[GLAZBA] Martina Majerle, prva dama ovogodišnjeg ČAnsonfesta
Autor: Portal Poduckun 06.12.2025

Za Martinu je ova pjesma postala više od još jedne izvedbe, doživjela ju je kao osobnu misiju, ali i umjetnički izazov.
Impresivnom izvedbom zanimljive i upečatljive balade, Martina Majerle pobrala je lovorike na ovogodišnjem ČAnsonfestu, osvojivši čak tri nagrade. Iako je mnogi znaju i pamte kao iskusnu pjevačicu koja je nastupala uz bok brojnih zvijezda hrvatske estrade te na čak osam Eurovizija, najnoviji je uspjeh bacio novo svjetlo na njezinu karijeru zahvaljujući pjesmi „Jutra rano gren“, ali i izvedbi koja je potpuno očarala stručnjake, ali i publiku.
– Mogu reći da sam još uvijek duboko potresena svim tim pozitivnim dojmovima i reakcijama. Ljudi su toliko emotivno prihvatili pjesmu da mogu biti samo ponosna. Posebice jer smo progovorili o temi o kojoj se često šuti, gotovo nikad ne pjeva. Riječ je o ženi koja nakon mnogo godina života s nasilnim partnerom odluči krenuti dalje, zbog sebe, ali i zbog svojih dviju kćeri. Pitali su me jesam li osobno doživjela takvu traumu jer tako duboko emotivno pjevam, ali nisam. Samo sam zamislila lik te žene i stavila se u njezinu situaciju – objašnjava Majerle.
Za Martinu je ova pjesma postala više od još jedne izvedbe, doživjela ju je kao osobnu misiju, ali i umjetnički izazov.

– Kad sam dobila pjesmu, znala sam da je moram otpjevati zbog težine teksta i poruke koju nosi. Autor je muškarac i ne znam odakle mu sve te riječi, kako se uspio staviti u cipele i pod kožu jedne zlostavljane žene. Ja sam samo slijedila tekst, emociju koja ga prati i utkala dušu u izvedbu, kao da se spremam za kakvu monodramu. Atmosfera nastupa je bila nevjerojatna, publika je slušala u apsolutnoj tišini, a onda nagradila gromoglasnim pljeskom. Van dvorane grmljavina i kiša, a unutra nevjerojatna fuzija emocija. To je iskustvo koje ću pamtiti cijeli život.
Iza snažne interpretacije stoji i autorski potpis Zemira Delića te doprinos glazbenih suradnika.
– Autor glazbe i teksta je Zemir Delić, građevinar i umjetnik, rodom iz Odžaka, BiH, koji je u Kastav došao 1993. godine. Glazbom se bavi, kako kaže, iz ljubavi, u slobodno vrijeme. Naučio je čakavski, proučavao kastavski rječnik i arhaizme koje unosi u svoje stihove. Veliki doprinos boji i zvuku pjesme dao je i aranžer Aleksandar Valenčić, dodavši taj dramatični bubanj koji podsjeća na otkucaje srca. Pazio je pritom da aranžman ostane minimalistički kako bi vokal, tekst i emocija bili u prvom planu – naglasila je.
Za Martininu karijeru ovaj je uspjeh poseban, ne samo zbog osvojenih nagrada, već i zbog snažnog dojma koji je ostavio.
– Osjećaj je sličan kao kad sam u Sloveniji pobijedila na njihovom predizboru za Eurosong – od tada nisam imala toliko medijske pažnje, i to zahvaljujući temi koja je očito dotaknula velik dio društva. Zahvaljujem i našoj Vedrani Rudan koja je komentirala kako je ova osjetljiva tema vrhunski obrađena, gdje je patnja žene podignuta na nivo umjetnosti. Svakako je ovo jedan od najvećih uspjeha u mojoj karijeri. Posebno jer smo kao tim osvojili tri nagrade: za najbolju interpretaciju, za najbolju pjesmu po mišljenju žirija i nagradu publike. Ovo je prvi put u povijesti festivala da se tri nagrade spoje u jednoj pjesmi.
Ponos ne skriva ni njezina obitelj, koja je cijeli uspjeh proživljavala zajedno s njom.
– Oni su izvan sebe. Mama je čak rekla da je već umorna od silnih emocija koje prolazimo. Tata u šali kaže da će bankrotirati od silnih čašćenja, ali su oboje jako ponosni. Drago mi je što sam od njih očito naslijedila talent – pjevački, a pomalo i glumački, jer kroz glas i pjevanje uspijevam prenijeti lik i emociju, a to je vrlo dragocjeno – naglasila je Martina.
Što se tiče planova, Martina želi pjesmi dati novi život i izvan festivalske pozornice.
– Plan je najprije objaviti lirski video, sa stihovima na čakavskom i na hrvatskom standardu, kako bi poruka bila dostupna svima. Autor će napraviti prepjev. A voljela bih snimiti i videospot jer pjesma to zaslužuje, dobila je veliku pažnju i potaknula raspravu o temi o kojoj se rijetko pjeva, a zapravo nas svakodnevno okružuje – zaključila je Majerle.
Piše: Marijana Šepić Bjelobaba
Za List Opatija




