Opatija Coffeehouse Debates: Pravni mehanizmi za prevenciju nasilja u fokusu posljednje panel-diskusije

Panel je otvorio moderator Ivan Cerovac koji je istaknuo kako se nasilje, kao i njegove neželjene posljedice, mogu prevenirati na mnogo načina.

Opatija - Prošlog je petka u Hotelu Continental u Opatiji, u prostorima Event centra Garden, održana prva ovogodišnja panel-diskusija (a ukupno sedmo ovogodišnje događanje) u sklopu projekta popularizacije znanosti Coffeehouse Debates. Okupljeni i izrazito zainteresirani sudionici su tako imali priliku dobiti najnovije informacije o pravnim mehanizmima kojima država nastoji prevenirati nasilno ponašanje, te razgovarati sa istaknutim i kompetentnim panelistima koji su pokrili i teorijske i praktične aspekte ove važne teme.

Panel je otvorio moderator Ivan Cerovac koji je istaknuo kako se nasilje, kao i njegove neželjene posljedice, mogu prevenirati na mnogo načina, a pravni su mehanizmi samo jedan od načina da se djeluje na smanjenje nasilnog ponašanja u društvu. Istaknuo je kako je panel planiran već dulje od pola godine, ali i kako je tema postala dodatno aktualna otkako se počela često provlačiti kroz medije, bilo kroz primjer pokušaja nanošenja teške tjelesne ozljede na Platku, bilo kroz dva nedavna slučaja masovnih ubojstava u susjednoj Srbiji. Oba su primjera u javnosti pratile kritike vezane, između ostalog, uz pravne postupke koji su započeti i (ponekad) uz adekvatnost pravnih mehanizama da primjereno zahvate i preveniraju buduće slične slučajeve. Zahvalivši Gradu Opatiji i Primorsko-goranskoj županiji, pokroviteljima koji već dugi niz godina podupiru provođenje projekta, predao je mikrofon panelistima.

Dr.sc. Dalida Rittossa, izvanredna profesorica sa Katedre za kazneno pravo pri Pravnom fakultetu u Rijeci, autorica dvije knjige i članica Radne skupine za izradu Nacionalnog plana za suzbijanje seksualnog nasilja i seksualnog uznemiravanja za razdoblje do 2027., svoje je izlaganje započela objasnivši kako se kazneno pravo dijelom preklapa sa svim drugim granama prava (radnim, obiteljskim, građanskim…), te postaje relevantno kada se neki problem ne može riješiti unutar druge grane prava. Za razliku od drugih grana prava, kazneno pravo predstavlja najteži oblik državne prisile, i kao takvo treba ga koristiti kao zadnje sredstvo društva. Nadalje, ističe Rittossa, bitno je istaknuti da kazne (novčane, zatvorske…) nisu jedini instrument kojim kazneno pravo raspolaže: uz njih, tu su i sigurnosne mjere poput terapijskih sigurnosnih mjera (obvezno psihijatrijsko liječenje, obvezno liječenje od ovisnosti, obvezan psihosocijalni tretman), sigurnosnih mjera zabrana (zabrana obavljanja određene dužnosti ili djelatnosti, zabrana upravljanja motornim vozilom, zabrana približavanja, uznemiravanja i uhođenja, zabrana pristupa internetu) odnosno sigurnosnih mjera naloga i nadzora (udaljenje iz zajedničkog kućanstva i zaštitni nadzor po punom izvršenju kazne zatvora). Kako kaznenopravni odgovori na nasilje ne bi bili izraz gole represije, aktivacija kaznenog prava kao regulatora ponašanja mora biti svrhovita. Kaznom se tako treba izraziti društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela i jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava. Kazna je i sredstvo kojim se utječe na konkretnog počinitelja i sve građane da ne čine kaznena djela putem jačanja svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja. Svrha je kazne i omogućiti počinitelju ponovno uključivanje u zajednicu. S druge strane sigurnosne mjere izrazito su specijalno preventivne budući da su usmjerene na otklanjanje okolnosti koje omogućavaju ili poticajno djeluju na počinjenje kaznenog djela u budućnosti.

