[OPATIJSKI VREMEPLOV] Enigma opatijske nogometne infrastrukture

Nogometna momčad opatijskog Športskog kluba „Olymp“ pred utakmicu s lokalnim rivalom – Club Sportivo „Abbazia“ 21. listopada 1923., a pobijedila je „Abbazia“ s 5:4 (4:1): Leopold Grotz, Dolfi Jačić, Edi Krel, Lojzo Jug, Milan Vardijan, Lojzo Krel, Drago Jurković, Tihomir Staraj, Julo Krbavčić, Rude Munić, Nino Hrvatin, Josip Driusso (na igralištu Lesićevo – pozicija zapadnog dijela kompleksa Tenis kluba Opatija – početak uzdužnog dijela četvrtog tenis igrališta pod balonom)

Na lokalnoj razini nogometaši Opatije već nekoliko godina za status domaćina koriste tuđe igralište, na kojem su kao podstanari, u izuzetno jakoj konkurenciji, izborili viši rang – prvu ligu.

U jeku europskog nogometnog prvenstva sve vijesti su koncentrirane baš ka tim zbivanjima, bilo onim na stadionima ili van njih. Prenapuhana medijska kultura koja okružuje i prati nogometna, ali i neka druga sportska zbivanja poput onih koje će tek uslijediti – Olimpijskih igara – ima moć da nevažne marginalne stvari ili događaje predstavi kao apokaliptične: „Biti, ili ne biti! Evo, gotovo je! Svijet se urušava.“ Dakako, sada je to po ispadanju naših Vatrenih nešto tanjeg interesa, pa se nastala oluja u prijetećem crvenom nogometnom alarmu opet premješta više ka politici. Ostaju ipak duboki utisci tih događanja s velebnih stadiona o kojima hrvatski nogomet može zasad samo sanjati. Na lokalnoj razini nogometaši Opatije već nekoliko godina za status domaćina koriste tuđe igralište, na kojem su kao podstanari, u izuzetno jakoj konkurenciji, izborili viši rang – prvu ligu. Predizborno obećanje, hrabrom odlukom gradskih vijećnika o izvođenju zahtjevnih građevinskih radova na nogometnom igralištu, postaje skoro pa gotova stvar i domaći će se susreti, nadamo se, konačno odigravati na opatijskom stadionu pred opatijskim navijačima čime će opatijski „Kampo“ s pravom postati Stadion.

Podstanarstvo opatijskih nogometaša

U prohujalom vremenu opatijskog nogometa ozbiljniji nogometni susreti su se odigravali na različitim mjestima u Opatiji. Nogomet u Opatiju službeno stiže 1911. g., a treninzi i prvi susreti se održavaju na „Šikićevoj ravnici“ koja je više služila za sokolske manifestacije i sletove. Bilo je to kratkog trajanja, do 1913. g. kada se na istome mjestu izgradila zgrada Pošte. Nogometaši sele na drugo prihvatljivo mjesto zvano „Lesićevo“ (danas igrališta Tenis kluba Opatija). Neki susreti se već 1914. g. održavaju na nasipu zvanom „Zert“ (mjesto kupališta „Lido“, današnje Ljetne pozornice) zbog nešto većih dimenzija, pa se od 1919. do 1924. tamo odigrava većina susreta. Izgradnjom (1924.) teniskog igrališta unutar kompleksa kupališta „Lido“ nogometaši opet koriste igralište „Lesićevo“, ali kratko, samo do 1931., kada počinju radovi na izgradnji teniskih igrališta (danas Tenis klub Opatija). Sva nogometna aktivnost seli se na novo igralište zvano „Campo benzina“ (nekad RO Metal, kasnije Billa, danas Spar), a svi važniji susreti se odigravaju na stadionu Kantrida koja je Opatijcima od samog početka opcija „B“, a ponekad i „A“. Po završetku velikog svjetskog rata opet se igra na betonskom igralištu malih gabarita na Lidu. Današnja lokacija, „Kampo“, postaje 1948. g. napokon dom opatijskih nogometaša koja je do današnjih dana učestalo trpjela uvijek nedovoljna i skromna uređivanja, više kozmetičke naravi.

