[INTERVJU] Nikica Pažin, iz opatijske politike u diplomatsku karijeru

Foto: David Kurti

Za sebe će reći kako je veliki borac za istinu i čovjeka, ali i veliki zaljubljenik u Opatiju, za koju smatra da je najljepše mjesto na svijetu.

Nikica Pažin (62) već šest godina radi u Sarajevu: zaposlen je u Uredu Hrvatske gospodarske komore u Veleposlanstvu Republike Hrvatske s diplomatskim zvanjem ministar savjetnik, a osim toga, predsjednik je i Hrvatskog poslovnog kluba u Bosni i Hercegovini. HPK okuplja hrvatske tvrtke koje tamo posluju u, ali i druge tvrtke u Bosni i Hercegovini i Republici Hrvatskoj, a primarna mu je uloga unaprijediti i podržati interese svojih članica kroz povezivanje i sinergiju među članicama.

Rođen je u Rijeci, djetinjstvo i dobar dio odraslog života proveo je u Opatiji, gdje je završio osnovnu i srednju (ekonomsku) školu. Od mladosti je bio aktivan u brojnim društvenim aspektima grada: više od deset godina bio je aktivan član Folklornog ansambla „Zora“, pohađao je i uspješno završio osnovnu muzičku školu za harmoniku i klarinet. Rado ističe kako je i jedan od osnivača muške klape Volosko, čiji je bio i dugogodišnji član, te i dandanas u društvu voli zapjevati klapske pjesme i pjesme našeg kraja. Naglašava kako je još kao dijete volio more – slobodno je vrijeme često provodio baveći se ribolovom ili pak plivajući ili roneći u moru. Ljubav prema moru vezala ga je za sportove na moru, a jedno je vrijeme obnašao i dužnost predsjednika opatijskog vaterpolo kluba.

Foto: David Kurti

Uvijek ponosno navodi kako je potekao iz radničke obitelji – njegov otac, Nikola, bio je poznati opatijski postolar, pa je i sam položio ispit za majstora postolara. No, Nikica se ipak po završenom srednjoškolskom obrazovanju odlučio na studij uz rad, te je diplomirao na tadašnjem Hotelijerskom fakultetu u Iki i stekao zvanje današnjeg magistra ekonomije.

Svoj je radni vijek započeo u ondašnjem opatijskom turističkom gigantu, Kvarner-Expressu, gdje je, kako kaže, naučio mnogo o turizmu, učeći od najboljih. U Opatiji je još radio i u Emoninoj duty-free poslovnici u hotelu Slavija (danas Palace), da bi kasnije postao komercijalni direktor riječke „Slavice“. Njegovo prvo radno iskustvo s međunarodnom kompanijom bilo je za američki R. J. Reynolds Tobacco Company, gdje je bio supervizor za Istru i Kvarner. Tijekom svog radnog vijeka, obnašao je upravljačke pozicije za brojne domaće i strane tvrtke u kojima je bio odgovoran za poslovanje u široj regiji, odnosno istočnoj Europi: bio je direktor marketinga i prodaje u švicarskoj firmi Vetropack, tvornici staklene ambalaže, direktor regije i izvršni direktor u Jamnici, predsjednik uprave tvrtke MGK pack, član uprave Narodnih novina, kao i predsjednik uprave kompanije Eurobeton.

Za sebe će reći kako je veliki borac za istinu i čovjeka, ali i veliki zaljubljenik u Opatiju, za koju smatra da je najljepše mjesto na svijetu, kao i da ima ogromnog neiskorištenog potencijala, što ga je navelo da se 2009. godine počne baviti politikom. U dva mandata (2009. –2017.) bio je gradski vijećnik, tri puta se kandidirao za gradonačelnika Opatije i osnovao Liburnijsku stranku (LIST).

Foto: David Kurti

Bili ste vrlo aktivni u Opatiji, posebno u političkim vodama. Kako ste završili u Sarajevu?

