[INTERVJU] Andreas Madejski: Turizam po mjeri gostiju

Andreas Madejski

Andreas se u djetinjstvu zaljubio u ovaj kraj, pa mu se vratio i sa svojim prvim poslovnim poduhvatom.

Andreas Madejski (50) direktor je opatijskog hotela Miramar zadnjih pet godina. Iako je rođen u Beču, kaže kako liburnijski kraj smatra svojim drugim domom praktički od rođenja, s obzirom da je u Lovran prvi puta došao kad su mu bila tek tri mjeseca. Obitelj Madejski svake je godine ljetne praznike iskoristila za dolazak u Lovran, gdje su boravili po tri do četiri tjedna. Andreas se u djetinjstvu zaljubio u ovaj kraj, pa mu se vratio i sa svojim prvim poslovnim poduhvatom. Kako kaže, oduvijek je maštao o tome da će imati svoju kavanu ili disco-club, pa je logično što mu je prvi poduzetnički angažman bio upravo turizmu. Doduše, ne u ugostiteljstvu, već se radilo o iznajmljivanju bicikala. U šali kaže kako mu je to bio „hobi preko ljeta“ jer je u Austriji završio trgovačku školu, a radio je u građevinskim firmama, najprije u tehničkoj službi, a kasnije i u onoj nadzornoj. Turizmom se nije ranije bavio, no komunikativan i otvoren, preko ljeta je stekao iskustvo i kao vodič, najprije vodeći grupe biciklista na ture u Hum i Kotle. A kako jedna aktivnost vuče drugu – gostima je trebao smještaj i drugi sadržaji osim biciklističkih tura – s vremenom je ovdje pokrenuo i svoju turističku agenciju.

U međuvremenu se dogodila ljubav, u Lovranu je zasnovao i obitelj, pa je, na njegovu veliku radost, Lovran postao njegov „primarni“ dom. Veze s Bečom nikad nije raskinuo, već je radio kao dopisnik Grada Beča, surađivao je s Veleposlanstvom Republike Austrije u Hrvatskoj i zalagao se za jačanje veza između Beča i Opatije, dvaju gradova koje veže lijepa povijesna priča. Jedna od želja mu je bila u Opatiju dovesti Bečki bal, što mu je 2007. godine i pošlo za rukom.

Poslovno je surađivao s mnogim turističkim subjektima na Kvarneru, pa tako i sa sada već bivšim vlasnicima hotela Miramar. Kaže kako mu je bila izuzetna čast kada su ga pozvali i ponudili da se pridruži njihovom menadžerskom timu. Pristao je i priznaje kako se već nakon prvog tjedna na novom radnom mjestu ovdje osjećao „kao doma“.

Bečki bal se održava gotovo isključivo u svjetskim metropolama. Je li trebalo smoći puno hrabrosti da biste zatražili od Grada Beča da takvo događanje dođe u jednu malu Opatiju?

Pa ne bih rekao da je u pitanju hrabrost. Rekao bih više – upornost! Jedan sam od onih ljudi koji kad nešto žele, a znaju da se to može napraviti – ustraju u tome, dok se ne realizira. Iskreno, nije trebalo puno vremena niti puno upornosti da Bečki bal stigne u Opatiju. Tu postoje čvrsti povijesni argumenti: Opatija je bila jedan od prvih austrijskih luksuznih Kurorta, Društvo Južnih željeznica ovdje je izgradilo prvi hotel s ove strane Jadrana, mjesto je to koje je posjetio i Franz Josef. Ta povijest je bila odličan temelj, no ipak je trebalo nešto vremena i nagovaranja, ako se dobro sjećam, sve je bilo riješeno u otprilike godinu dana.

Kakva su bila Vaša očekivanja tada i je su li se ispunila do ovogodišnjeg Bečkog bala?

U početku je bilo malo nesigurnosti. Kada sam vidio kako izgledaju Bečki balovi u metropolama diljem svijeta, svakako da se pojavila neka bojazan da nećemo uspjeti postići tu razinu organizacije. Međutim, na prvom Bečkom balu smo imali oko 180 gostiju, predstavnici Grada Beča su bili vrlo zadovoljni i to nam je bio motiv za dalje. Svake godine smo gledali „podignuti ljestvicu“ za još jednu stepenicu i danas smo došli do toga da je ove godine prodano više od 400 ulaznica, a da ih je bilo još stotinjak, uspjeli bismo prodati i njih. Volim organizirati događanja – vrlo mi je važno da na događanjima sve funkcionira kako treba i da nadmašimo očekivanja posjetitelja. To se i dogodilo – od personala hotela Kvarner koji je bio fenomenalan, do samih posjetitelja na kojima se vidjelo da uživaju u događanju. Moram pohvaliti i trud posjetitelja oko garderobe, s obzirom da Opatija nije Beč u kojem se, da tako kažem, frak može iznajmiti „na svakom koraku“! Uglavnom, Bečki bal je dobro uigrana manifestacija; već sada imamo rezervacije za sljedeću godinu.

Vidite li prostora za poboljšanja?

