Kratka povijest opatijskih izviđača

terasa Slavije

Najveća aktivnost ipak je bio odlazak od 6. do 28. srpnja 1953. godine na prvo logorovanje u Vučju Dobru kod Skrada.

Počeci

Ovog se proljeća navršilo sedamdeset godina kako je Viktor Ladenhauser, profesor gimnastike, te predratni skaut, a tada ravnatelj Sedmogodišnje škole u Opatiji, okupio trojicu jedanaestogodišnjih i dvanaestogodišnjih dječaka i s njima održao prvi izviđački sastanak. Iz izvorno sačuvane dokumentacije, koju je pedantno vodio sam Ladenhauser, znamo da su ti prvi opatijski izviđači bili njegov nećak i posinak Viktor Ladenhauser, mlađi; Borut Kopani, te Karlo Božić, a za par dana im se priključio i Serđo Žele. Prva opatijska patrola izviđača dobila je ime „Sokol“.

- Na prvim sastancima bilo nas je troje, sastanke smo održavali u parku pionirskog doma, a sav inventar predstavljao nam je jedan dotrajali šator tipa „piramida“ (koji je zapravo bio moje vlasništvo) – tim riječima se Viktor Ladenhauser, obratio svojim članovima (kojih je tada bilo već okruglo 50) u prosincu 1954. godine, na redovnoj godišnjoj odredskoj skupštini.

A od ta prva tri zaigrana dječaka, izviđača je polako u Opatiji bivalo sve više, da bi nakon samo pet godina, to bio najbolji izviđački odred u Hrvatskoj. Naime, prva četa „Istra“ je u ljeto 1957. godine kao prva u Hrvatskoj dobila počasni naziv „Partizanska četa“. Što se to dogodilo, kako se to dogodilo? Kako je uopće u relativno maloj sredini, koja nije imala skautske tradicije, nastao i razvio se tako dobar izviđački odred. Naime, skautski pokret obnovljen je u Hrvatskoj, kroz novu, samostalnu izviđačku organizaciju, tek u prosincu 1950. godine, a samo godinu i po dana kasnije, izviđači se okupljaju u Opatiji, kao petom – šestom mjestu u Hrvatskoj.

Viktor Ladenhauser

Kao što je već spomenuto, osnivač opatijskog odreda je bio Viktor Ladenhauser, inače rodom iz Županje (gdje je rođen 1903. godine), ali koji je prije rata bio skautski voditelj u više gimnazija, od Osijeka do Dubrovnika, u kojima je radio kao profesor tjelovježbe. Doselio se u Opatiju odmah nakon oslobođenja i u njoj proživio do iznenadne smrti u ožujku 1969.

I polako, od sastanka do sastanka, od šetnje do šetnje i izleta, broj izviđača se u Opatiji stalno povećavao. Na jesen 1952. godine osniva se i nova patrola „Učka“, čime su stvoreni uvjeti za osnivanje prve čete „Istra“. A na proljeće slijedeće godine, osniva se prva patrola planinki „Galeb“. Članovi su se okupljali u Domu pionira u Villi Biderman, sagrađenoj u prostranom parku, a koje danas više nema, jer je srušena pri izgradnji hotela "Ambasador". Kada je u proljeće 1954. godine od patrole planinki osnovana i četa (kolo) planinki (s vođom Elizabetom Štemberger) stvoreni su uvjeti za osnivanje odreda izviđača „Opatija“. U studenom te godine osniva se i treća četa „Jadran“ s patrolama Mornar, Planik i Kvarner, s ukupno 25 članova i Rudolfom Pavletićem kao vođom čete.

logor Žirnovnica, 1955., dežurni čistači Lenac i Vrečko

Prvo logorovanje, pa drugo, treće, velike akcije…

No, najveća aktivnost ipak je bio odlazak od 6. do 28. srpnja 1953. godine na prvo logorovanje u Vučju Dobru kod Skrada. Tamo se održalo veliko (treće zajedničko) logorovanje hrvatskih izviđača sa skoro 300 izviđača i planinki. Članovi čete „Istra“ logor dijele s izviđačima iz novo osnovane 4. čete „Jaguar“– osnovane u talijanskoj gimnaziji iz Rijeke. Uz starješinu, sudionici logorovanja su Viktor Ladenhauser, mlađi, Pave Dević, Duško Dević, Darko Pavletić, Aldo Simper, Milan Ivančić, Serđo Žele, te planinke Elizabeta Štemberger, Lidija Kučić, Klara Brajan i Olga Grošić.