Još dok sam bio na poziciji predsjednika uprave tvrtke Eurobeton u Prelogu, 2018. godine, dobio sam poziv predsjednika Hrvatske gospodarske komore Luke Burilovića da vodim Ured HGK-a u Veleposlanstvu Republike Hrvatske u Sarajevu. Iskreno rečeno – nisam se dvoumio, prilika je bila doista izvanredna i objeručke sam je prihvatio. Danas, nakon šest godina na toj poziciji, mogu reći da sam „našao sebe“ u tom poslu i da svoje stečeno znanje tijekom svih godina u realnom sektoru mogu dobro iskoristiti i primijeniti na poslovima u Uredu u Sarajevu.

Znali smo Vas čuti kako kažete da gotovo opsesivno volite Opatiju. Je li Vam bilo teško otići iz Opatije?

Poslovna karijera me već 1997. odvojila od Opatije, radio sam u gradovima po cijeloj Hrvatskoj: u Krapini, Zagrebu, Prelogu… Već tada sam morao postati „vikend tata“ i zahvalan sam obitelji na razumijevanju i podršci. No, ovoga puta je bilo izuzetno teško napustiti Opatiju, jer sam znao da to znači odvojiti se od obitelji, rodbine i prijatelja na duže vrijeme – zbog udaljenosti – i to mi je bila najveća, da tako kažem, prepreka. Kao što mi je to teško palo 2018., kada sam odlazio, tako mi je i sad; do danas se stanje nije promijenilo. Nedostaju mi Opatija, moj sin Dominik, Dolores i obitelj, prijatelji, sugrađani sa kojima sam se susretao i prepričavao zbivanja u našem gradu, družio se. Ali sve to mi je pomoglo da još bolje vidim i cijenim sve blagodati života u Opatiji. No, moram reći da mi posao koji radim nudi nekakav unutarnji mir i zadovoljstvo, pa se sve to lakše podnosi. U Sarajevu i općenito u BiH se osjećam jako dobro. Svi znamo da su ovdje dobri ljudi, da su „raja“ kako se kaže. Svugdje sam dobro primljen, a to me istinski raduje i veseli.

Koja je Vaša uloga, odnosno Ureda HGK-a pri Veleposlanstvu u Sarajevu?

Posao je sveobuhvatan i proteže se kroz različite aspekte, pa ga nije baš jednostavno opisati u nekoliko rečenica. Osnova posla je konzultantske prirode i odnosi se na pomoć i podršku hrvatskim gospodarstvenicima koji posluju u BiH, ali i obratno – podršku gospodarstvenicima iz BiH koji imaju gospodarske aktivnosti u Hrvatskoj. Uglavnom je to podrška oko svakodnevnog poslovanja. To može biti pružanje informacija s tržišta, networking među tvrtkama, podrška i razne aktivnosti oko korištenja bespovratnih EU sredstava, posredovanje s institucijama koje često nemaju sluha za probleme gospodarstvenika i slično, a sve to kroz prizmu kvalitetnog predstavljanja Republike Hrvatske po gospodarskim pitanjima i temama. Naravno, to iziskuje konstantno usavršavanje i praćenje trendova, tako da sam često prisutan na tematskim kongresima i seminarima. Organiziramo i razne stručne radionice. Uglavnom, konačni cilj je veća i kvalitetnija robna razmjena, jer Hrvatska ima trenutno najveću robnu razmjenu sa BiH i najveći suficit. Dodatno, s diplomatskog aspekta, vodimo brigu o interesima Republike Hrvatske i na ostalim poljima.

Foto: privatna arhiva

A ako netko tek planira proširiti poslovanje na područje Bosne i Hercegovine?

Naravno, može se obratiti našem uredu, bez obzira treba li netko otvoriti tvrtku u BiH, pronaći kadrove – što nam je sada i vrlo aktualna tema, treba li odraditi nekakav privremeni posao kao podizvođač ili bilo kakav sličan scenarij, mi ćemo svakako pomoći s pružanjem potrebnih informacija o tome što će im sve biti potrebno, pojasniti im zakonske regulative i uputiti ih na pravu adresu.

