[RAZGOVOR] Leo Jonjić: Za uspjeh nikad nije kasno
Autor: Portal Poduckun 27.11.2023
Nakon samo nekoliko godina treniranja, Leo Jonjić je na svom prvom državnom prvenstvu osvojio srebrnu medalju.
S Europskog prvenstva u skokovima u vodu održanog ovog ljeta na Kantridi dr. sc. Leo Jonjić vratio se kući, u Iku, s dvije medalje – zlatnom i srebrnom. Srebrnu je osvojio na europskom nivou, a kako se istodobno odvijalo i državno natjecanje, na njemu je osvojio zlato. Zanimljivo je da se treniranjem skokova u vodu nije započeo baviti u mladosti, poput većine sportaša, već u svojoj pedesetoj godini. Nakon samo nekoliko godina treniranja, na svom prvom državnom prvenstvu osvojio je srebrnu medalju. Ovim se sportom bavi petnaest godina i član je veteranske sekcije Kluba skokova u vodu Kantrida. Po zanimanju je stomatolog te doktor znanosti u tom području, a uz posao i sport pronađe vremena i za pisanje te je izdao i svoju prvu knjigu.
– Ovog ljeta održano je Šesto otvoreno europsko master prvenstvo u skokovima u vodu, na kojem su uz europske, na Kantridi bili prisutni i natjecatelji iz Amerike. Uz srebrnu europsku medalju u svojoj kategoriji, osvojio sam i zlatnu državnu medalju, tj. titulu prvaka Hrvatske. Lijepo je osvajati medalje, ali ono što je kod ovih natjecanja važno je kako uopće doći do kvalifikacija za natjecanje. Potrebno je imati program od šest različitih skokova, kvalifikacije se provode u klubu i trener ocjenjuje možete li napraviti te skokove ili ne, a osim jednostavnih, treba imati i složene, kao što su primjerice salto i i pol, salto unazad i vijak. A kako sam se uopće odlučio za skokove? S obitelji, suprugom Brankom i kćeri Valentinom živim u Iki, pored samog mora, volim ga i oduvijek, još odmalena, rado skačem u more. Prije petnaest godina imali smo prezentaciju strukture bazena na Kantridi i kada su na red došle sprave za skakanje, meni je srce zaigralo kao djetetu. Počeo sam trenirati i prvo što sam shvatio je da su ti skokovi vrlo različiti od onih u more, jer se u more skače pod kutom, a u bazen vertikalno. Čim sudac zviždukom da znak za početak skoka, već od tog momenta počinje ocjenjivanje, što znači da se gleda i sam stav, hod po daski, naskok, zapravo se sve ocjenjuje od kad se krene na trampolin pa dok skok ne završi. Svoj prvi salto napravio sam kada sam imao pedeset godina, istaknuo je naš sugovornik te dodao kako puno njih počne trenirati pa odustane, jer je u skokovima napredak spor i treba uložiti puno truda.
Često poziva i svoje prijatelje da dođu trenirati, ali kad dođu, kaže da ih brzo prođe volja jer se za izvođenje skokova treba dosta pomučiti. U njegovom klubu na Kantridi ima mladih, ali ima i veterana. Osim njega, skokovima se bavi i kolegica Federica Sirsen, a trenira ih Andrija Crnić.
Osim što je uspješan sportaš, dr. Jonjić je i stomatolog i doktor znanosti:
– Ove godine će moja privatna praksa navršiti trideset i tri godine rada. Ordinaciju imam na Kantridi, a kao stomatolog doktorirao sam na području protetike i to mi je primarno. Uz to sam završio i edukacije u Zagrebu i Beču te se bavim ortodoncijom, a kako radim i implantologiju, područje rada mi je vrlo široko. U početku sam imao dvije ambulante, a sada radim sam. Iako je u mojoj obitelji bilo liječnika, u početku sam bio zainteresiran za studij strojarstva. Otac me ipak nagovorio da odaberem medicinu, a kako je i stomatologija nešto „manualno“, odlučio sam se za nju, kasnije sam upisao i magisterij te doktorirao. U stomatologiji sam se počeo baviti i ergonomijom i izumitelj sam tri stomatološka instrumenta. Imam i pet prijavljenih američkih patenata te kod nas dvanaest – trinaest patenata.
U posljednje vrijeme posvetio se i pisanju knjiga te objašnjava da je svaki znanstvenik jedna uvijek zaigrana duša koja voli otkrivati neke nove stvari. Tako je prije deset godina odlučio ozbiljno pristupiti jednoj komparativnoj studiji između prirodnih i društvenih zakonitosti.
– Prikupljao sam podatke i citate iz raznih knjiga i časopisa, a kako je to trajalo neko vrijeme, stigao sam do 452 stranice podataka. Shvatio sam da tako mogu cijeli život, i uvidjevši da je u suštini sve komedija i da ne može sve biti objavljeno u jednoj knjizi, odlučio sam zasad objaviti tri knjige, pod zajedničkim naslovom Kȏd jezika Prirode. Prva s podnaslovom La Commedia Scientifica (Znanstvena komedija) je objavljena i govori o komediji koju ljudi stvaraju od života i paradoksima o kojima i ne razmišljaju. Uskoro bi trebala biti gotova i druga s podnaslovom La Commedia Razionale (Racionalna komedija), a treća će biti La Commedia è Finita (Komedija je završena), no ne znam hoću li na njoj stati, budući da je ljudskim glupostima teško stati na kraj, zaključio je dr. Jonjić, a više o njegovoj knjizi može se pročitati na poveznici ovdje.
Piše: Lidija Lavrnja / List Opatija
