Klanjski govor po prvi puta na ČAnsonfestu

Foto: arhiva

Godinama su se lomila koplja pripada li klanjski mjesni govor kajkavskom ili čakavskom narječju, no tu je enigmu konačno riješila dijalektologinja Iva Lukežić 1998. koja je cijelu knjigu posvetila govorima Klane i Studene.

Kastav - U petak, 25. kolovoza u Kastvu se održava 19. festival čakavske šansone – Čansonfest. Na ovogodišnjem će festivalu biti izvedeno 16 skladbi, među kojima je svoje mjesto našla i „Rožica“ pisana na mjesnom govoru Klane koji do sada nije prezentiran ni na jednom festivalu. Tekst, glazbu i aranžman potpisuje eminentni riječki glazbenik Robert Funčić, već poznato ime na Čansonfestu.

Skladba je dostupna na autorovoj FB stranici na poveznici ovdje.

„Rožicu“ će izvesti sam autor, a o mjesnom govoru Klane, koji se često pogrešno svrstava u kajkavsko narječje, više smo saznali od Željke Šarčević Grgić.

„Klanjski je mjesni govor od početka dijalektoloških istraživanja bio vrlo zanimljiv predmet proučavanja dijalektolozima. Naime, još je Mieczysław Małecki na svojoj karti iz 1929. godine Klanu označio kao mjesto u kojem se govori čakavski govor liburnijskoga podtipa.

Klanjci su se na osnovi svoga govora u prošlosti smatrali kajkavcima ili Slovencima, poglavito zbog korištenja upitno-odosne zamjenice „kaj“ za neživo i nekih slovenskih riječi, koje su i inače karakteristične za tzv. rubne čakavske govore. Godinama su se lomila koplja pripada li klanjski mjesni govor kajkavskom ili čakavskom narječju, no tu je enigmu konačno riješila dijalektologinja Iva Lukežić 1998. koja je cijelu knjigu posvetila govorima Klane i Studene. Svojim je istraživanjima I. Lukežić na temelju alijetetnih, alteritetnih i arealnih značajki mjesnoga govora Klane potvrdila njegovu pripadnost čakavskome narječju, preciznije sjeverozapadnome čakavskom arealu.

Alijetet je uobičajeni naziv za najveću jezičnu posebnost koja je obilježje samo jednoga narječja kao lingvističkoga sustava, a od alijetetnih, znači, općečakavskih, samo čakavskih jezičnih značajki govora Klane I. Lukežić navodi čak sedam oblika zamjenice „ča“, koja je vrhunski kriterij za određivanje pripadnosti čakavskome narječju (zač?, poč?, nač?, vač?...). Zamjenica „ča“ u klanjskome se govoru upotrebljava u značenju neodređenih zamjenica za neživo (česa, ničesa, sačesa i sl.). Alijetetan je i akcenatski sustav mjesnoga govora Klane, koji pripada najstarijemu tipu hrvatske akcentuacije (naziva ga se u literaturi osnovnom čakavskom akcentuacijom ili starim akcenatskim sustavom). Sadrži kratki silazni ili brzi akcent, dugi silazni i dugi uzlazni ili starohrvatski (čakavski) akut (zavinuti naglasak), koji se nalaze na starim mjestima, odnosno na istim položajima kao i u starohrvatskome jeziku. Nenaglašene duljine mogu stajati ispred i iza svakog naglaska, a to je najstariji model među govorima sa starim naglasnim sustavima. Vokali ispred i iza naglasaka mogu biti dugi, što je značajka koju su zadržali najstariji tipovi čakavskih govora. Također, u klanjskom su mjesnom govoru sadržane i neke tipične staroslavenske riječi (pr. praskva), te staroslavenske deklinacije. Posebnost klanjskog govora jesu i hiperikavizmi, koji su rijetki u susjednim govorima.

Klanjski je mjesni govor zaista poseban - arhaičan i drukčiji od ostalih govora u okruženju i ponosni smo što je dobio svoje mjesto na jednom festivalu.“

Follow @PodUckun