Svi opatijski nogometni klubovi

U razdoblju kada Opatija svoj razvoj doživljava kao dio Austro-Ugarske monarhije, Italije, Jugoslavije i Republike Hrvatske, u Opatiji je nastajalo i djelovalo više nogometnih klubova.

1911. osniva se nogometni odjel hrvatskog Sokola Volosko – Opatija

1912. Nijemci osnivaju svoj nogometni klub „Deutscher Fusballclub Abbazia“ (Forwärts) pa u Opatiji postoje dva nogometna kluba u čijim pozadinama već tinja nacionalno određen duh; iste godine, istupanjem nogometne sekcije iz hrvatskog Sokola Opatija – Volosko osniva se zaseban Slavenski športski klub „Opatija“ koji nakon dvije godine prestaje djelovati

1919. je godina osnivanja većeg broj klubova: u Opatiji SK „Hajduk“ i HŠK „Jadran“, u Voloskom SK „Usko“ i SK „Concordia“, više kao družine, a u Matuljima SD „Val“, a navedeni klubovi 1921. prestaju djelovati

1920. SD „Hajduk“ pod pritiskom talijanskih vlasti zbog neprimjerenog naziva službeno se raspušta

1921. ponovo se osniva Sportsko društvo „Opatija“

1923. pritisnuti birokracijom iredente, Sportsko društvo „Opatija“ mjenja naziv u SC „Olymp“ koji 1927. g. prekida djelovanje

1927. osniva se nogometna ekipa pod imenom Club sportivo „Concordia d'Abbazia“ koja se natječe u riječkoj gradskoj ligi

1928. „Concordia d'Abbazia“ prestaje s radom iz bizarnih političkih razloga jer na teritoriju Italije za sportski klub takvom nazivu nema mjesta

1929. Opatijci osnivaju nogometnu ekipu pod imenom Club sportivo „Virtus“ koji naredbom talijanskih vlasti prestaje s radom 1933. godine

1933. zaljubljenici nogometa učlanjuju se u radničkoj organizaciji Opera Nazionale Dopolavoro Abbazia i unutar nje osnivaju sekciju registriranu kao „Sezione calcio OND Abbazia“ koja se redovno natječe do 1941.

1945. opatijski nogometaši djeluju kao Fiskulturno društvo – FD „Opatija“ u koje su uključena gotovo sva opatijska sportska društva

1950. nogometaši Opatije na nogometnom kupu za Riječku oblast i turniru za pehar Vladimir Gortan nastupaju pod imenom „Istra“, ali godinama duboko urezan patriotski naziv „Opatija“ čvrsto je usađen generacijama i ubuduće će ga biti teško promijeniti

U vremeplovu opatijskog nogometa djelovalo je istovremeno više klubova u kojima su igrali samo Opatijci, pa bili to Hrvati, Nijemci ili Talijani, dok danas u samo jednom klubu u prvoj postavi ima malo Opatijaca. Možda su rezultat i trka za uspjehom danas jači od samog smisla igre što potvrđuje i nastali svjetski sportski globalizacijski trend. Opatijski nogometni klub je jedan od najstarijih s kontinuitetom djelovanja u našem gradu. Trenutno je s visoke pozicije – prvo mjesto – zasluženo postao član prve hrvatske nogometne lige. To je rezultat za poštivanje koji zahtijeva i konačno zavrjeđuje da se poprati kroz adekvatnu infrastrukturu i jaču materijalnu podršku mogućih subjekata turistički moćne Opatije. Treba se istrgnuti iz ove naše prosječnosti i prihvatiti organizacijski izazov više marketinške razine čiji bi obrazac, nadamo se, postao matrica i za ostale sportove.

List „Opatija“
Piše Dragan Kinkela

Follow @PodUckun