To prvo logorovanje bilo je tek uvod u brojne različite izviđačke aktivnosti. Zanimljivo je da već početkom rujna 1953. g opatijski izviđači odlaze prvi puta u Sloveniju, u kojoj će narednih godina organizirati brojna svoja logorovanja i zimovanja. Tako su kao jedini hrvatski izviđači sudjelovati na I. Zletu (Smotri) Združenja tabornikov Slovenije: u rujnu 1953. godine na Okroglicu (u donjoj Vipavskoj dolini), te u srpnju 1955. godine na III. Zletu u Ljubljani na Rožniku.

Fužine, 1962.

Odred ostvaruje prijateljsku suradnju s izviđačima (tabornicima) iz Jesenica. Uz njihovu pomoć u siječnju 1954. godine prvi puta opatijski izviđači odlaze na zimovanje u Planinu pod Golico (iznad Jesenica). A u ljeto 1954. i 1955. godine svoja trotjedna logorovanja (sada samostalna) organiziraju uz jezero Završnica kod Žirovnice, pod planinom Stol; prvi puta s 29 članova, a godinu kasnije s 32 člana. A seriju logorovanja u Sloveniji završavaju u ljeto 1956. godine u Idriji pri Bači (kraj Mosta na Soči) s 20 članova.

Normalno da su se opatijski izviđači uključivali i u sve lokalne, gradske aktivnosti. Tako su redovito sudjelovali u dočeku Štafete mladosti i prigodnim povorkama gradskim ulicama. No, uvijek su organizirali i poneku svoju, čisto izviđačku aktivnost. Tako su u svibnju 1955. g u Dvorištu Pionirskog doma podignuli logor, a izviđački pozdrav Štafeti prenijeli su signalnim zastavicama iz Pionirskog doma, preko tri među-stanice, do ex hotela Slavija, dok su navečer zapalili logorsku vatru.

Fužine, 1962.

Bilo ih je svuda – od Beograda, Pala do Norveške

Za prvomajske praznike 1954. godine u Beogradu, na Banovom brdu, održana je Prva smotra Saveza izviđačkih organizacija Jugoslavije. Između 117 hrvatskih izviđača i planinki u Beograd je, uz starješinu Ladenhausera otputovalo i 11 opatijskih članova, što pokazuje tadašnju snagu i organiziranost odreda u Opatiji.

U kolovozu 1955. godine Mladen Batory kao predstavnik odreda (uz još 22 izviđača iz Jugoslavije) odlazi u Norvešku gdje u blizini Osla sudjeluje na Internacionalnom logoru norveške socijalističke organizacije mladih „Fram“.

Oslo, Norveška

Ako su 1954. g u Savezu izviđača Hrvatske već prepoznali kvalitetan rad opatijskih izviđača, to je još više došlo do izražaja tri godine kasnije na Drugoj smotri Saveza izviđačkih organizacija Jugoslavije, održanoj u Palama kraj Sarajeva. Naime, opatijski izviđači su odabrani za konačare hrvatskog naselja „Podgora“ i na smotru su krenuli čak dva tjedna prije „redovnih“ sudionika jer su na Palama morali urediti i pripremiti naselje za prihvat i smještaj ostalih hrvatskih izviđača. Prema sjećanju Alda Simpera, sâm odlazak u Pale bio je pravi poduhvat, sa svom opremom prvo su brodom doputovali u Rijeku, od kuda brodom „Osijek“ za Dubrovnik. Slijedeći su dan legendarnim Ćirom cijelu noć putovali za Sarajevo, a u Pale su stigli s novim Ćirom. Smotra je otvorena 7. kolovoza, a Darko Lenac se prisjeća: Ovo je bio najveći skup ljudi koji sam ikada vidio. Koliko je tu bilo podignuto šatora! A naš logor je bio pun bambusa kojeg smo dovezli iz Opatije i bili smo prava atrakcija Smotre. Stalno su nas dolazili fotografirati, snimili su nas i za „Novine Smotre“ (koje su tiskane svakog dana Smotre u pet i pol tisuća primjeraka).

brod za Pale, 1957. SAD Mery

A Smotra na Palama je velikim slovima zapisana u povijest odreda: naime za vrijeme trajanja Smotre, Starješinstvo Saveza izviđača Hrvatske je 1. četi „Istra“ dodijelilo najveće priznanje hrvatskih izviđača i počasni naziv PARTIZANSKA ČETA, a to priznanje je četa dobila kao prva u Hrvatskoj. Četu su tada vodili Aldo Simper i Mladen Batory.

A godinu dana kasnije opatijski izviđači ponovo putuju za Bosnu i Sarajevo, ali sada preko Zagreba, te „Ćirom“ za Foču. Opet su bili izabrani za predstavnike Saveza izviđača Hrvatske, sada u maršu tragom Pete neprijateljske ofenzive, u maršu u kojem su za četiri dana prošli put preko Zelengore do Tjentišta, gdje je 4. srpnja održana završna svečanost obilježavanja 15-te obljetnice Bitke na Sutjesci. Tog ljeta članovi su logorovali kod Cresa.

