Igor Bajtl od Lovrana do Umaga trčao 29 sati: Ja mogu sve, a ne moram baš ništa

Autor: Sanja Tumara 16.04.2022

igor_bajtl_03

„Jedino u što sam bio siguran je da neću skidati osmijeh s lica“, poručio je Igor Bajtl tijekom UTB trail utrke 100 milja Istre. I možda bi to bila samo još jedna u nizu priča ljudi koji trče planinske ultramaratone i uživaju u tome, da Igor 2019. godine nije dio staze duge 41 km pretrčao je sa slomljenim kukom, nakon čega su mu liječnici rekli da više neće moći trčati?!

igor_bajtl_istria_100

Rijeka – „Ja mogu sve. Ja ne moram baš ništa“. Napisao je to Bakranin po izboru, Igor Bajtl, nakon što je ovog vikenda istrčao UTB trail utrku 100 milja Istre. Trčao je 29 sati i 10 minuta, izgubio 14.000 kalorija i uspješno završio plavu stazu od 128 km kojom je spojio Lovran i Umag.

"Moje uvjerenje da je sve to jedna velika igra i trenutak života. Dok trčim, ne razmišljam o cilju, niti što sam prošao, mičem opterećenje dužine, vremena, očekivanja... Jednostavno ne razmišljam ni o čemu, glava mi je čista i bez ikakvih distrakcija. Stanke i pauze traju do 10 minuta zbog nadoknade, hrane i tekućine, a i mentalnog restarta gdje zaboravljam sve što je bilo. Utrka kreće ispočetka", objašnjava nam Igor Bajtl kako to izgleda trčati ultramaraton.

"Krize uvijek postoje, a koliko će biti teške, ovisi o tome kako ih prihvatim. Moj osnovni koncept bavljenja sportom, trčanjem i utrkama je jednostavno dio života, nemam neke univerzalne motive, samim tim maknuo sam si pritisak da nešto moram, da ću izgubiti motivaciju ili nekoga razočarati."

I možda bi to bila samo još jedna u nizu priča ljudi koji trče planinske ultramaratone i uživaju u tome, da Igor 2019. godine nije dio staze duge 41 km pretrčao sa slomljenim kukom?! Liječnici su mu rekli da više neće moći trčati, a zbog dijagnosticirane artroze kukova morat će ih zamijeniti. Ali, Igor je svojom upornošću i radom na sebi nakon 2 godine napravio gotovo nemoguće - istrčao 128 km za 29 sati. Upravo otkrivanjem svojih mentalnih kapaciteta i holističkim pristupom regeneraciji svog tijela Igor je učio i razvio tehnike manipulacije placebom, kontroliranja misli i emocija te razne tehnike disanja kako bi obnovio tijelo i poboljšao fizičke performanse pri trčanju.

"Kroz tehnike meditacije, vizualizacije i stvaranjem pozitivnog i kontroliranog placeba prevario sam um da počne vjerovati da su moji kukovi zdravi i neoštećeni. Upravo na taj način mozak je potaknuo bolju ekspresiju gena za zacjeljivanje ozlijeđenih kukova", priča, kao da je to najnormalnija stvar na svijetu.

igor_bajtl_01

Ono što je tijekom godina naučio na sebi Igor je počeo upotrebljavati kao pripremu trkača te održava radionice po cijeloj Hrvatskoj kao Oxygen Advantage instruktor funkcionalnog disanja. Uči trkače kako smanjiti stres i iscrpljivanje tijela, prevenirati ozljede, pretreniranost, mentalne blokade i gubitak motivacije… On sam kaže da pomaže ljudima kroz meditaciju u pokretu. Kao što i sam upotrebljava tehnike meditacije dok trči.
Uvjerenja i učenja slična Igorovima ima sve više pobornika među rekreativcima, ali i ljudi koji se uopće ne bave sportom. Bajtl ih uči da je upravo svakodnevni život preslika jedne dugačke i teške utrke te se rješavanju tih problema može pristupiti kao i pri mentalnim pripremama za trčanje.

„Jedino u što sam bio siguran je da neću skidati osmijeh s lica“, proučio je Igor Bajtl nakon istrčanih 130 km u Istri, a to i svima nama može biti odlična motivacija. Ne kako bismo počeli trčati maratone, premda zašto ne bismo mogli i to, nego da bismo kroz život hodali (ili trčali) s puno više osmijeha. I s razlozima koji su potpuno drukčiji nego što su bili do sada.