[RAZGOVOR] Pygmalion – kazališno srce Voloskog
Autor: Elena Vidović 09.09.2023
Mateo Brajek i Lorena Žuvić: mi iskreno želimo da ova zajednica živi i diše – sav naš angažman usmjeren je na djecu, mlade i lokalnu zajednicu! (snimio: Nikola Turina)U rad Pygmaliona danas je uključeno četrdesetak djece i mladih, podijeljenih u tri starosne skupine.
Već gotovo osam godina u sklopu Udruge Srce za Volosko djeluje i jedna mala, ali strastvena amaterska kazališna skupina – Pygmalion. Pokretačka snaga iza Pygmaliona su bračni par Lorena Žuvić i Mateo Brajek – Brba, dvojac koji je sve svoje slobodno vrijeme odlučio posvetiti radu s djecom i za djecu. On je pedagog i radi u struci u jednoj riječkoj osnovnoj školi, a ona je vlasnica obrta za umjetničko stvaralaštvo, koji trenutno funkcionira u „nižoj brzini“ radi prinove u obitelji, malenog Sixta. Brba iz Karlovca, Lori sa Srdoča – danas žive u Veprincu; i jedno i drugo su veliki zaljubljenici u Volosko, gdje imaju atelje u samom središtu mjesta, na trgu. Prostor je to u kojem se stalno nešto događa – ovdje se uvježbavaju kazališne predstave, šivaju se kostimi, izrađuju scenografije, održavaju razne kreativne radionice…
– Oformili smo vlastito kazalište nakon dugogodišnjeg iskustva u drugim kazalištima: radili smo u „Krilima“, „Teatru „Oz“, „Try Theatreu“ – započela je Lorena priču o Pygmalionu, a Mateo nastavio:
– Odlučili smo to iskustvo i znanje usmjeriti na nešto nama bitno. Kazalište je, kao medij, nevjerojatno moćno u razvoju djetetovih sposobnosti i talenata pa smo odlučili produbiti taj aspekt. Naše predstave su velikim dijelom autorske, predloške pišem ja, Lorena ih krati i prilagođava sceni. To su više „terapijske priče“ koje adresiraju, primjerice, strah od mraka, agresivno ponašanje, strah od odvajanja i slično, i koje kroz terapijski prikaz pomažu djeci nositi se s time. Osim toga, predstave radimo na engleskom jeziku, kako bi ga djeca naučila i usavršila. Strani jezik se ne uči prepisivanjem, nego korištenjem, a „na daskama“ se koristi non-stop.
Mladi glumci kazališta Pygmalion „u akciji“! (snimio: Nikola Turina)U rad Pygmaliona danas je uključeno četrdesetak djece i mladih, podijeljenih u tri starosne skupine – neki od polaznika aktivni su od samih početaka, neki su već stigli do fakulteta, ali i dalje dolaze na satove, što je vjerojatno i najbolja potvrda kvalitete Pygmalionovog programa i pristupa radu s djecom i mladima. Jednako dobra povratna informacija Loreni i Mateu je i do posljednjeg mjesta ispunjeno gledalište Doma „Liburnija“ na Voloskom, gdje Pygmalionci održavaju svoje predstave. Iako nije najadekvatnija dvorana imajući u vidu suvremene standarde, njima je posebno draga:
– To je nekoć bio kulturni dom koji je imao svoju pozornicu i publiku; fantastičan prostor koji je zamro. Odlučili smo ga oživjeti. Bez obzira što ljeti temperatura u dvorani poraste i do 40 stupnjeva, svejedno je uspijemo ispuniti gledateljima. Bilo ih je i po dvjestotinjak – na balkonu, u prizemlju, virili su kroz vrata… – govori nam Mateo, a Lorena dodaje:
– Brba i ja možda jesmo nekakva baza što se tiče Pygmaliona, ali ne bismo mogli sve ovo postići kada nam u pomoć ne bi priskakali prijatelji, volonteri, braća, a za završne produkcije i roditelji i cijela zajednica. Angažman i podrška zajednice je ono što nas posebno veseli. Nedavno sam ovdje na platou izrađivala scenografiju za jednu našu predstavu kada su mi prišle četiri „nonice“ i pitale me ako mi treba pomoć. Prihvatila sam i zajedno smo nastavile raditi. Susjedi rado „zavire“ u naš prostor, naši polaznici svrate do nas i van satova i probi, samo da „poćakulaju“ s nama. Naš atelje postaje žila kucavica ovog dijela grada i to je nešto najljepše što nam se može dogoditi! K tome, ove godine smo organizirali 10. po redu festival Volos, u čije se sponzoriranje uključio i čitav niz vološćanskih ugostitelja i poduzetnika! Oduševljeni smo angažmanom zajednice!
Usprkos skromnim uvjetima, kazališna produktivnost je ovdje na zavidnom nivou: dosad su postavili više od 20 predstava, što dodatno dobiva na značaju činjenicom da Pygmalion nije jedino čime se bave. U ateljeu se održava čitav niz kreativnih radionica, izložbi, ovdje gostuju umjetnici, na kreativan način se pomaže u učenju i rješavanju zadaća, a Mateo provodi i jedan vrlo inovativan koncept:
– U suradnji s psihologinjom i terapeutkinjom Lidijom Jukić započeli smo socioemocionalno poučavanje kroz igranje uloga u igri Dungeon and dragons. Program je namijenjen svima: među polaznicima je bilo i djece s niskim samopouzdanjem ili sa strahovima, onih koji su se teže nosili s određenim situacijama… Uglavnom u toj igri napravim njegov lik u fantastičnom svijetu i vodim ga kroz priču, gdje nakon određenog vremena dijete s niskim samopouzdanjem u tom fantastičnom okruženju postaje vođa grupa, što se reflektira i na njegovo ponašanje u stvarnom svijetu. Igra Dungeon and dragons odličan je predložak, jer se može stvoriti svaki potreban kontekst – pojasnio je Mateo.
I baš kao što se u razgovoru stalno nadopunjuju, Lorena i Mateo kažu kako jedan drugoga upotpunjuju i u kazalištu, u poslu i u životu općenito, što im omogućava određenu širinu kada su u pitanju područja koja pokrivaju. Ideja i planova im ne nedostaje, a uskoro će mnogi od njih u realizaciju, čim Sixto to dozvoli! A svi oni koji se žele pridružiti Pygmalionu ili bilo kojoj drugoj aktivnosti u ateljeu na Voloskom, više informacija mogu dobiti putem e-maila pygmalionvolosko@gmail.com, Facebooka (Pygmalion) ili telefonski 091/545-3307 (Mateo) i 091/152-8934 (Lorena). Ili još bolje: svratite do njihovog ateljea u Voloskom!
