[RAZGOVOR] Iva Mihovilić, ravnateljica Gradske knjižnice i čitaonice “Viktor Car Emin” Opatija: Knjižnica bi trebala biti "dnevni boravak" zajednice
Autor: Nikola Cvjetović 02.12.2024
Knjižnice su puno više od toga. Intencija je da se knjižnični prostor koristi, da se uvode i razvijaju novi i dinamični sadržaji, da se u njemu boravi, provodi slobodno vrijeme čime se ostvaruje taj koncept knjižnice kao trećeg prostora ili onoga što mi knjižničari volimo reći “dnevnog boravka” zajednice, kazala je Mihovilić koja u razgovoru otkriva kako mlađa populacija dosta čita na engleskom jeziku.
Opatija - Iva Mihovilić, diplomirana knjižničarka pred deset mjeseci, u ožujku 2024. godine, imenovana je za novu ravnateljicu Gradske knjižnice i čitaonice “Viktor Car Emin” Opatija.
Kako ste se snašli na novom poslu? Što se promijenilo u godinu dana? Koji su bili vaši prvi potezi?
S obzirom na to da sam već niz godina zaposlena u opatijskoj gradskoj knjižnici te sam na mjesto ravnatelja došla iz kolektiva, poznavala sam sredinu, korisnike, radni ritam i zahtjeve posla. Zapravo sam samo nastavila raditi što sam radila i do tada usporedno s novim obvezama i odgovornosti koju ovo radno mjesto donosi.
Gradska knjižnica Opatija organizirana je kao središnja knjižnica u Opatiji s područnim knjižnicama u općinama Lovran, Matulji, Mošćenička Draga i gradu Kastvu. Nakon Gradske knjižnice Rijeka, najveća u županiji po fondu, broju korisnika, broju djelatnika i stanovništvu koje joj gravitira.
Puno je tu administracije, svaka od knjižnica u sastavu ima svoje specifične zahtjeve i potrebe… primjerice trebalo je žurno sanirati posljedice prodora vode u korisnički odjel u Opatiji, opremiti spremište za potrebe matuljske knjižnice, krenulo se u planiranje opremanja i pripremu za preseljenje knjižnice Kastav na novu lokaciju, usporedno su išle pripreme za daljnju digitalizaciju zavičajne građe te jačanje vidljivosti knjižnice novim uslugama i programskim aktivnostima.
Budući da su se bližile knjiške manifestacije koje se svake godine održavaju na proljeće poput “Noći knjige” i “Tjedna dobre dječje knjige”, trebalo je osmisliti programski sadržaj na razini čitave ustanove stoga sam odmah krenula s tim budući da sam i do tada radila na programima i u nabavi knjižnične građe.
Mislim da sam se relativno dobro snašla s obzirom na opsežnost posla, iako mi se često čini da je dan prekratak za sve obveze, a na samu se funkciju još navikavam… možda korisnici, posjećenost knjižnice i programski sadržaji mogu bolje govoriti o tome.
Puno je programa dosad realizirano, iza nas je bogat i sadržajan “Mjesec hrvatske knjige” u kojem smo ugostili aktualne autore s domaće književne scene i predstavili njihova djela, a netom je održana i 49. skupština Hrvatskog knjižničarskog društva u Opatiji, najveći i najvažniji skup hrvatskih knjižničara izuzetno značajan za knjižničnu djelatnost Republike Hrvatske te bih ovom prilikom zahvalila Gradu Opatiji na podršci pri suorganizaciji iste.
U našoj se knjižnici održao Županijski stručni skup školskih knjižničara, obilježili smo 120. obljetnicu rođenja Drage Gervaisa, uveli uslugu “Knjiga na portun” odnosno dostavu knjiga na vrata osobama koje više nisu u mogućnosti samostalno doći u knjižnicu, a voljeli bi čitati i koristiti naše usluge. Održane su i brojne druge aktivnosti, poput već tradicionalnog “Liburnijskog literarnog Camina”, ostvarene su i mnoge suradnje sa raznim odgojno-obrazovnim ustanovama, udrugama i pojedincima, općenito sa lokalnom zajednicom na čemu im svima od srca zahvaljujem. Sada nam slijedi adventski program… ovih je nekoliko mjeseci proletjelo.
Kakve su navike korisnika knjižnice u Opatije? Koliko se knjige čitaju, koja literatura je najtraženija?
Navike su raznolike, kao i struktura korisnika, budući da kao narodna knjižnica nastojimo zadovoljiti potrebe čitavog spektra korisnika od onih najranije dobi, preko predškolaca, školskog uzrasta djece, mladih, radno-aktivnog stanovništva do osoba treće životne dobi i turista koji posjećuju naš grad.
