OPATIJSKI VREMEPLOV: Sjećanje i opomena

Vizualizacija neizgrađene sinagoge koja je trebala biti na današnjem parkiralištu iza zgrade Kulturnog doma „Zora“

Prema zapisanim sjećanjima Bernarda Nathana, u Opatiji su se već početkom 20. stoljeća (1905. godine), za potrebe turista, svake subote održavali obredi u Pansionu Breiner (današnji Hotel Kristal), gdje je bila privremeno uređena sinagoga.

Opatija - Evo jednog osvrta koji podsjeća na mračno razdoblje teških predratnih i ratnih godina Drugog svjetskog rata, sa svim njegovim posljedicama, kao trajna opomena na potrebu stalnog opreza – danas i zauvijek.

Međunarodni dana sjećanja na žrtve holokausta (27. siječnja), šoe, žrtve paljenica dušama pokojnih ili kako god to nazivali – riječ je o nakani pokušaja istrebljenja jednog naroda, koja nije zaobišla ni članove opatijske židovske zajednice. Nastali brak u prvoj polovici dvadesetog stoljeća između fašizma i nacizma, gotovo s lakoćom, dapače potaknut piromanima tadašnjeg pretjerano idealiziranog političkog vrha te slijepim podređivanjem autoritetu, ljigavo se, poput Hidre, uvukao u pore društvenih kretanja. Ubrzo sve negativno eskalira. Granice tolerancije također rastu i gotovo kao da sve postaje normalno. Onako školski – prvo nemirima, potom ratovima – pogromom u kojem se nemilosrdno preskaču svi pragovi ljudskosti i divljaštva, s namjerom potpunog istrebljenja.

Kroki opatijske kulise
U vrijeme neopravdano rastućeg antisemitizma u Europi, opatijska židovska zajednica nije bila nimalo pošteđena nastalih rasnih nepravdi. Stoga je ovo skromno podsjećanje posvećeno žrtvama holokausta, našim vrijednim sugrađanima koji su nastojali postati Opatijci. Ovo je spomen na njihovo postojanje i na vrijedan značaj članova jasnih vizija u kreiranju opatijske velebne nepokretne ostavštine te drugih vrijednih tragova i postignuća koja danas baštinimo.

Opatija je već u ranoj fazi ekspanzije lječilišnog turizma, puna obećanja i perspektive, živjela bezbrižno kao zajednica nastala slijevanjem ljudi različitih govornih i religijskih opredjeljenja. Tako se doseljavaju i prve židovske obitelji s austrijskog i mađarskog područja (1884. godine), pretežito kao liječnici, ljekarnici, vlasnici hotela i pansiona te trgovci, čineći snažan potencijal čiji su utjecaj, znanje i djela značajno pridonijeli ukupnom razvoju Opatije – Abbazije u poznato klimatsko lječilište.

Zaslugom Bernarda Nathana, posljednjeg predsjednika Židovske općine Opatija, 1. Svibnja 1955. godine podignut je spomenik s imenima opatijskih Židova koji su život izgubili u Drugom svjetskom ratu

Prema popisu iz 1898. godine registrirano je 77 stalno nastanjenih osoba buduće zajednice, čiji broj u narednim desetljećima kontinuirano raste. Donošenjem Mussolinijevih rasnih zakona (1938. godine) te provedbom popisa, na širem opatijskom području evidentirano je 389 članova židovske zajednice. Već godinu dana nakon tog popisa, zbog stalnih antisemitskih pritisaka, Mussolinijevih internacija (pretežito u lipnju 1940. godine) te njemačkih deportacija (od ožujka do lipnja 1940. godine), židovska je populacija u genocidu gotovo u potpunosti uništena.

Kronološki proces nastanka vjerske Židovske općine u Opatiji započinje 1911. godine, kada je osnovano Društvo za promicanje izraelitske vjerske općine u Opatiji, u nadležnosti Židovske općine u Trstu, koja je pokrivala područje cijele Istre. Zajednica se 1922. godine izdvaja i osniva samostalnu Židovsku općinu Opatije (Comunità Israelitica di Abbazia), koja je obuhvaćala i Volosko, Iku, Ičiće i Lovran. Već u veljači sljedeće godine (1923.) provedeni su izbori na kojima je opatijski ljekarnik Mihael Abraham Sternbach izabran za predsjednika, a Bernard Nathan za dopredsjednika. Nakon tri godine, 1926., uslijed Sternbachova iseljenja u Poljsku, Nathan preuzima dužnost predsjednika.

Nesuđena opatijska sinagoga
Prema zapisanim sjećanjima Bernarda Nathana, u Opatiji su se već početkom 20. stoljeća (1905. godine), za potrebe turista, svake subote održavali obredi u Pansionu Breiner (današnji Hotel Kristal), gdje je bila privremeno uređena sinagoga. U razdoblju do 1940. godine u Opatiji je djelovalo više sinagoga: tri hotelske – u Breineru, Sternu i Imperialu, jedna u nikada dovršenoj velikoj vjerskoj građevini iza zgrade doma „Zora“, te dvije u samom Zorinom domu. Povećani broj židovskih vjernika i sve izraženiji nedostatak prostora nametnuli su potrebu izgradnje prave sinagoge u Opatiji, koja, međutim, nikada nije realizirana. Ostvarene su aktivnosti otkupa zemljišta (1925.) u neposrednoj blizini doma „Zora“ te postavljanje kamena temeljca (1926.). Nakon toga otkupljena je i sama zgrada Narodnog doma „Zora“, gdje je djelovanje hrvatske domoljubne zajednice zbog učestalih napada i prijetnji, pod pritiskom Mussolinijeve vlasti, postupno utihnulo. Prostor doma postaje privremeno uređena sinagoga u kojoj se redovito održavaju obredi od 1928. do 1940. godine, kada su obustavljeni. U ratnom vihoru prostor zauzima Talijanska fašistička mladež, a bogati sakralni dekor biva opljačkan.

Po završetku rata tek se manji broj preživjelih Židova vraća u Opatiju. Bernard Nathan (1878. – 1964.), u nastojanju da obnovi djelovanje Židovske zajednice u skromnim poratnim okolnostima, svojim angažmanom uspijeva zaštititi židovsko groblje te inicirati postavljanje spomenika žrtvama nacifašizma. U prigodnom govoru prilikom postavljanja spomenika istaknuto je kako je on podignut u čast žrtvama nacifašizma, kao trajni podsjetnik da se nikada ne zaboravi počinjeni teror nad nedužnim žrtvama.

„Ovim činom iz poštovanja završio je“, kako bilježi Nathan, „moj angažman u općini. Preostaje mi još samo zadaća da svake godine, prije Kol nidre, na spomenik zapalim svijeću i izgovorim Kadiš.“

Ne dogodilo se nikad više!

Dragan Kinkela / List Opatija

Follow @PodUckun