[RAZGOVOR] Ervino Mrak: Opatijci sve bolje odvajaju otpad
Autor: Elena Vidović 08.12.2023
„Nestašnih“ korisnika još uvijek ima, ali te izolirane slučajeve gledamo riješiti prvenstveno edukacijom, kazao je Mrak.
Ervino Mrak (62) čelni je čovjek liburnijskog komunalnog poduzeća Komunalac d.o.o. već punih 17 godina. Srednju matematičko-informatičku gimnaziju pohađao je u Opatiji, po čijem je završetku otišao na odsluženje vojnog roka. Nakon toga upisao je i diplomirao na Građevinskom fakultetu u Rijeci. Nedugo po završenom fakultetu zaposlio se u opatijskom Komunalcu kao tehničar za održavanje vodovodne mreže. U šali kaže kako je datum zaposlenja vrlo indikativan: raditi je počeo 22. ožujka 1988. godine, datum koji će kasnije biti proglašen Svjetskim danom voda. Njegova karijera nastavila se promocijom u voditelja odjela voda, kasnije u rukovoditelja odjela vodovoda i kanalizacije, a od prosinca 2005. godine nalazi se na čelnoj poziciji ovog poduzeća. Djelatnost vodnih usluga, po sili Zakona o vodama, izdvojena je 2014. godine u novooformljenu tvrtku Liburnijske vode d.o.o., a za potrebe objedinjene naplate oformljena je i tvrtka Libukom Jurdani d.o.o., pa Ervino Mrak danas upravlja sa sve tri tvrtke. Komunalna infrastruktura skrivena je „žila kucavica“ svakog grada, a komunalna pitanja uvijek su aktualna tema.
Pridržavaju li se Opatijci smjernica o odvajanju otpada?
Nakon manjih početnih teškoća, mogu reći da proces danas odlično funkcionira. Rezultati su iz godine u godinu bolji, količine korisnog otpada se povećavaju. „Nestašnih“ korisnika još uvijek ima, ali te izolirane slučajeve gledamo riješiti prvenstveno edukacijom. Sljedeći korak su opomene, a za one baš „neposlušne“ predviđene su i kazne.
Jeste li dosad morali izdavati kazne?
Prošle godine smo izdali čak više od 300 opomena i kazni za domaćinstva za koja niti jednom u godinu dana nismo praznili posude za miješani komunalni ili korisni otpad. Sustav predviđa opomene, a za one koji se ogluše na opomene, predviđene su i kazne. Teško je reći na koji način ta domaćinstva odlažu otpad, možemo samo pretpostaviti da su to oni koji ga ostavljaju kraj javnih koševa za sitni otpad ili ga odvoze u okolna područja. Nadam se da nitko nije toliko neodgovoran da otpad odlaže u prirodu. Krenut ćemo i s ozbiljnijom primjenom, jer smatram da Opatija zaslužuje biti uredna i čista! Provjeravamo i kako se otpad odvaja, jer ukoliko nije pravilno odvojen – primjerice ako se plastične vrećice nađu u biootpadu – Metis takav biootpad ne želi preuzeti od nas i mi ga nemamo kamo odložiti.
Dakle, Komunalac nije „zadnja postaja“ za otpad već ga zbrinjavate putem drugih poduzeća?
Tako je. Odlagalište Osojnica je zatvoreno 2018. godine, te se od 1. siječnja 2018. miješani komunalni otpad odvozi u Županijski centar za gospodarenje otpadom Marišćina. Za korisni, glomazni i biootpad putem javne smo nabave sklopili ugovore za zbrinjavanje, pa tako korisni i biootpad zbrinjavamo putem tvrtke Metis d.d., a glomazni otpad putem tvrtke Sekundar d.o.o. To su usluge koje plaćamo, te nam je doista važno da se građani pridržavaju smjernica o odvajanju otpada.
Je li to trajno rješenje?
