[RAZGOVOR] Ivica Škec nakon 43 godine rada otišao u mirovinu: turizam su ljudi, a najveća nagrada je zadovoljan gost

Od lovranskog kurira do direktora ACI marine Opatija – Ivica Škec nakon više od četiri desetljeća rada govori o razvoju turizma, izazovima nautike i planovima za mirovinu.

Lovran - Dugogodišnji direktor ACI marine Opatija i dobitnik priznanja „Čovjek - ključ uspjeha u turizmu“ zatvorio je veliko profesionalno poglavlje. Prisjetio se početaka u Lovranu, razvoja nautičkog turizma i otkrio planove za umirovljeničke dane. Nakon 43 godine radnog staža, od čega čak 31 godinu u sustavu ACI-ja, Lovranac Ivica Škec 4. svibnja, na svoj 65. rođendan, otišao je u zasluženu mirovinu. Dugogodišnjeg direktora ACI marine Opatija u Ičićima na toj je funkciji naslijedio Rino Krstić, dosadašnji direktor ACI marina Vrboska i Palmižana.

Škec je gotovo cijeli svoj radni vijek proveo u turizmu, a posljednja tri desetljeća posvetio je nautičkom sektoru. Njegov profesionalni put započeo je još kao 12-godišnji kurir za privatni smještaj u rodnom Lovranu. Tijekom karijere radio je ili vodio gotovo sve sjevernojadranske marine iz sustava ACI-ja (Pula, Pomer, Cres, Rab, Supetarska Draga i Umag), a od 2005. godine do odlaska u mirovinu bio je direktor ACI marine Opatija.

Kad pomislite na svoj profesionalni put, po čemu ćete najviše pamtiti radni vijek?
Nautički turizam bio je za mene poseban izazov i privilegij. Kada sam 1994. godine došao u ACI marinu Opatija kao šef recepcije, riječ je bila o jednom od najelitnijih segmenata turizma. U marinu sam stigao usred sezone i u vrlo zahtjevnom razdoblju Domovinskog rata. Marina je tada radila punim kapacitetom, a brojna plovila s juga Jadrana premještana su na sigurnije lokacije na sjeveru. Najviše ću pamtiti povjerenje koje smo gradili s gostima. Bilo je važno uvjeriti ih da su njihovi brodovi sigurni i da se o njima brinemo kao o vlastitoj imovini. Upravo taj odnos s ljudima ono je što mi je ostalo najvrjednije iz svih godina rada.

Od kurira do direktora marine – koliko je bio težak taj put?
Nije bilo lako. Ostao sam bez oca sa samo 11 godina, a majka je bila osoba s invaliditetom. Odrastanje je bilo zahtjevno, ali sam uvijek nastojao učiti i raditi. Posebno su me zanimali strani jezici koje sam lako usvajao. Turizam je u moj život ušao vrlo rano. Kao dječak sam u Lovranu vodio goste do privatnog smještaja, a kasnije sam radio u ugostiteljstvu i hotelijerstvu. Nakon završetka Više pomorske škole očekivao sam odlazak na brod, no život me odveo u drugom smjeru. Sezone su bile naporne. Znalo se raditi mjesecima bez slobodnog dana. Danas se možda zaboravlja koliko je turizam zahtjevan posao, ali upravo su me ti izazovi oblikovali. S druge strane, bilo je lijepo biti samostalan, zarađivati vlastiti novac i raditi s ljudima iz cijelog svijeta.

Koja je bila najveća prekretnica u karijeri?
Dvije su prekretnice obilježile moj profesionalni put. Prva je dolazak u hotel Excelsior, gdje sam imao priliku učiti od vrhunskih turističkih djelatnika. Tamo sam shvatio što znači vrhunska usluga i koliko je važan osobni odnos prema gostu. Druga je svakako ulazak u ACI sustav. To je otvorilo potpuno novo poglavlje mog profesionalnog života. U nautici sam pronašao posao koji me ispunjavao i u kojem sam mogao spojiti ljubav prema moru, jezicima i radu s ljudima.

Koliko se turizam na Liburniji promijenio od vaših početaka do danas?
Promijenio se jako puno. Liburnija je oduvijek bila elitna turistička destinacija i tako je bila zamišljena još prije više od 150 godina. No danas se suočavamo s brojnim izazovima. Smatram da smo pretjerali s apartmanizacijom i gradnjom. Umjesto da obnavljamo postojeće turističke kapacitete, osobito hotele uz more koji godinama propadaju, često gradimo nove objekte koji mijenjaju vizuru prostora. Drugi veliki problem je nedostatak radne snage. Nekada su opatijski hoteli imali stotine zaposlenika i vrhunsku uslugu. Opatijska ugostiteljska škola stvarala je generacije vrhunskih konobara, kuhara i turističkih djelatnika. Danas je kvalitetnog kadra sve manje, a bez ljudi nema ni vrhunskog turizma.

Koja je danas najveća prednost Kvarnera kao turističke regije?
Kvarner je i dalje jedna od najkvalitetnijih turističkih regija u Hrvatskoj. Za razliku od mnogih drugih destinacija, ovdje se velik dio noćenja ostvaruje u hotelima, što govori o kvaliteti ponude. Ono što moramo sačuvati jest identitet prostora. Naš najveći kapital su priroda, arhitektura, tradicija i gostoljubivost. Ako izgubimo autentičnost, izgubit ćemo i ono po čemu smo prepoznatljivi. Posebno me žalosti što brojni vrijedni turistički objekti uz more godinama propadaju. To nije slika koju želimo slati gostima.