Koji su najčešći problemi s kojima se Vi, odnosno gospodarstvenici s kojima radite – susreću?

Najčešći problemi sa kojima se gospodarstvenici susreću su administrativne prirode. Razne potvrde, dozvole, inspekcije, nelogičnosti, nerazumijevanje i tu se najbolje očituje naša osnovna aktivnost. U BiH predsjedništvo čine predstavnici triju konstitutivnih naroda, a BiH je administrativno podijeljena na dva entiteta – Federaciju Bosne i Hercegovine i Republiku Srpsku. Svaki od entiteta ima svoju konstituciju, što to sa sobom nosi određene neusklađenosti u procedurama i naputcima, pa se poslovnim ljudima iz inozemstva lako može dogoditi da previde nešto. Kroz svakodnevni rad, susrete sa odgovornim osobama u raznim Ministarstvima, agencijama, usmjeravamo i ubrzavamo protok informacija, a ponekad čak sudjelujemo u promjenama odluka i zakona.

Jeste li zadovoljni rezultatima, odnosno vidite li još prostora za poboljšanja?

Otvaranjem Ureda Hrvatske gospodarske komore u Veleposlanstvu Republike Hrvatske u Sarajevu i osnivanjem Hrvatskog poslovnog kluba postigli smo sinergiju i povezivanje između gospodarstvenika, što nam je i bio osnovni cilj. Svoje aktivnosti provodimo čak i izvan granica BiH, u čitavoj regiji. Sudeći prema brojnim povratnim informacijama s terena, mogu reći da sam zadovoljan učinjenim, a prostora za unapređenje našeg poslovanja uvijek ima. Tu prvenstveno mislim na stvaranje uvjeta za investicije iz Hrvatske u Bosni i Hercegovini, prije svega u sektorima turizma i poljoprivrede.

Foto: privatna arhiva

Kako konkretno povezujete i promovirate gospodarstvenike?

Prvenstveno kroz organiziranje raznih radionica, poslovnih susreta, seminara i sličnih događanja, a pritom moram spomenuti kolegicu Kristinu Duno koja vodi naš Poslovni klub i koja je vrlo okretna i sposobna, pogotovo kada je riječ o organizaciji različitih događanja. Sudjelujemo na brojnim manifestacijama, a jedna od najvećih je tradicionalni Diplomatski zimski bazar koji se u prosincu održava u sarajevskom Centru Skenderija. To je vjerojatno najveće humanitarno događanje u BiH, a organiziraju ga članovi diplomatske zajednice akreditirani u BiH. Oni ovdje predstavljaju nacionalne proizvode svojih zemalja i uobičajena je praksa da su ovdje cijene nešto povoljnije nego na tržištu. Hrvatska je na zadnjem Diplomatskom zimskom bazaru bila jedna od tri zemlje koje su prikupile najviše sredstava, a ove su godine zarađena sredstva donirana domovima za djecu bez roditelja. Hrvatska se predstavlja sa svim vodećim proizvođačima, ukupno njih tridesetak: od Podravke, Kraša, Jamnice, Leda i Badela sve do manjih proizvođača slastica, maslinara i vinara. Tržište BiH dobro poznaje i cijeni naše proizvode, stoga ne čudi što je hrvatski štand bio i najbolje posjećen!

Što Vam se najviše sviđa u Sarajevu?

Osim najboljih ćevapa, pogotovo onih kod Želje i Brajlovića, baklava i domaće kahve u fildžanima, a što vjerujem da je svima prva asocijacija pri spomenu Sarajeva ili Bosne i Hercegovine, mnoštvo je lijepih mjesta i prirodnih bogatstava koje treba posjetiti. Ali iznad svega – ljudi. Uvijek su nasmijani, dobronamjerni, raspoloženi za prijateljski razgovor i spremni pomoći. Upravo ta opuštenost, jednostavnost u svakodnevnoj komunikaciji, zafrkancija, smisao za humor i otvorenost su nešto što se kod nas izgubilo, a što olakšava svakodnevnicu i u konačnici sve to čini moj boravak ovdje ugodnijim i ljepšim.