Sigurno postoji potreba za dodatnim sortiranjem, jer kada bi se određene vrste korisnog otpada još bolje sortirale po vrsti i kvaliteti, onda bi bilo moguće i nešto zaraditi na tom otpadu, da nam njegovo zbrinjavanje ne bude samo trošak, kao što je to slučaj sada. Siguran sam da će se ponovo razmotriti i opcija vlastite kompostane i pripadajućih uređaja, jer bi to smanjilo troškove zbrinjavanja, sami bismo proizvodili kompost, a mogli bismo ga, primjerice, podijeliti građanima ili prodavati zainteresiranim kupcima.
U kakvom stanju je vozni park, zadovoljava li potrebe prikupljana otpada na Liburniji?
Područje koje pokrivamo, odnosno grad Opatija, te općine Matulji, Lovran i Mošćenička Draga, je prilično zahtjevno, u smislu da je pokrivenost prikupljanja od obale do Učke, te vršimo odvojeno prikupljanje otpada, pa je uvijek potrebno imati veći broj vozila. Vozni park zadovoljava potrebe korisnika: jedan dio kamiona smo prilagodili potrebama odvojenog prikupljanja otpada, a nedavno smo kupili i dva nova: jedno je vozilo na električni pogon sufinancirano iz Fonda, a drugo vozilo je financirano vlastitim sredstvima, putem leasinga. Naša je specifičnost i izražena sezonalnost, pa se tijekom turističke sezone, količina otpada i više nego udvostručuje, kada većina turističkih gospodarstvenika sklapa s nama i ugovore o dodatnom odvozu miješanog komunalnog otpada. Kod nekih hotela potrebe su takve da otpad odvozimo svaki dan!
Spomenuli ste Osojnicu – što se sad tamo događa?
Sanacija deponija Osojnica bila je ogroman zahvat, a završena je prošle godine u svibnju, te se još četiri godine mora vršiti strogi monitoring tla, podzemnih voda, odplinjavanja, slegavanja tla i drugog, nakon čega slijedi period od 25 godina blažeg monitoringa, dakle ukupno 30 godina. K tome, kosimo i održavamo tu površinu od 3.5 hektara. Želja nam je „otvoriti vrata“, da ljudi mogu posjetiti Osojnicu i vidjeti što se događa nakon sanacije. To bi sigurno bilo interesantno školama, kao dio edukacije o zaštiti okoliša.
Kako se nosite s manjkom radne snage?
Kao i sve druge djelatnosti i mi se susrećemo s tim problemom. Tri su kritična zanimanja kod kojih se radna mjesta teško popunjavaju: pogrebnici, pometači i radnici na kamionima za prikupljanje otpada. To je problem koji je prisutan već duže vrijeme, jer su to vrlo specifična i zahtjevna radna mjesta. Nije u pitanju novac, jer radno mjesto pogrebnika, primjerice, predviđa plaću od 800 do 1.500 eura, ali to je posao koji ljudi ne žele raditi. Pokušali smo s vanjskim tržištima, ali se čini da su tržišta susjednih država već iscrpljena, pa se sada okrećemo tržištu radne snage s područja Azije. Zasad na svih 13 groblja koje imamo u nadležnosti uspijevamo sve obaviti, osim što se na pokop umjesto dan ili dva ponekad čeka po tri ili više dana. Također, ovim putem pozivam sve zainteresirane da nam se jave i probaju raditi kod nas na ovim poslovima.
Je li pripojenje Liburnijskih voda riječkom Vodovodu i kanalizaciji opcija koja je još uvijek na stolu?
