[TRADICIJA] Tornica i konoba obitelji Bolanča čuvaju povijest i tradiciju

Oliver i Karmen Bolanča u konobi koja ima autentičan izgled iz prošlih vremena

I nisu to bile jedine zanimljivosti koje smo saznali od ove obitelji, a sve je, kaže naš sugovornik, počelo kada su se prije dvadesetak godina preselili iz Lovrana i Opatije u Poljane.

Kada netko ostvari životni san, ne krije zadovoljstvo, pa ga tako u razgovoru za naš list nije krio ni Oliver Bolanča, koji sa suprugom Karmen živi u Poljanama. Za njegov san može se reći da je specifičan, jer mu je želja bila izgraditi starinsku tornicu. Tornice su nekad bile građevine polukružnog oblika u kojima su ljudi boravili, a imale su i ognjišta na kojima se kuhalo i peklo. Osim tornice, želja mu je bila sagraditi i podrum koji će biti poput nekadašnjih starinskih konoba. Dugo je o tome sanjao, a onda je željeno i ostvario. I nisu to bile jedine zanimljivosti koje smo saznali od ove obitelji, a sve je, kaže naš sugovornik, počelo kada su se prije dvadesetak godina preselili iz Lovrana i Opatije u Poljane.

– Najprije smo kupili zemljište, koje je ustvari bilo smetlište i nakon što smo teren očistili, na red je došla gradnja kuće kakvu smo si zamislili. Htjeli smo da bude montažna, da se ne moramo puno mučiti s gradnjom kako bismo se što prije uselili. Prodali smo stan koji je bio blizu mora i kupili kuću, a onda sam vidio da na terenu postoji i dodatni prostor u kojem mogu ostvariti svoj san – napraviti tornicu i konobu. Počeo sam iskapati zemljište i donositi kamen te je na red došlo i zidanje. Puno truda i vremena uložio sam u gradnju, ponekad sam imao i pomoć, ali najviše radova sam obavio sam. Tornice su u prošlosti imale važno mjesto u životu ljudi, ali su s vremenom počele gubiti na značaju. Jedan od razloga bio je što se u njima jako dimilo. Kasnije su neke dobile nove namjene i služile za odlaganje stvari, a neki su stavljali vrata i zatvarali ih, kako bi u njima dimili meso. Kod gradnje moje tornice nastojao sam da bude baš onakva kakva treba biti i da, osim starinskog izgleda, bude i funkcionalna – kazao je Oliver.

Povijesni šarm konobe u Poljanama

Osim prenamjena, žalosti ga i što se stare tornice urušavaju. Baština mu je jako važna, voli starine i načine na koje su ljudi nekad živjeli, pa je upravo zbog toga odlučio sagraditi tornicu i tako sačuvati jedan dio povijesti našeg kraja. Kaže da je obilazio i razgledavao tornice na Liburniji, a prva koju je napravio bila je prekratka i jako se u njoj dimilo. Onda mu je jedan stariji čovjek iz Kršana savjetovao da podigne dimnjak od devet metara.

Poslušao ga je i od tada njegova tornica funkcionira kako treba, pa u njoj peku kruh i meso, naprave i soparnik, te suše pršut i kobasice. Voli pripremati razna jela jer je i visokokvalificirani kuhar, radio je u hotelu Adriatic te kuhao na sarajevskoj Olimpijadi i Univerzijadi u Zagrebu. Slikovito objašnjava kako je danas Scavolini renomirana talijanska kuhinja, a njegova tornica je Scavolini od prije šesto godina. Svoj san nadopunio je kada je uz tornicu sazidao i kamenu konobu. U nju je ugradio grede koje su kao nekadašnje te je ukrasio raznim zanimljivim predmetima. Uz starinski štednjak tu su brojni ukrasni i upotrebni predmeti, alati, svetiljke i fotografije, ali i masivni stol izrađen od čempresa. U konobi radi i likere, pa osim biske i onog od crnog gloga, kaže da napravi i jedan od puno ljekovitih biljaka kojeg je nazvao „Primavera“.

Supružnici Bolanča pokazuju kako se pripremalo jelo u tornici

Supruga Karmen dodaje kako im je veliki stol jako važan jer koriste svaku priliku da se u konobi druže s prijateljima i obitelji.

– Poznajemo puno ljudi i volimo da nam dođu u goste, a osim rodbine i prijatelja navrate i i neki turisti. Nedavno smo ugostili i članove opatijskog Crvenog križa, čiji je član i moj suprug koji je višestruki darivatelj krvi. Bilo je prijedloga da u našim prostorijama napravimo apartmane ili da one budu za neke druge turističke svrhe. To bi nam sigurno bilo isplativije, ali nismo to htjeli. Želimo da ovaj nama drag i ugodan ambijent i dalje ostane ovakav i da u njemu ugostimo ljude koje volimo. Oboje smo u penziji, a kako imamo unuke, curicu i dečkića, volimo provoditi vrijeme s njima. A moj suprug, iako je već ostvario svoj san, i dalje voli raditi i provoditi vrijeme u konobi i tornici, pa mu kažem da su te prostorije zapravo njegovo carstvo – zaključila je Karmen Bolanča.

Piše: Lidija Lavrnja
Snimio: Nikola Turina
Za List Opatija

Follow @PodUckun