Postoje osnovni uvjeti koje moramo zadovoljiti, to je protokol. Najvažnije je da događaj ima humanitarni karakter. Dio protokola je, također, pozdravna riječ gradonačelnika Beča koju prenese predstavnik Grada Beča, a tu je još i nekoliko drugih elemenata. Osobno mi je važno da imamo Wiener Strauss Capelle orkestar i plesnu školu Tanzkomitee na Balu. A što se poboljšanja tiče, svake godine gledamo napraviti nešto bolje u odnosu na prethodnu godinu, to mogu biti vatromet, torta, dekoracija u sali…

Bečki je bal i motiv dolaska gostiju u Opatiju, u posezoni.
Točno, ove je godine samo u našem hotelu odsjelo stotinjak gostiju iz Austrije koji su došli na Bečki bal. Naravno, bilo je i onih koji su odsjeli u drugim hotelima. Gosti su to koji u Opatiji ostaju po četiri ili više dana, neki i po tjedan dana, te troše i van pansiona, odlaze na izlete. U pravilu su to dobri gosti, pa smatram da Bečki bal ima i dobar ekonomski efekt na lokalno gospodarstvo. Naravno, ne treba zanemariti niti marketinški efekt za obje destinacije, za Opatiju, ali isto tako i za Beč.

Kakva je bila ovogodišnja turistička sezona?

Dosta dobra. Srpanj je bio nešto slabiji, ali koliko čujem od kolega hotelijera diljem Hrvatske, srpanj je ove godine svima podbacio, zbog europskog nogometnog prvenstva u Njemačkoj i Olimpijskih igara u Parizu. Hrvatskoj nisu u prilog išli niti negativni novinski izvještaji u Njemačkoj i drugim zemljama vezano za cvjetanje mora u Rovinju, kao ni tendenciozni napisi kako je Hrvatska postala skupa destinacija. Uvriježena je slika Hrvatske kao jeftine destinacije, međutim sve je poskupilo, svugdje u svijetu, a ne samo kod nas. Uglavnom, srpanj i kolovoz su nam i inače mjeseci u kojima imamo „rupe“. Profilu naših gostiju ne odgovaraju velike vrućine, ali zato bilježimo odličnu popunjenost u predsezoni, već od ožujka pa sve do kraja lipnja te u posezoni, od rujna do studenog i ponovo oko Božića i Nove godine.

Kakav je profil vaših gostiju?

To su uglavnom stariji ljudi, 65+ godina s njemačkog govornog područja i u potpunosti smo prilagođeni toj ciljanoj skupini. Ne ulažemo velike napore u marketing u smislu društvenih mreža, Internet oglašavanja i slično, već se direktno obraćamo našim gostima i to putem tiskanih materijala. Jednom godišnje objavljujemo naš „časopis“ te ga poštom šaljemo na gotovo 20 tisuća adresa gostiju koji su izrazili želju da dobivaju naše materijale. Upravo sada smo krenuli s pripremom časopisa za 2025. godinu. I za vrijeme boravka u hotelu preferiraju tiskane materijale, pa svako jutro printamo tzv. „Morgenpost“ – arak papira s informacijama o programima koji se u hotelu nude taj dan i onaj sljedeći, o vođenim turama, s prognozom vremena, događanjima u Opatiji i okolici, izletima, prigodnom ponudum… Svakako moram istaknuti da se velika većina gostiju vraća u naš hotel. Nerijetko se događa da na check-outu već rezerviraju termin za sljedeću godinu, što je zasigurno rijetkost u hotelijerstvu. Ne radimo s agencijama za posredovanje, niti se oslanjamo na OTA-ove poput booking.coma – u najvećoj mjeri rezervacije dolaze preko našeg rezervacijskog centra i to dobrim dijelom „po starinski“ – putem telefona!

Kako se postiže takva vjernost gostiju?

Jako dobro poznajemo naše goste i znamo što oni traže. Bivši vlasnici su bili Austrijanci, i sâm sam Austrijanac. Gosti su naš apsolutni prioritet i siguran sam da su me bivši vlasnici pozvali na ovu poziciju upravo da se održi taj kontinuitet, da promjenom vlasnika na čelu hotela ostane netko tko dobro poznaje kulturu, navike i očekivanja gostiju s tog područja. Kompletan personal odlično priča njemački, s našim smo gostima konstantno u kontaktu, pa smo na temelju povratnih informacija u mogućnosti u potpunosti njima prilagoditi ponudu i personalizirati je što je više moguće. Primjerice, naši gosti nisu skloni tehnologiji, pa nismo prešli na pametne sobe, nego još uvijek koristimo ključeve. U hotelu organiziramo programe prilagođene gostima – nedavno nam je gostovala poznata njemačka TV ličnost koja je održala trodnevni kulturni program uključujući i književne večeri. To je bio motiv dolaska gostiju. Vrlo je važno znati što gosti žele i što očekuju. Unutar hotela im nudimo brojne aktivnosti: od wellness centra s dva grijana bazena sa slatkom i slanom vodom, do satova joge, plesnih večeri, tečaja slikanja, žive glazbe na terasi i sličnog – nudimo im doista puno sadržaja koji je skrojen „po njihovoj mjeri“.

