Šmogori na nogama – Uz šest prometnih traka pustili su nas bez bukobrana

- Već dvije i pol godine, tijekom gradnje čvora svakodnevno trpimo miniranja, drmanja, rušenja... Popucali su mi noseći zidovi na parcelama, nove betonske ploče, imam problema sa stropom... Nitko za to neće odgovarati, a ostavili su nas bez bukobrana uz šest prometnih traka, ističe Andrijanić.

Matulji – Novi čvor Trinajstić na autocesti A/ Rijeka - Rupa još službeno nije pušten u promet, međutim, već je pokrenuta peticija mještana Šmogora u Matuljima koji traže da se pod hitno postave bukobrani. Kako je posljednjih nekoliko dana čvor stavljen u djelomičnu upotrebu, razina buke u Šmogorima toliko je eskalirala, da mještani već sada tvrde da pokraj prometnice nije moguće živjeti, da im je ugrožena kvaliteta života, zdravlje. Pisali su na sve adrese, Hrvatskim autocestama, Općini Matulji, no odgovori koji bi ih zadovoljili za sada ne stižu. Marina Andrijanić, stanarka u Šmogorskoj ulici ispričala je iz prve ruke s čime su se susreli i uputila apel da se čim prije ova situacija riješi.

- Od kada je pušten ovaj promet nama je više nemoguće ovdje živjeti. Sjediš u kući, a imaš osjećaj da si na cesti. Noću nam direktno tuču svjetla automobila i kamiona kao da smo u Betlehemu. Buka je za većinu nas u Šmogorskoj ulici nepodnošljiva, zbog čega je pokrenuta peticija koju je potpisalo 60 ljudi. Kada smo pitali zašto nismo dobili bukobrane, odgovorili su nam da oni nisu u projektu. Znam da je taj projekt napravljen još 2011. godine i sjećam se da se tada razgovaralo o bukobranu, a sada je jedini postavljeni bukobran samo u jednom manjem dijelu, kod šume, odnosno samog priključka na autoput. Taj mali bukobran na tom postavljenom mjestu i nema preveliku svrhu, ali mi ovdje bez bukobrana ne možemo živjeti. Kada smo razgovarali s ljudima koji su ovu cestu gradili, inženjerima građevine, rekli su nam da smo u pravu, da ih čudi da projektom tu nema predviđenog bukobrana. Projekt bukobrana radila je projektantica iz Zagreba pa neka sada dođe vidjeti kako nam je život pretvorila u pakao. Obratili smo se i Općini Matulji, kojoj očito nije stalo do njenih građana. Rekli su nam da kod ovakvih velikih i važnih projekata, značajnih za zajednicu, se valja malo i žrtvovati. Drugim riječima, nisu spremni uopće sudjelovati u tome da se naš problem riješi. Da ne govorim da već 20 godina unutar svoje okućnice imam vrt, koji mene, udovicu s djetetom, hrani. Ne želim ni razmišljati što će biti s mojim voćkama sada kada šest traka ceste prolazi pokraj njih. Registrirala sam i u dijelu kuće apartman za iznajmljivanje, kategorizirala ga – dobila četiri zvjezdice. Uložila puno truda i novaca, a sada se pitam tko će ovdje doći – uz silnu buku, prašinu, ispušne plinove... U Općini Matulji su mi rekli zašto sam prijavila apartman, kao tko me je na to natjerao kada su radovi već počeli. Ja tada nisam ni sanjala da nećemo dobiti bukobrane. Ja nemam deset kuća, samohrana sam majka, udovica koja se trudi preživjeti s ovim što imam. Već dvije i pol godine, tijekom gradnje čvora svakodnevno trpimo miniranja, drmanja, rušenja... Popucali su mi noseći zidovi na parcelama, nove betonske ploče, imam problema sa stropom... Nitko za to neće odgovarati, a ostavili su nas bez bukobrana uz šest prometnih traka!, zaključila je Andrijanić te predočila potpise 60 stanovnika Šmogora koji su se našli u istoj situaciji kao i ona.

Follow @PodUckun