[RAZGOVOR] Trener TK "Opatija" Ivor Eržišnik preuzeo mladu reprezentativnu vrstu: Poanta je da djeca budu sretna – vjerujte, ima puno uspješnih, a nesretnih

Kroz njegove ruke prošlo je 700 djece, a sada je dobio priliku biti i pomoćni trener hrvatskih teniskih reprezentativki do 12 i do 14 godina.

Opatija - Opatijac Ivor Eržišnik novi je pomoćni trener reprezentacije tenisačica Hrvatske do 12 i do 14 godina. Dugogodišnji član i trener Tenis kluba "Opatije" u reprezentativnu vrstu ušao je na poziv izbornika Nikše Đurovića, a zahvaljujući odličnim rezultatima koje je postizao s tenisačima iz Opatije.

- Kroz naše ruke u TK Opatija je od 2010. godine prošlo oko 700 djece. Međutim, u HTS-u prije svega su me prepoznali zbog rezultata koje posljednjih godina postižemo. U zadnjih deset godina TK Opatija stvorio je šest juniorskih reprezentativaca, a zadnje tri-četiri godine imamo nekoliko igrača među najboljih pet ili najboljih deset na hrvatskim rang listama. Upravo ti rezultati, prisustvo na turnirima, dovelo je do ovog angažmana. Preporučili su me izborniku Nikši Đuroviću iz Splita i početkom ove godine priključen sam njegovom timu kao pomoćni trener. Ipak, u ovom sportu pomoćnik vrlo često mora imati i glavnu riječ. Kako smo nas dvoje zaduženi za dvije uzrasne kategoriji, vrlo često na turnire putujemo odvojeno s nekom od kategorija, odnosno moramo raspodijeliti obaveze. Rezultat svega je i moj prvi odlazak na Winter Cup u Švedsku, jedan od četiri europska turnira na kojem se sastalo osam reprezentacija, a naše cure završile su na 6. mjestu. U svakom slučaju ovaj poziv da se priključim radu HTS-a za mene je veliko priznanje za rad i trud. Obožavam svoj posao, moj klub mi je kao dom i drago mi je da na mom primjeru se može vidjeti da je moguće uspjeti i iz malog mjesta. Nisam se nadao, niti očekivao ovaj poziv, ali sretan sam što je on stigao jer će mi donijeti novo iskustvo na međunarodnim turnirima, mogućnost praćenja reprezentacije i automatski viši teniski nivo, rekao je Eržišnik, koji je već više od tri desetljeća član opatijskog tenis kluba.

Ivor se tenisom počeo baviti kao osmogodišnji dječak. Reket je uzeo u ruke na tenis terenima u Ičićima, a godinu dana kasnije učlanio se u TK "Opatija". Kao junior proputovao je cijelu Hrvatsku te nastupao na međunarodnim turnirima. Jedan od najzapaženijih rezultata mu je plasman među deset najboljih tenisača u generaciji do 14 godina. Eržišnik priznaje da je tenis pao u drugi plan po upisu gimnazije te zahvaljuje Milanu Aničiću što ga je ohrabrio na povratak u "bijeli" sport.

- Upisom srednje škole zanemario sam tenis, a onda sam se na prvoj godini Fakulteta ponovo aktivirao na poticaj Milana Aničića, zvanog Šole. Skupila se ekipa – Igor Aničić, Goran Popović, Dorian Host, Filip Kovačić, Ante Nakić Alfirević i ja, krenuli smo i 2002. godine izborili nastup u Drugoj seniorskoj ligi. Tako da je Milan Aničić zapravo najzaslužniji za moj povratak u tenis. Dvadeset godina igrali smo prvu ili drugu ligu i opet stavili opatijski tenis na mapu Hrvatske. Za to vrijeme vežu me stvarno lijepe uspomene, puno putovanja, druženja. Sve to donijelo mi je iskustvo što mi je pomoglo kod ovakvog tipa ekipnog natjecanja, rekao je Ivor koji se paralelno uhvatio i trenerskog posla, te osim Fakulteta za menadžment u turizmu i ugostiteljstvu završio i Višu trenersku – smjer tenis na Kineziološkom fakultetu.
- Trenerskim poslom počeo sam se baviti još na fakultetu. Moj prvi angažman bio je u Rukavcu. Tamo sam s mladim tenisačima radio godinu-dvije dana. Međutim, ozbiljna faza trenerske karijere krenula je 2009. godine. Član našeg kluba Denis Kurilić, koji je gotovo 20 godina radio kao trener u Njemačkoj, na poziv nove Uprave kluba na čelu s predsjednikom Gordanom Širolom, prihvatio je mjesto glavnog trenera. Ja sam startao uz njega i krenuli smo graditi tu našu opatijsku tenisku priču koja je kasnije iznjedrila uspješne mlade sportaše na koje sam izuzetno ponosan. Naravno velika pomoć posljednje desetljeće nam je i Niki Pilić, teniska legenda koja nam je omogućila bolje uvjete za rad, natkriveni teren, i koji nam je uvijek odličan savjetnik, govori Eržišnik.

