[U OKU KAMERE] Jelena Šćulac mališanima predstavila sve o psima tragačima i njihovim vodičima
Autor: Marina Pauletić 10.11.2023
Međutim, Jelena je istaknula činjenicu da psu treba mnogo više od nosa da postane potražni pas.
Opatija - Premda ih viđamo relativno često na televiziji i u filmovima, teško je potpuno razumjeti hrabrost, odlučnost i junačke osobine pasa za potragu i spašavanje. Psi za potragu i spašavanje su vrlo disciplinirani ljubimci koji ne samo da spašavaju živote, već su i temeljito obučeni da djeluju u hitnim situacijama, bilo da je riječ o potrazi za osobama u ruševinama, pronalaženju nestalog djeteta ili traženju ključnih dokaza za rješavanje zločina. U suradnji sa svojim visoko obučenim vodičima, psi tragači su radne životinje spremne intervenirati u raznim okruženjima, od prirodnog okruženja šuma, livada i kamenjara do urbanih sredina.
Oni sretnici koji u obitelji imaju psa jako dobro znaju da psi s pravom zaslužuju titulu „čovjekova najboljeg prijatelja“, psi za potragu i spašavanje dižu tu vezu na potpuno novu razinu. Njihove precizno usklađene vještine često mogu značiti razliku između života i smrti, posebno tijekom masovnih stradavanja, prirodnih katastrofa i potrage za nestalim osobama. Mnoge zanimljivosti o psima tragačima, učenicima „drugašima“ opatijske osnovne škole, zanimljivim predavanjem prenijela je opatijska vatrogaskinja i vodičkinja potražnog psa, Jelena Šćulac i predsjednik DVD-a Opatija, Mladen Šćulac.
Dok je Jelena govorila o odlikama pasa tragača, njihovoj intenzivnoj i napornoj obuci, njena vjerna Kala mirno je sjedila uz nju i promatrala publiku. Učenici su doznali da psi doživljavaju svijet kroz 200 milijuna mirisnih receptora u nosu (mi ljudi imamo svega 5 milijuna receptora), što im omogućuje otkriti i najsuptilniji miris u prostoru u kojem se kreću. Zato su psi tragači posebno obučeni da koriste svoj nos kako bi pomogli u hitnim slučajevima, kao što je lociranje nestale osobe ili otkrivanje tragova zločina. Ovi psi mogu pratiti tragove stare mjesecima ili čak godinama, kao i otkriti miris iz komada odjeće koji nije nošen desetljeće. Neki psi tragači obučeni su za otkrivanje mirisa u zraku, dok su drugi poznati kao psi tragači jer mogu pratiti mirise na tlu.
Međutim, Jelena je istaknula činjenicu da psu treba mnogo više od nosa da postane potražni pas. Moraju biti otporni, snažni i okretni, dovoljno snažni da mogu u zubima držati ili vuči teže predmete - uključujući i ljude kada je to potrebno. Obuka psa tragača umnogome je slična školskim obavezama - istaknula je Jelena. Psi prolaze zahtjevnu obuku agilnosti, kako bi bili sposobni za kretanje po opasnom terenu. Ovi psi prvo polaze osnovnu obuku poslušnosti (moraju savladati klasične naredbe kao što su „sjedni“ i „dođi“, „stani“ i „kreni“), sve to uglavnom korištenjem znakova rukama budući da u akcijama spašavanja verbalna komunikacija nije uvijek moguća. Moraju biti u stanju održavati ravnotežu dok hodaju po gredama ili drugim nestabilnim podlogama (potresi ili odroni), skakati kroz prozore i izvoditi često i opasne fizičke pothvate. Osim toga, potražni psi moraju biti vrlo socijalizirani kako s ljudima tako i s drugim životinjama, te moraju biti u stanju izdržati stresne situacije, poput glasnih zvukova i velike gomile ljudi i drugih životinja.
Njihova obuka nastavlja se specijaliziranim lekcijama traženja i praćenja tragova, koje s vremenom budu sve teže i intenzivnije kako pas bude stjecao vještine i samopouzdanje – „Zar to nije slično i vašem učenju u školi?“ - Jelena je upitala okupljene učenike. Uslijedila su brojna pitanja i neizbježno maženje strpljive Kale.
Izvor: Vatrogasna zajednica PGŽ