Planirate li se vratiti u Opatiju?

Prošle godine mi je mandat produžen na još četiri godine, a po njegovom isteku steći ću uvjete za mirovinu. Vjerujem da ću iskoristiti to pravo i vratiti se u Opatiju i na moje imanje u Slavoniju, moj drugi dom. Neupitno je da ću se vratiti u Opatiju, samo je pitanje vremena, jer živjeti u Opatiji je privilegija. Čast. Opatija je grad dobrih ljudi, grad bogat poviješću, grad koji nudi samo lijepo. Stoga bih svim Opatijcima poručio: čuvajmo ga. Uvijek s ponosom izgovaram ime Opatije, a vjerujte da se susrećem s puno ljudi i svima pričam o Opatiji. Svaki spomen Opatije izaziva divljenje i poštovanje. Poslovica u poslu kaže „nemojte raditi ono što volite, nego volite ono što radite“, a ja bih ga transponirao i svojim sugrađanima poručio: možda ne možemo živjeti gdje bismo voljeli, ali trebamo voljeti mjesto u kojem živimo. A ja Opatiju volim.

Foto: privatna arhiva

Spomenuli ste mirovinu – znači li to da je i Vaš politički angažman u Opatiji završen?

Moj politički angažman je završio s izborima 2017. godine. U dva mandata bio sam član Gradskog vijeća Grada Opatije i predsjednik Liburnijske stranke, kao i kandidat za gradonačelnika Grada Opatije. Otad nisam član niti jedne stranke. Uvidio sam da moje ideje, ma koliko bile iskrene i ispravne nisu našle plodno tlo kod građana i to sam prihvatio. Očito da klasična politika nije za ljude poput mene. Želio sam nešto novo, nešto što neće biti opterećeno stranačkom pripadnošću, nešto što će se zvati rezultat boljeg života sugrađana. Pokušao sam kroz razne projekte napraviti ono što bi život sugrađanima i onima koji dolaze u Opatiju učinilo ne samo ljepšim, već i boljim. Nisam uspio, a krivicu pripisujem okolnostima i sebi, a nikako nekome drugome. Svejedno mi je žao što nisam uspio. Siguran sam u svoje namjere, u svoju ljubav prema Opatiji, svoje znanje i iskustvo i siguran sam da bih s dobrim timom i radom Opatiju vratio na vrh turističke ljestvice.

Pratite li i dalje događanja na opatijskoj političkoj sceni?

Mogu reći da pratim. Iz medija, portala ili kada dođem doma, tih par dana u mjesecu. Ono što vidim je promjenu na bolje. I sam bih volio da moja Opatija bržim koracima ide naprijed, ali kada je nešto uništavano dugi niz godina, svjestan sam da se ne može preko noći promijeniti. Vidim da se krenulo s izgradnjom garaže Gorovo, da će se renovirati nogometni stadion, da će se obnoviti Dom zdravlja na Novoj cesti, možda i izgraditi bazen, čak je i bilo riječi o gradnji vidikovca, što me posebno veseli jer sam se i ja, u mom političkom angažmanu zalagao za to. Ako sve to bude u mandatu ove vlasti, iz moje perspektive, to je doista veliki uspjeh.

Kako provodite slobodno vrijeme?

Slobodnog vremena je relativno malo, ali svakako gledam naći vremena za šetnju gradom, odlazak u kino ili kratki boravak na Termalnoj rivijeri Iliđa, gdje se volim opustiti na bazenima. Zbog velike udaljenosti od Opatije, slobodne vikende provodim na mom imanju u Slavoniji u općini Jakšić nadomak Požege. To je mjesto odrastanja mog oca Nikole i majke Ružice koja je rođena u Kuzmici nedaleko od Jakšića. Tu se bavim sadnjom i održavanjem cvijeća, voćaka i družim sa prijateljima iz djetinjstva čija „duša slavonska“ podsjeća malo na sarajevsku raju.

List „Opatija“

Foto: privatna arhiva

Follow @PodUckun