[SPORTSKI SUSRET] Ivica Brnjić, slatkovodni ribič u gradu bez jezera
Autor: Portal Poduckun 01.12.2024
Ivica Brnjić prije više od 40 godina rodnu je Posavinu zamijenio Liburnijom, a šaranskim ribolovom bavi se, kako kaže, otkad zna za sebe.
Početkom rujna hrvatska je šaranska ribolovna reprezentacija (ponovo) postala prvakom svijeta. Svakako je to rezultat vrijedan divljenja za malu državu kao što je Hrvatska, no postaje još i značajniji kada se stavi u kontekst konkurencije: ove je godine na 24. Svjetskom prvenstvu u lovu na šarana i amura u Našicama nastupilo 30 zemalja od kojih mnoge imaju puno jaču tradiciju u šaranskom ribolovu nego što je ima Hrvatska, poput primjerice Španjolske, SAD-a ili Engleske. Nadalje, Hrvati se ovim sportom bave amaterski, dok su, Južnoafrikanci, Latvijci, Poljaci i članovi nekih drugih reprezentacija profesionalni sportaši, što znači da im je ribolov osnovno zanimanje. Usprkos svemu tome, otkad je lov šarana uveden kao disciplina 2000. godine, hrvatska se reprezentacija petnaestak puta našla među tri prvoplasirana tima.
No, kakve to veze ima s Opatijom? Njihov dokapetan, što je u šaranskoj ribolovnoj terminologiji sinonim za trenera i izbornika na natjecanju, je – Opatijac! Ivica Brnjić prije više od 40 godina rodnu je Posavinu zamijenio Liburnijom, a šaranskim ribolovom bavi se, kako kaže, otkad zna za sebe. Ovog sporta, koji mu je ujedno i hobi i strast, nije se odrekao ni kada je doselio u kraj bez slatkovodnih površina.
– Ribolovom se bavim od svoje pete ili šeste godine, takorekuć otkad sam prohodao. Bila je to „ljubav na prvi pogled“ koja traje i danas. S druge strane, natjecateljskim ribolovom se bavim posljednjih petnaestak godina i to je jedna potpuno druga priča, govori nam Ivica detaljno objašnjavajući što sve šaranski sportski ribolov podrazumijeva. Tajna nije samo u mamcu ili štapu koji se koristi, sport je to koji zahtijeva puno znanja i još više iskustva: primjerice, treba znati „čitati vodu“, kakvo je dno, kako se riba ponaša na određenom mjestu, u određenim vremenskim uvjetima, u određeno doba dana, kada se hrani i čitav niz drugih parametara po kojima se određuje kako će se ribolovu pristupiti. Važnu ulogu svakako igraju i fizička i psihička sprema i izdržljivost, s obzirom da se na ovakvim natjecanjima lovi neprekidno 72 sata kako bi se izbjegla „početnička sreća“ i pokazalo umijeće. Dobra priprema također je ključna jer tijekom ta 72 sata na mjesto lova nije dozvoljeno unositi ništa osim hrane koja prolazi provjeru sudaca ili je osigurava organizator. Sport je ovo u kojem presuđuju nijanse, a „navike“ i ponašanje ribe razlikuju se od mjesta do mjesta. I ne samo to, mijenjaju se i s protokom vremena, pa Ivica kaže kako je današnji šaranski ribolov gotovo neusporediv s onim od prije deset godina.
– Prije nastupa na ovakvim, značajnim natjecanjima, odlazimo na jezero gdje se održava prvenstvo odraditi par treninga kako bismo naučili što je više moguće o lokaciji. Naravno, kada je svjetsko prvenstvo bilo, primjerice, u Republici Južnoj Africi nismo imali taj luksuz. Ali, kada je to moguće, kada se prvenstvo održava negdje bliže svakako idemo. No, ni to nije garancija uspjeha, s obzirom da se riba drukčije ponaša kada na jezeru lovi nas desetak ili kad lovi nas 180, koliko nas bude na svjetskom prvenstvu, kaže Ivica i dodaje kako reprezentacije koje se ovim sportom bave profesionalno u svojim kampovima imaju i umjetno napravljena jezera, odnosno vode u kojima se simuliraju uvjeti na različitim vodama u Europi. Hrvatska reprezentacija je, s druge strane, amaterska ekipa koja čak i polovicu troškova natjecanja „pokriva iz vlastitog džepa“.
– Sve to podrazumijeva puno odricanja, na štetu posla i obitelji. Računajte da samo na natjecanjima provedemo šezdesetak dana godišnje, a gdje su još treninzi, pripreme…? S reprezentacijom radim sedam godina, dvanaest godina sam predsjednik ŠRD Šaran iz Triblja, pa sada već razmišljam o tome da je vrijeme da se povučem i prepustim mjesto nekome drugome, nekoj mlađoj osobi. Kada se nečega prihvatim, želim tome biti posvećen 100%, a sada vidim da mi fizička komponenta počinje slabjeti i da je možda vrijeme za odmak. Tijekom natjecateljske karijere osvojio sam, da tako kažem, sve što se moglo osvojiti: stotinjak međunarodnih natjecanja, ni sam ne znam broj onih nacionalnih… Držim i državni rekord s ulovljenim šaranom od 42 kilograma i 900 grama, pa smatram da sam postigao svoj maksimum. S druge strane, rad s reprezentacijom je vrlo stresan; primjerice na ovogodišnjem svjetskom prvenstvu, sat prije kraja natjecanja bili smo u poziciji da možemo završiti kao prvaci, ali i ostati bez medalje, na četvrtom mjestu. Kada znate da je sve zapravo u vašim rukama, to stvara ogroman pritisak koji će nedvojbeno ostaviti traga na vama, zaključuje Ivica. No, ribolovni štap vjerojatno ipak neće okačiti o poslovični klin, već će se možda posvetiti morskom sportskom ribolovu, ali „za gušt“, kako bi više vremena mogao posvetiti obitelji i bližnjima.
Foto: privatna arhiva
Piše: Elena Vidović
Preneseno iz Lista Opatija