Mlađa populacija dosta čita na engleskom jeziku stoga ćemo zasigurno povećati zbirku te literature. Posjećene su književne večeri i predstavljanja knjiga, osobito putopisna predavanja, to je nekako široj publici najzanimljivija tema. Imamo određen broj informacijskih upita vezanih uz seminarske i završne radove učenika i studenata te upite vezane za zavičajne teme odnosno građu iz naše zavičajne zbirke.
Umirovljenici dolaze pročitati dnevne novine, tjednike i mjesečnike, popiti kavu, koriste čitaonicu, služe se računalima. Popodnevima i subotama dolaze obitelji s djecom, koriste Igroteku i igraonicu, posuđuju slikovnice, knjige i igračke, sudjeluju na pričaonicama i kreativnim radionicama. Imamo stalne i vjerne korisnike koji godinama dolaze i koriste usluge Knjižnice te nastojimo privući nove.
Nudimo i mogućnost posudbe elektroničkih knjiga i knjiga u audio formatu, imamo oko 500ak jedinica građe te vrste. No moram reći da broj posudbe fizičkih primjeraka ipak prednjači.
Rekla bih da se trendovi mijenjaju no knjiga ne izlazi iz mode. Tome doprinose i društvene mreže, sve veća pojava bookblogera, bookstagrama i slično, stoga nam i korisnici sve više dolaze s popisom najčitanijih naslova, najnovijim hitom na društvenim mrežama, preporukom omiljenog knjiškog blogera, renomiranog književnog kritičara ili pak neke u javnosti poznate osobe.
Najtraženija je u prvom redu beletristika, kriminalistički romani, trileri, ljubavni romani, povijesna fikcija, zatim biografije i putopisi, publicistika, osobito popularna psihologija, traže se i nobelovci, dobitnici književnih nagrada te, što posebno veseli, knjige hrvatskih autora.
Kakvi su planovi za dalje? Kako kod mladih povećati interes za čitanje?
Planova, kao i želja, je mnogo. Trenutno je fokus na reorganizaciji prostora u skladu s mogućnostima, no tu nailazimo na ograničenja. Nažalost, prostor uvjetuje dodatne sadržaje, a danas je to, po meni, ključan element poslovanja narodnih knjižnica.
Dodatni sadržaji stvaraju i dodane vrijednosti, privlače korisnike kojima nije cilj isključivo posudba i povrat knjige. Knjižnice su puno više od toga. Intencija je da se knjižnični prostor koristi, da se uvode i razvijaju novi i dinamični sadržaji, da se u njemu boravi, provodi slobodno vrijeme čime se ostvaruje taj koncept knjižnice kao trećeg prostora ili onoga što mi knjižničari volimo reći “dnevnog boravka” zajednice.
U planu je daljnje jačanje programskih aktivnosti i vidljivosti knjižnice sa svim njenim podružnicama, zatim digitalizacija i očuvanje zavičajne građe, njegovanje zavičajnosti kroz poticanje čakavskog izričaja što već ostvarujemo posebnim programima u našim područnim knjižnicama koji nailaze na izvrstan odaziv.
Smatram da je podrška i suradnja sa lokalnom zajednicom izuzetno važna te da je sinergija ključna za uspješan rad i razvoj zajednice u cjelini.
Poticanje čitanja od najranije dobi uz dobru suradnju s odgojno-obrazovnim ustanovama preduvjet je za stvaranje čitalačkih navika koje pojedinca prate tokom čitavog života.
Kada je riječ o mladima kao specifičnoj skupini korisnika, treba ih zainteresirati i privući njima bliskim temama, ali i formatima. Danas imamo jako razvijenu ponudu tzv. young adult literature, stripova i grafičkih romana, literature na stranim jezicima, a uz već navedene dodatne sadržaje i kroz razne radionice, izuzetno je važan i sam pristup mladima. Stoga je danas uloga knjižničara jako bitna.
Koja je Vaša najdraža knjiga i imate li neku preporuku za čitatelje?
Uvijek je dobro dati priliku nečemu čemu dosad niste, izaći iz okvira, možda vas iznenadi, poput stripske adaptacije nekog književnog klasika ili audio knjige dok vozite s posla kući.
Preporučila bi recentna djela hrvatskih autora poput “Strvinara starog svijeta” riječanke Tee Tulić i „Broda za Issu“ Roberta Perišića, nedavno je gostovao u našoj knjižnici, sjajan pisac.
Meni najdraže knjige? Teško je odabrati samo dvije... malo stvari čitatelja može obilježiti onako kako to čini prava knjiga koju u pravom trenutku pronađe... ili ona njega, ovisno kako na to gledate. No jedno je sigurno, uvijek joj se iznova vraćate.
Za mene su to „Odjedriti u Sarant“ Guya Gavrijela Kaya, “Sjena vjetra” Carlosa Ruiza Zafona i “Svježa voda za cvijeće” Valerie Perrin, od domaćih izdvojila bih „Brdo“ Ivice Prtenjače. Ako niste čitali dosad, svakako preporučam. Za ostale preporuke pitajte - knjižničare.
