[IN MEMORIAM] Nikola Depikolozvane, najbolji među najboljima

Dragi profesore, nezaboravni Nikola Depikolozvane, ostat ćemo ti vječni dužnici za svo znanje koje si nam ostavio, za sve lijepe trenutke sjećanja po zbornicama i školskim prostorima, za sve recepte koje si nam darovao i za svu ljubav s kojom si nas pratio na ovom svijetu.

Tiho, baš onako kako je živio i proživio svih svojih 90 godina, otišao je jedan od najboljih među najboljim kuharima i učiteljima kuharstva, koji je do mirovine bio među nama u Ugostiteljskoj školi u Opatiji i kojega će se mnoge starije generacije učenika sjećati s ljubavlju i poštovanjem. Jer Nikola Depikolozvane je bio jedinstvena ličnost kakva se rijetko sreće. Bio je tih i samozatajan, ali pun znanja i želje da to znanje podijeli među svojim učenicima i svojim prijateljima, kuharima i onima koji su ga rado pitali za savjet ili neki recept. U ophođenju bio je uvijek neizmjerno uljudan, pravi gospodin, a tu je uljudbu tražio i od svojih učenika.

Svake je godine pripremao nekoliko ekipa kuhara za razna natjecanja i nikad se nisu vratili, a da nisu donijeli pregršt nagrada, diploma i zahvalnica. Sjećam se 1986. godine kada je mene zajedno s profesorima Kolićem, Ivićem, Šustarom vodio na natjecanje gdje smo osvojili i zlatni grb Grada Zagreba.

Njegove su zlatne i one druge medalje krasile prostorije škole, njima smo se ponosili i bili mu zahvalni, ne samo na predanom radu u školi, nego i na prijateljstvu s kojim nas je okružio i toplim osmijehom i nježnom riječju kojima nas je dočekivao i ispraćao. Danas nam upravo tog smješka i lijepih riječi najviše nedostaje. Hvala ti, dragi Nikola, na svakoj tvojoj besjedi s kojom si nas često puta dirnuo do srca.

Nikola je jednakom ljubavlju volio svoj rodni Krk i Opatiju u kojoj je našao svoj drugi dom. U svom je radu spajao ugostiteljstvo tih dviju destinacija i naučio nas cijeniti delicije svake sredine, osobito onih kulinarskih specijaliteta po kojima je neko područje poznato od davnina. Naučio nas je cijeniti zdravu hranu i prehranu, domaće namirnice osobito one koje uspijevaju u našem podneblju, a upotrebom predstavljaju najzdraviju prehranu domicilnog stanovništva, a potom domaćih i stranih gostiju. I to je naš turizam i naše ugostiteljstvo činilo prepoznatljivim. Dragi profesore, nezaboravni Nikola Depikolozvane, ostat ćemo ti vječni dužnici za svo znanje koje si nam ostavio, za sve lijepe trenutke sjećanja po zbornicama i školskim prostorima, za sve recepte koje si nam darovao i za svu ljubav s kojom si nas pratio na ovom svijetu.

Znam da si sada u drugom društvu. Ali vjerujem i da ćeš tamo biti izvrstan profesor kulinarstva i da ćeš svakog dana kuhati jedno od tvojih specijaliteta za sve dobre duše u svom okruženju. Ipak se ponekad sjeti i nas koji smo bili tvoji učenici, tvoji pratitelji i sljedbenici u struci, koja je za ove naše destinacije jedna od glavnih, da ne kažemo i najglavnija. Pokaži i onima na nebu svoju kulinarsku vještinu i priredi im jednu od svojih beskrajno lijepih prezentacija kao što si činio nama dok si bio među nama.

Ponosili smo se s tobom, a sada se ponosimo što smo bili tvoji učenici, tvoji prijatelji i tvoji sljedbenici.

Sada, u zasluženom miru, neka te prati vječna slava i naša hvala.

prof. Damjan Miletić

Follow @PodUckun