U siječnju 1959. godine opatijski izviđači su ponovo na zimovanju u Sloveniji, iznad Jesenica, a te godine sudjeluju i u najvećim akcijama hrvatskih izviđača: za prvomajske praznike su na akciji „Drvar '59“, a krajem kolovoza u Zagrebu na Zborovanju izviđača Jugoslavije. Za prvomajske praznike 1960. godine središnja akcija Saveza izviđača Hrvatske održava se na Petrovoj gori, a početkom srpnja 1961. g od Zadra do otoka Krka održava se akcija „Jadran u borbi“, i na svim tim akcijama sudjeluju i opatijski i matuljski izviđači.

Mario Glovović u akciji Pale

Izviđačka organizacije se širi izvan Opatije

Do jeseni 1956. godine izviđači su formalno djelovali samo u središtu Opatije. No, kako su više razrede opatijske osmogodišnje škole pohađala i djeca iz susjednih mjesta, tako se u rad odreda uključio i dio njih. Neki od tih članova bili su jezgra širenja izviđačkog pokreta izvan same Opatije. Tako u studenome Darko Lenac u Voloskom osniva patrolu „Kondor“, a u prosincu Bernard Zamlić od članova iz Matulja osniva patrolu „Orljak“. Posebno je zanimljivo pratiti razvoj te patrole, koja je bila embrio iz kojeg se razvio vrlo kvalitetan izviđački rad, odnosno samostalni odred „Mate Balota“ koji je izviđačku ideju na Liburniji najduže održao „na životu“ sve do početka devedesetih godina prošlog stoljeća.

Naime, već u zimu 1957. godine u Matuljima je broj članova narastao na dvadesetak i 10. ožujka je u Matuljima održana osnivačka skupština čete izviđača „Matulji“ (koja je preuzela broj tri koji je nekada imala četa „Jadran“).

Krajem pedesetih godina u odredu izviđača „Opatija“ počinje se osjećati „zamor materijala“. Dio glavnih voditelja (Aldo Simper, Mladen Mandl, Mladen Batory) otišao je studirati u Zagreb, a Viktor Ladenhauser počeo se aktivnije baviti osnivanjem Izviđačkog centra SIH-a u Fužinama, kojem je bio upravitelj do ukidanja. Centar je djelovao do jeseni 1962. godine i ta tri ljeta opatijski i matuljski izviđači logorovali su u Fužinama. No, logorovanje u srpnju 1962. godine bilo je i posljednje logorovanje OI Opatija.

Drvara, 1. siječnja 1959.

I svemu dođe kraj …

Iako praktično već od kraja 1962. godine, nakon povlačenja starješine Viktora Ladenhausera, I. četa u Opatiji prestaje s aktivnostima, odred „Opatija“ je i 1963. godine pravno postojao pod tim imenom, dok se praktično jedina aktivnost odvijala u III. četi u Matuljima i u IV. četi u Rukavcu. I 9. rujna 1965. godine u Matuljima se osniva novi – samostalni odred izviđača „Mate Balota“ s četiri čete, prve tri u Matuljima („Drago Gervais“, „Olga Ban“ i „Viktor Car Emin“), te IV. četa „Stanko Jurdana“ u Rukavcu), prvi starješina odreda Bernard Zamlić, prvi načelnik odreda Lucijan Antoničić.

Tako je i „službeno“ završeno postojanje i djelovanje Odreda izviđača „Opatija“.

Međutim, sredinom sedamdesetih godina događa se „reverzibilni proces“. Kao što se dvadeset godina prije toga izviđački pokret „s mora“ (iz središta Opatije) širio na opatijsko zaleđe, sada se s liburnijskog zaleđa vratio „na more“. Naime, u matuljskom odredu djelovali su kadrovi koji su pokrenuli obnavljanje rada izviđačkog odreda u Opatiji (sada kao Odreda izviđača pomoraca „Opatija“, u sklopu kojeg od ožujka 1983. g djeluje i četa u Veprincu); te osnivanja novog odreda izviđača „Branko Blečić“ u Lovranu. Uskoro se osniva i Savez izviđača općine Opatija koji aktivno, kao i ta tri odreda, djeluje do početka tragičnih devedesetih godina, kada postepeno sve zamire.

Ali, to je već neka druga priča i za razliku od „prvih deset opatijskih godina“, koji su bili radosni i veseli, prestanak rada liburnijskih izviđača četrdeset godina kasnije, je tužna priča. A takve priče i ne treba obilježavati!

Branko Škrobonja - Škrob

Follow @PodUckun