Hotel je nedavno promijenio vlasnika. Znači li to i promjenu koncepta hotela?

Ne, novi vlasnik se slaže da je ovo uhodan hotel i da ne treba mijenjati ono što odlično funkcionira. Znaju da dobro poznajemo turističko tržište njemačkog govornog područja, pa imamo, da tako kažem, „odriješene ruke“. Svake godine zatvaramo hotel 7. siječnja do početka ožujka – naši gosti dolaze iz zemalja s jakom karnevalskom tradicijom, što znači da rjeđe putuju u to vrijeme – pa taj period iskoristimo za potrebne popravke i renovacije. U tom smislu ćemo i ove godine napraviti neka poboljšanja, konkretno – renovirat ćemo kuhinju, ali drastičnih promjena neće biti u skoro vrijeme!

„Miramar“ je jedan od rijetkih turističkih objekata koji još nije posegnuo za stranom radnom snagom. Kako to uspijevate?

Svakako moram spomenuti – doista imamo odličan tim zaposlenika. To nije samo moja opservacija, to su i povratne informacije koje dobivamo od naših gostiju, koji smatraju da su naši zaposlenici jako ljubazni, uslužni i opušteni u kontaktu s gostima. Ukupno nas je 130 i sve su to domaći ljudi, neki od njih u hotelu rade otkad je otvoren, dakle 20 godina. Mislim da je najvažnije da se ljudi dobro osjećaju na poslu. Baš zato gledam biti prisutan u svim segmentima hotela svaki dan, da sam personalu dostupan i da mi mogu reći ako imaju kakvih problema, da im pomognem riješiti ih. Tijekom siječnja i veljače smo zatvoreni, pa veći dio našeg personala ima priliku odmoriti se, a ako postoji mogućnost, pogotovo za djelatnike koji imaju djecu, gledamo im omogućiti godišnji odmor u srpnju ili kolovozu kada zbog vrućina bude manje gostiju. Mišljenja sam i da je prijateljski odnos sa zaposlenicima vrlo važan i doista se trudim napraviti sve što mogu za naše djelatnike, jer su i oni spremni izaći ususret, kada god mi je to potrebno.

Je li Opatija doista cjelogodišnja destinacija?

Definitivno! Obožavam Istru i otoke i kad imam vremena, odlazim na izlete tamo. Međutim, van glavne sezone to je nešto skroz drukčije. Hoteli su zatvoreni, rijetki kafići, restorani i trgovine rade zimi. Opatija ima puno manifestacija u posezoni i predsezoni. Trenutno su aktualni Marunada i Festival klasične glazbe – u Opatiji i oko nje se stalno nešto događa. Uskoro će početi i adventska događanja kojima se posebno veselim. Prekrasno mi je vidjeti u što je izrastao opatijski „Najljepši advent uz more“, jer se sjećam kako sam godinama unazad pokušavao motivirati Grad da se pokrene nešto takvo. Ispočetka nije bilo sluha, ali sam kasnije uz pomoć gđe Rajne Miloš na Ljetnoj pozornici uspio pokrenuti postavljanje adventskih kućica i sadržaja. Naravno, to je bilo puno, puno skromnije nego ovo danas!

Smatrate li se već Opatijcem ili ste više priklonjen Beču?

Recimo da sam fifty-fifty! Ovdje se osjećam stvarno dobro. Beč nije tako daleko, zapravo je udaljen samo pet sati vožnje, pa mi često dolaze obitelj i prijatelji u posjetu, a i ja redovito idem u Beč – rođendani i važna obiteljska događanja se ne propuštaju! U Opatiji za vrijeme pauze mogu otići na plažu i plivati, što se u Beču ne može. Ovdje znam puno ljudi i ono što me oduševljava je što su ljudi jako srdačni i otvoreni. Kad se prošećem gradom, uvijek sretnem nekoga poznatoga, stanemo, popričamo, ponekad odemo na kavu. To mi se jako sviđa, jer u Beču vam se to ne može desiti, tamo možete šetati satima bez da sretnete ikog poznatog. S druge strane moram priznati da mi nedostaje Beč, ipak je to moj rodni grad, grad u kojem sam odrastao – velegrad koji nudi mnogo mogućnosti u svakom pogledu!

Čini se da uživate u poslu koji radite i tu provodite dosta vremena. Što radite kad niste na poslu?

Najviše slobodnog vremena provodim s mojim desetogodišnjim sinom. Trenira nogomet u HNK „Rijeka“, pa se potrudim biti s njim na treninzima, a pogotovo na utakmicama. Volimo boraviti na otvorenom, ljeti često idemo u šetnje i na kupanje, a znamo otići na Učku – ili u šetnju ili napraviti „đir“ s biciklima.

Preneseno iz Lista Opatije

Snimio: Nikola Turina
Piše: Elena Vidović

Follow @PodUckun