Opatijski osnovnoškolci uče znakovni jezik

Učenici 2. b razreda s učiteljicom Majom pokazuju kako se na znakovnom jeziku kaže zec

Kako su gluha i nagluha djeca često izolirana, ove dvije učiteljice došle su na ideju da se u opatijskoj osnovnoj školi provede spomenuti projekt kako bi djeca razvila toleranciju te kako bi mogla jednoga dana ostvariti bolju ili uopće komunikaciju s gluhim i nagluhim osobama u zajednici.

Znakovni jezik vještina je čije učenje u hrvatskim školama ovisi isključivo o volji i želji te edukaciji učitelja i nastavnika. Ove školske godine projekt učenja znakovnoga jezika postao je dijelom kurikuluma produženoga boravka 2. b i 3. a razreda OŠ „Rikard Katalinić Jeretov“ Opatija, a nositeljice su učiteljice Maja Šikić i Marijana Mijatović.

Svakog ponedjeljka Damir Herega iz Udruge gluhih i nagluhih Primorsko-goranske županije, s kojim je Škola uspostavila izvrsnu suradnju, dolazi u vološćansku školu i ondje s učenicima provodi učenje hrvatskoga znakovnog jezika. Učiteljica Maja rekla nam je kako je njezin suprug sin gluhih roditelja te ukratko predstavila predrasude koje osobe koje čuju imaju o gluhima. Jedna od najčešćih je ta da su gluhe osobe ujedno i nijeme. Kako su gluha i nagluha djeca često izolirana, ove dvije učiteljice došle su na ideju da se u opatijskoj osnovnoj školi provede spomenuti projekt kako bi djeca razvila toleranciju te kako bi mogla jednoga dana ostvariti bolju ili uopće komunikaciju s gluhim i nagluhim osobama u zajednici. Znakovni je jezik podložan brzom zaboravu, kao i svaki drugi strani jezik koji nemamo priliku često prakticirati, tako da je najvažnije zapravo djecu naučiti kako pristupiti i komunicirati s (na)gluhim osobama. Želja im je senzibilizirati opatijske osnovnoškolce na (na)gluhu djecu, potaknuti ih da se obrate djeci koja ne čuju, da prošire svoje vidike i odrastu u ljude koji će provoditi pozitivne promjene u društvu. Roditelji Majina supruga žive u Švedskoj gdje je sve prilagođeno (na)gluhim osobama, od obrazovanja nadalje, a to je ono čemu se nadamo i što priželjkujemo i u našoj državi.

Trećaši s učiteljicom Marijanom i Damirom Heregom ponavljaju naučeno

Znakovni je jezik strani jezik kao i svaki drugi, ali umjesto slušanjem, usvaja se gledanjem, svaki znak u znakovnom jeziku izvodi se istovremeno u pet parametra: oblik šake, mjesto izvođenja, orijentacija dlana, kretnja znaka i nemanualne oznake (ono što se izgovori). Uz svoje učiteljice i Damira Heregu opatijski učenici igrom, pjesmom i različitim aktivnostima uče osnove hrvatskoga znakovnog jezika. U planu im je napraviti slikovnicu o gluhoći i tiskati je u pedesetak primjeraka, pripremiti igrokaz koji će uprizoriti krajem nastavne godine na školskoj priredbi, a u dva će navrata posjetiti i Udrugu gluhih i nagluhih PGŽ-a. Također, planiraju održati i edukaciju za Vijeće učenika te upoznati i Vijeće roditelja s onim što se u sklopu projekta napravilo i što se tek planira napraviti.

Kiara iz 2. b razreda na znakovnome jeziku naučila je reći mama, tata, pas, nogomet, naučila je dane u tjednu, boje i još puno riječi. Učenje znakovnog jezika zabavno joj je i zanimljivo te bi voljela da se projekt nastavi provoditi i kada završi ova školska godina. Otkrila nam je i da su slušali bajku „Tri praščića“ na znakovnome jeziku.

Njezin prijatelj iz razreda Noa također je rekao da mu je učenje znakovnoga jezika zanimljivo i da ga veseli učenje novih riječi. Ono što je naučio u školi rado pokazuje kod kuće te su već i njegovi ukućani usvojili neke riječi znakovnoga jezika.

Piše: Kristina Staničić
Snimio: Nikola Turina
Iz Lista Opatija

Follow @PodUckun