Zasad nije. Ustavni je sud u veljači ove godine poništio uredbu kojom bi liburnijsko vodno područje potpalo pod aglomeraciju na čelu s ViK-om, a sada smo ponovo položili ustavnu tužbu, kao i naša četiri osnivača (jedinice lokalne samouprave) za obranu samostalnosti Liburnijskih voda. Mi ispunjavamo sve uvjete: imamo potrošnju od više od 2 milijuna kubičnih metara vode, gotovo upola manje gubitke vode nego što je to državni prosjek, uspješno „povlačimo“ sredstva iz EU fondova i drugih izvora i jednako tako uspješno provodimo investicije – jednostavno nema razloga za pripojenje. Tu također treba spomenuti i našu tradiciju: dogodine obilježavamo 140 godina vodoopskrbe, odnosno 120. godišnjicu odvodnje na našem području! Pripojenjem bi se samo smanjio standard održavanja i lošije bi se upravljalo čitavom infrastrukturom. Ako treba, ići ćemo i pred Europski sud!
Građani su dosta negodovali oko računa – kako zbog povećanja cijena, tako i zbog toga što računi kasne, pa im se zaračunavaju kamate.
Cijena je korigirana zbog povećanja gotovo svih troškova – od materijala do radne snage – kod svih vodnih usluga, a ponovnog poskupljenja vode u dogledno vrijeme ne bi trebalo biti. To što računi kasne, doista nije do nas. U više smo se navrata žalili Hrvatskoj pošti, jer mi račune pošaljemo najkasnije drugog dana u mjesecu. No, problem i dalje nije riješen, tako da smo dospijeće računa od osam dana produžili na 12 dana, te nakon dospijeća kamate ne obračunavamo još pet dana. Sve građane koji su u mogućnosti, savjetujemo da se „prebace“ na e-račune (obrazac za dostavu računa putem e-maila može se pronaći na našim mrežnim stranicama) ili da za plaćanje koriste web aplikaciju moj.libukom.hr. Podsjećam da se putem aplikacije KEKS Pay računi mogu platiti bez naknade.
Pretprošle su sezone u Istri uvedene restrikcije u potrošnji vode. Je li takav scenarij izgledan i na Liburniji?
Takav scenarij ne predviđamo – otprilike dvije trećine potreba Liburnija namiruje s vlastitih izvora – Vela i Mala Učka, Tunel Učka, Sredić i Rečina. Za priobalni pojas voda se kupuje iz Rijeke, a za područje Krasa iz slovenske Ilirske Bistrice, jer je jeftinije kupovati vodu iz Slovenije nego „dizati“ vodu gore. Sustav distribucije vode je siguran, po potrebi možemo vodu iz Rijeke „pumpati“ u više krajeve, te konstantno radimo na poboljšanjima. Svakako treba istaknuti da je naša voda vrlo kvalitetna i da treba piti špinovaču, odnosno vodu iz špine!
Na mrkate je sve manje prodavača, ali i kupaca – imate li tu kakvih planova?
Tržnice diljem Hrvatske u istoj su situaciji kao i mi – trgovački lanci preuzimaju njihov promet, iako vjerojatno nude robu niže kvalitete. S druge strane, sve je manje lokalnih proizvođača koji prodaju na tržnicama, pa one gube značaj koji su imale nekada. Nadamo se da će se to donekle promijeniti kada profunkcionira „gornji“ kat, koji je zamišljen kao gastro centar koji će raditi tijekom cijelog dana. Osim ugostiteljske ponude temeljene na lokalnim namirnicama, ovdje će se organizirati i edukacijske radionice za škole i fakultet, ali i za vanjske posjetitelje, te dodatni sadržaji. Nažalost, pandemija i rast cijena materijala usporili su zakupca u pripremi prostora, te se nadamo da će se projekt uskoro privesti kraju i postati svojevrsna referentna gastronomska točka ovog dijela grada.
I za kraj – kad niste na poslu, kako provodite slobodno vrijeme?
Radno vrijeme mi se često protegne i u popodnevne ili večernje sate, zbog raznih sastanaka, odbora, komisija, vijeća i drugog, tako da mi nije uvijek praktično planirati slobodno vrijeme. Aktivan sam u nekoliko udruga, a kako volim raditi „s rukama“, dosta vremena provedem u radovima oko kuće, posebice u vrtu u kojem uzgajam vlastito povrće i voće.
Elena Vidović / List Opatija
