj draga dvoranska natjecanja na kojima se gađa u metu od papira, još su joj draža tzv. 3D natjecanja u prirodi, gdje su „mete“ lutke u obliku životinja, izrađene od spužve ili sličnih materijala, u prirodnoj veličini ili u omjeru, pri čemu meta može biti primjerice medvjed, ali i mala ribica.
– Takva, 3D natjecanja su mi posebno draga jer su mete postavljene u šumi, pa to nalikuje na šetnju u prirodi. Natjecatelji zajedno sa sucima idu od mete do mete po šumskoj stazi i gađaju. Odstojanje od mete nije uvijek identično, što je dodatni izazov u ovoj disciplini, a nikad ne znaš kakva te meta očekuje: na Jadrankom kupu u Brinju bili su postavljeni dinosaur i pingvin! Posebno zanimljivo natjecanje mi je bio Pokal tradicionalnih lokov na slovenskom ranču MacKadam na kojem sam osvojila treće mjesto. Staza je bila markirana, ali bez mape i pratnje, tako da smo se morali sami snalaziti po šumi, pojašnjava Ema Paola i dodaje kako se za 3D natjecanja priprema na poligonu iznad Preluka, kojeg streličari zajedno s roditeljima, prijateljima i trenerom sami održavaju.
Ema Paola trenira triput tjedno, a treninzi joj traju oko dva i pol sata. Uz odlične rezultate u sportu, vrlo dobre rezultate postiže i u školi. Učenica je drugog razreda Škole za primijenjenu umjetnost u Rijeci na smjeru Aranžersko-scenografski dizajner. Za školu kaže kako joj se jako sviđa, no nakon škole ne planira dalje na Akademiju već u – vatrogasnu školu!
– To je nešto što stvarno volim i želim. Članica sam pomlatka Dobrovoljnog vatrogasnog društva Lovran i uvijek gledam naći vremena da se priključim aktivnostima u DVD-u. Nedavno smo imali pokazne vježbe na poligonu u Šapjanama, a aktivna sam i na RetrOpatiji, gdje na glavnoj prometnici bude izloženo staro vatrogasno vozilo. Voditeljica vatrogasnog pomlatka nam je Antonia Grgić, vatrogaskinja u Javnoj vatrogasnoj postrojbi Opatija i već sam je ispitala što mi sve treba i koji su uvjeti za upis u vatrogasnu školu, tako da se pomalo pripremam za to, zaključila je Ema Paola o čijim ćemo sportskim i profesionalnim postignućima sigurno još čuti.
Foto: Nikola Kurti