Dalibor Vidović, diplomirani pravnik, sveučilišni specijalist kriminalističkog istraživanja i doktorand kazneno-pravnih znanosti na Pravnom fakultetu u Zagrebu, javnosti poznat i kao stručnjak kojeg su brojni mediji kontaktirali vezano uz nedavni slučaj pokušaja nanošenja teške tjelesne ozljede na Platku, započeo je uočivši kako je nasilje bilo prisutno kroz cijelu ljudsku povijest (iako su sukobi među grupama ipak nešto novija pojava, makar i oni sežu duboko u prošlost). Iako je sklonost nasilju u prošlosti mogla imati neke evolucijske prednosti, u današnjim razvijenim društvima sklonost nasilju predstavlja problem (i za pojedinca i za društvo), zbog čega je nužno reagirati kroz razne (pravne, ali i druge) mehanizme kako bi nasilno ponašanje preveniralo. Vidović je upozorio da je, u skladu s time, izrazito bitno reagirati na nasilje i prijavljivati ga kako bi se adekvatnim kažnjavanjem moglo preventivno djelovati na samog pojedinca (da ne učini isto djelo u budućnosti), ali i na druge članove društva. Nažalost, značajan dio nasilnih radnji i dalje ostaje neprijavljen (pa tako i neprocesuiran), uključujući i brojne slučajeve nasilja prema životinjama. Ovdje je, ističe Vidović, od velike važnosti da pravosudni sustav pouzdano sankcionira nasilno ponašanja. Sama visina kazni, nakon što se premaši određeni prag adekvatnosti, ne utječe bitno na prevenciju nasilnog ponašanja. Kažnjavanje pijane vožnje, nanošenja teške tjelesne ozljede ili čak silovanja ili ubojstva drakonskim kaznama neće bitno utjecati na prevenciju ovih radnji ukoliko počinitelji vjeruju da postoji dobra šansa da, iako su djelo počinili, za njega neće biti kažnjeni (jer će djelo biti drugačije kvalificirano, jer će proces otići u zastaru, i slično). Primjerice, u nesretnom slučaju vezanom uz nasilno ponašanje na Platku, udarac nogom u glavu izvorno je krivo kvalificiran kao nanošenje (lakše) tjelesne ozljede, budući da do teške tjelesne ozljede nije došlo, dok je trebao biti kvalificiran (i u konačnici jest) kao pokušaj nanošenja teške tjelesne ozljede, za kojeg se može donijeti i stroža kazna.

Sandra Juranović, dugogodišnja sutkinja za mladež i predsjednica Kaznenog odjela Županijskog suda u Rijeci koja je u svojoj praksi imala prilike rješavati predmete otvorene povodom nasilnih kaznenih djela i maloljetnih i punoljetnih počinitelja, nadovezala se ranije raspravu pruživši kratak povijesni prikaz napretka koji je postignut u posljednjih nekoliko desetljeća, a vezan je uz tretman žrtvi prilikom sudjelovanja u sudskom procesu. Nadalje, istaknula je kako je percepcija javnosti vezana uz procesuiranje kaznenih djela često nepotpuna budući da zainteresirani građani svoje sudove o krivnji i primjerenoj kazni donose na osnovi nekoliko medijskih članaka, dok suci u obzir uzimaju niz relevantnih dokaza i iskaza, obraćajući pažnju na olakotne i otegotne okolnosti priliko izricanja presuda, tako da obrazloženja presuda u nekim slučajevima znaju prelaziti pedeset stranica. U raspravu se nadovezala i Rittossa koja uočava da dobronamjerni građani, osim neznanja o svim činjenicama slučajeva za koje se provodi kazneni postupak (što je i očekivano neznanje), jako malo znaju i o samim ustavnopravnim i kaznenopravnim institutima i načelima koje treba uzeti u obzir prilikom kreiranja novih ili izmjena i dopuna postojećih kaznenih normi. Zbog toga je od velike važnosti raditi na promicanju kaznenopravne pismenosti, s čime su se složili svi panelisti.

Organizatori iz Udruge za razvoj kulture mladih „Kulturni front“, Amadria park hotela Opatija i Filozofskog fakulteta u Rijeci zahvalili su svim sudionicima na zanimljivoj i inspirativnoj diskusiji, te najavili početak ljetne stanke i nastavak aktivnosti popularizacije znanosti početkom jeseni.

Follow @PodUckun