Što vam je u ACI marini Opatija bio najveći profesionalni izazov?
Uvijek mi je najveći izazov bio imati zadovoljnog gosta. Nautičari su specifični gosti. Oni vole slobodu, more i osjećaj sigurnosti. Nije uvijek bilo lako odgovoriti na sve njihove zahtjeve, ali cilj nam je uvijek bio da se osjećaju ugodno i da se rado vraćaju. Strani gosti često više cijene prirodne ljepote našeg kraja nego mi sami. Kroz njihove fotografije i priče često sam iznova otkrivao koliko je Kvarner poseban.

Kakva je budućnost nautičkog turizma na Kvarneru?
Destinacija smo cjelogodišnjeg turizma i vrhunske gastronomije. Budućnost nautičkog turizma nije upitna, ali moramo biti oprezni. Najveća prijetnja je nekontrolirana izgradnja, betonizacija obale i opterećenje prostora. S druge strane, sve više domaćih ljudi želi imati vlastiti brod, ali nedostaje vezova. To je problem o kojem će se u budućnosti morati ozbiljno razmišljati. Ako uspijemo sačuvati prirodni ambijent i kvalitetu mora, Kvarner će ostati jedna od najpoželjnijih nautičkih destinacija na Jadranu.
Rad u turizmu zahtjeva velika odricanja, kao što su rad subotom, nedjeljom, praznikom, rad u smjenama, bez godišnjih odmora tijekom ljeta. To danas naši mladi, bez obzira na dobra primanja, nisu spremni prihvatiti. Zbog toga su poslodavci prinuđeni tražiti radnu snagu iz ostalih izvora. Osim demografije, ovo je rezultat dugogodišnjeg zanemarivanja, podcjenjivanja i nebrige za ove profile i strukture zanimanja. Tako da će se na tome morati intenzivno raditi.

Dobitnik ste brojnih priznanja. Koliko je timski rad važan u turizmu?
Bez dobrog tima nema uspjeha. Tijekom karijere radio sam u mnogim marinama i upoznao brojne kolege. Najveći uspjesi dolaze kada ljudi vjeruju jedni drugima i kada zajedno rade prema istom cilju. Uvijek sam smatrao da zaposlenike treba poštovati, saslušati i pomoći im kada je potrebno. Ako ste autoritet znanjem i radom, ljudi će vas slijediti. Posebno sam ponosan na kolektiv ACI marine Opatija. Godinama smo funkcionirali kao velika obitelj i upravo su ljudi najveće bogatstvo koje nosim iz ovog posla.

Postoji li neka neostvarena profesionalna želja?
Volio bih da sam dočekao kompletnu rekonstrukciju ACI marine Opatija. Marina je otvorena 1990. godine i, unatoč redovitom održavanju, infrastruktura je danas već ozbiljno opterećena. U mom mandatu uspjeli smo obnoviti sanitarni čvor, zamijenili elektroenergetske ormariće na dva gata, ali vjerujem da marina zaslužuje puno više. Nadam se da će se u budućnosti realizirati cjelovita obnova koja će pratiti potrebe suvremene nautike i očekivanja gostiju.

Kako će izgledati život u mirovini?
Tijekom karijere steknete puno prijatelja kojima stalno obećavate da ćete ih posjetiti kada budete imali vremena. Sada je konačno došao trenutak za to. Planiram više putovati sa suprugom Jolandom, koja je također u mirovini. Želim više vremena provoditi uz more, baviti se sportskim ribolovom i uživati u stvarima za koje prije nisam imao dovoljno vremena.
Naravno, posebno mjesto zauzima moj unuk Sol. On već pokazuje interes za ribolov i veseli me provoditi vrijeme s njim. Moj sin, znanstvenik i glazbenik dr. Leo Škec, te snaha, istaknuta jazz glazbenica Alba Nacinovich, oboje su vrlo aktivni i poslovno angažirani pa će im dobro doći i dodatna pomoć oko Sola. Veseli me što ću sada imati više vremena pružiti im podršku i biti još prisutniji u odrastanju svog unuka.

Što biste poručili mladima koji danas ulaze u svijet turizma?
Gostoljubivost je temelj turizma. Gost mora osjetiti da je dobrodošao i da je za svoj novac dobio kvalitetnu uslugu. Najvažnije je pronaći vrijeme za čovjeka. Tehnologija i moderni sustavi mogu pomoći, ali ništa ne može zamijeniti iskren osmijeh, susretljivost i spremnost da pomognete gostu. Turizam su prije svega ljudi.

Već desetljećima ste aktivni i u sportskom ribolovu. Što vam taj sport znači?
Sportski ribolov dio je mog života gotovo četiri desetljeća. Kao dugogodišnji tajnik lovranskog SRD-a Zubatac imao sam priliku surađivati s ljudima koji su obilježili hrvatski sportski ribolov i stvarali temelje tog sporta. Posebno sam ponosan na školu ribolova koja u Lovranu djeluje više od 40 godina. Kroz nju su prošle generacije djece, a klub je iznjedrio i brojne vrhunske natjecatelje, uključujući svjetske prvake. Danas nije lako privući mlade jer je nogomet i dalje najpopularniji sport, ali kada djeca osjete čari mora, druženja i natjecanja, mnogi ostanu. Važno je biti iskren, predan i dati im dobar primjer. Tada i djeca i roditelji prepoznaju trud i ostaju dio te priče.

Follow @PodUckun