Eržišnik koji danas živi u Ičićima, sebe smatra prije svega Vološćanom. Odrastao je na grotama u Voloskom za koje ga, kako kaže, vežu predivne uspomene na bezbrižno djetinjstvo, baš onakvo kakvo on želi danas svojoj, ali i svoj djeci. Ivor je danas brižan suprug Dijane i otac dvije djevojčice, osmogodišnje Laure Marije i petogodišnje Eve Sofije. Starija kćer već se uhvatila bijelog sporta i počela igrati prve turnire, ali za njezinog tatu puno je važnije ono drugo što ona dobiva od tenisa u Opatiji, a to su socijalizacija, druženje, korisno provedeno vrijeme, mladost kakvu je i on imao...

- Moj dnevni ritam je takav da radim dvokratno. Pauzu imam samo za ručak. Kćer je počela igrati tenis upravo kako bi ju više i češće viđao. Na opatijskom tenisu vrijeme provodimo zajedno, a ona se ovdje druži i s prijateljima. Danas djeca više nemaju djetinjstvo kakvo smo imali supruga i ja, ona u Mošćenicama, ja u Voloskom – gdje smo odrastali vani, u dvorištu, igrajući se s prijateljima. Moja kćer upravo je to našla ovdje na tenisu u Opatiji. Ona ovdje dolazi prije i ostaje poslije treninga, igraju se u parkiću skrivača, trče, zabavljaju... Potičem i druge roditelje malih tenisača da dozvole djeci da ostaju nakon i dolaze prije treninga, kazao je Eržišnik, a na pitanje ima li poruku za roditelje sportaša objasnio kako pritisak na dijete nije rješenje.

- Na tenis me je vodio djed. Njegov je moto bio "samo igraj". Nismo mi tada znali što je tenis, koliko žrtve traži, financija i vremena... Niti sam ja bio spreman odricati se svega onoga čega se sportaši moraju odricati. Nikad nisam imao pritisak da moram igrati i možda sam baš zato još danas ovdje. Danas roditelji često zaborave da su bili djeca – rade pritisak na dijete, a to može funkcionirati samo na kratke staze. Trik je zapravo navesti ih da se zaljube u sport, da u sebi pronađu unutarnju motivaciju, da tako rade na sebi – samo takva djeca na treningu mogu dati 100 posto. Upravo ta neka kontrola emocija koja proizlazi iz unutarnje motivacije, sreće i zadovoljstva, je u tenisu kasnije presudna i za rezultatski uspjeh. Roditelji su danas često neostvareni, često vide i sliku djeteta koja nije realna – u smislu talenta i potencijala, nisu ni dovoljno strpljivi, nisu spremni čekati pa dolazi do toga da dijete gubi interes, a onda kada počnu u pubertetu otkrivati i svijet oko sebe, onda sport pada u zaborav. Prvenstveno cilj je usaditi ljubav prema tenisu i sportu općenito i savladati tehničke vještine da bi se njemu u svakom trenutku mogli vratiti. Poanta je da djeca budu sretna – vjerujte, ima puno uspješnih, a nesretnih, zaključio je Eržišnik kojeg uskoro očekuje još jedan odlazak u Švedsku s hrvatskim mladim reprezentativkama.

Razgovori z dihun / PodUčkun.net

Follow @PodUckun