[U OKU KAMERE] Održano predavanje Aleksandra Šušnjara „Znanje ili slijepo vjerovanje u znanost?“

Predavanje je također analiziralo primjere iz pandemije COVID-19.

Lovran - Coffeehouse Debates, projekt kroz koji organizatori iz opatijske Udruge „Kulturni front“ rade na popularizaciji znanosti, poticanju deliberativne građanske kulture i promicanju kritičkog razmišljanja, prošlog je tjedna ugostio prvo ovogodišnje predavanje u Galeriji Laurus u Lovranu. Tako je u zimsku večer 16. veljače Aleksandar Šušnjar, doktorand na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci i stručni suradnik u sveučilišnom Centru za osiguravanje i unaprjeđenje kvalitete obrazovanja, održao zanimljivo predavanje pod naslovom „Znanje ili slijepo povjerenje u znanost“.

Predavanje se bavilo pitanjem koliko od onoga što „znamo“ možemo sami direktno sagledati, provjeriti i kritički analizirati, te koliko toga jednostavno prihvaćamo vjerujući određenim autoritetima. Unatoč poželjnom idealu osobnog kognitivnog i spoznajnog razvoja, te poticanju direktnog istraživanja i propitivanja, većina važnih tema za naše osobne živote i javne rasprave (npr. utjecaj klimatskih promjena, učinci određenih lijekova i cjepiva, posljedice uporabe genetski modificiranih organizama...) zahtijeva kompleksno predznanje i razumijevanje koje ne možemo postići kroz par tjedana, mjeseci ili godina, već bi bilo potrebno posvetiti dobar dio života specifičnoj tematici kako bismo donijeli informiranu i temeljenu prosudbu. Stoga, često smo prisiljeni „slijepo“ vjerovati onima koji su stručnjaci u određenom području, kao što su znanstvenici. Vjerovanje je „slijepo“ jer nemamo neovisan i direktni uvid u tvrdnje onih koji se predstavljaju kao stručnjaci - da je to moguće, možda bismo sami posjedovali dovoljno znanja da ne bismo trebali stručnjake.

No, je li ovo nužno problematično kako se možda čini na prvi pogled? Ključno je, smatra Šušnjar, da se proces proširivanja i nadogradnje znanja koncipira kao društveni proces, a ne isključivo individualni, te da postoji određena podjela rada u tom procesu. Tijekom predavanja, izneseni su argumenti iz filozofske literature koji objašnjavaju zašto je opravdano pružiti barem inicijalno „slijepo“ povjerenje znanosti, ali istovremeno ukazuju na druge mehanizme koji mogu smanjiti "slijepost" tog povjerenja. Naime, čak i kada nismo u mogućnosti istražiti određenu materiju sami, imamo na raspolaganju alate za procjenu ključnih elemenata kod onih kojima razmatramo povjeravanje: kriterije procjene stručnosti, integriteta i spoznajne odgovornosti. Na primjer, kada se suočimo s skepticizmom prema znanosti (kao u slučaju epidemije COVID-19 i uporabe cjepiva), rijetko nailazimo na skepticizam prema stručnosti znanstvenika; kritike se uglavnom temelje na integritetu znanstvenika.

Predavanje je također analiziralo primjere iz pandemije COVID-19, ističući situacije gdje način komunikacije znanstvenika nije pridonio općem povjerenju u znanost. Šušnjar naglašava nedostatak komunikacije znanosti kao neprestano otvorenog procesa bez apsolutno sigurnog zaključka, potičući razmišljanje u kontekstu vjerojatnosti. Također ističe potrebu za preciznijom definicijom područja stručnosti - vjerujemo stručnjacima u vrlo određenim područjima, ali to ne znači nužno da imamo povjerenje u njihova mišljenja o širim društvenim pitanjima.

Zaključno, Šušnjar je prvo izložio kako je ključno da pružanje povjerenja shvatimo kao vještinu, nešto u čemu možemo biti bolji ili gori, analogno bilo kojoj drugoj vještini. Ovo dovodi do zaključka da tu vještinu možemo i trebamo kontinuirano unaprjeđivati i razvijati, primjerice putem obrazovnog sustava. Drugo, Šušnjar naglašava posebnu etičku odgovornost znanstvenika i ostalih stručnjaka koji se obično smatraju pouzdanim izvorima istinitih tvrdnji i spoznaja. Ova odgovornost obuhvaća ne samo očiti element integriteta i iskrenosti, već i imperativ komuniciranja prema javnosti na način koji jača povjerenje u znanost i njezine procese, te djeluje kao korektiv u slučajevima kada znanstvene institucije i pojedinci ne ispunjavaju najviše standarde odgovornosti. Treće, istaknuo je kako proces prepoznavanja relevantnih stručnjaka i pridavanja povjerenja može biti iskrivljen političko-ideološkim mehanizmima. Ti mehanizmi nas često čine sklonima vjerovati onima koji dijele s nama određeni socio-politički identitet.

Nakon izlaganja je uslijedila duga i konstruktivna rasprava, koju su najuporniji nakon završetka formalnog dijela u Galeriji Laurus prebacili i u Lovranski pub. Organizatori iz Udruge „Kulturni front“ pozvali su sve zainteresirane da nastave pratiti brojne druge aktivnosti organizirane unutar ovog projekta, te najavili planove o održavanju panel-diskusije o uvođenju obaveznog vojnog roka, kao i predavanja o ekonomskom protekcionizmu, o upotrebi tehnologija umjetne inteligencije u odgoju i obrazovanju, kao i o fantastičnim bićima sjevernog Jadrana.

Follow @PodUckun