[VIDEO] Šest desetljeća vjernosti Lovranu: Hans Breismar u mjestu pod Učkom pronašao drugi dom i ljubav svog života

– Poznajemo se toliko dugo da smo poput obitelji. Ovdje se osjećam dobro i Lovran je za mene drugi dom – istaknuo je Breismar.

Lovran – Šveđanin Hans Oerjan Breismar već punih šest desetljeća redovito dolazi u Lovran, mjesto koje je tijekom godina postalo njegov drugi dom. Okrugla obljetnica njegove vjernosti Lovranu obilježena je u Villi Stanger, gdje su ga ugostili domaćini ville.

Priča o njegovoj povezanosti s Lovranom započela je još 1965. godine, gotovo slučajno. Nakon što se njegova najstarija sestra vratila preplanula s putovanja u Nicu, roditelji su odlučili da bi i obitelj trebala provesti odmor na Mediteranu.

dečkić lijevo Hans Oerjan Breismar, dečkić desno Dragan Stanger I stoje s lijeva na desno: Danica Kršanac, Mario Stanger, Milojka Stanger

– Pogledali smo ponude u novinama i zaključili da bi Jugoslavija mogla biti dobar izbor. Kada je moj otac odvezao automobil na servis, u garaži su ga pitali kamo namjerava putovati. Rekao je da s obitelji ide u Jugoslaviju, a jedan mu je čovjek odmah odgovorio: „Morate otići u Lovran“ – prisjetio se Breismar.

Njegovi su roditelji potom na njemačkom jeziku poslali pismo lovranskom turističkom uredu. Nakon približno dva tjedna stigao im je odgovor s potvrdom rezervacije i fotografijom Dragana i Milojke Stanger na balkonu njihova pansiona.

– Tako je sve počelo. Nakon toga upoznali smo mnogo domaćih ljudi i turista koji su se također svake godine vraćali. Jednostavno smo se zaljubili u Lovran. Uostalom, kako se ne zaljubiti u Lovran? To je nemoguće – poručio je Breismar.

U početku je govorio samo švedski, pa je zbog komunikacije s domaćinima i drugim gostima vrlo brzo morao naučiti njemački jezik, kojim se tada u Lovranu mnogo govorilo. Kasnije je naučio i dio hrvatskog jezika, a Lovranci mu, kaže, znaju reći da govori „domaći“, odnosno lovranski dijalekt.

Tijekom desetljeća provedenih u Lovranu stekao je brojne prijatelje. Mnogi od ljudi koje je upoznao tijekom svojih prvih dolazaka više nisu živi, no s dijelom lovranskih obitelji održao je bliske veze sve do danas.

Posebno mjesto u njegovim uspomenama zauzima obitelj Stanger. S pokojnim Draganom Stangerom poznavao se još od dječačkih dana, o čemu svjedoči i njihova zajednička fotografija. Dragan Stanger odrastao je uz obiteljski turizam, pomagao roditeljima u vođenju pansiona, a poslije ga je i sam preuzeo.

– Poznajemo se toliko dugo da smo poput obitelji. Ovdje se osjećam dobro i Lovran je za mene drugi dom – istaknuo je Breismar.

Lovran mu nije donio samo prijateljstva i brojne uspomene nego i životnu ljubav. Upravo je u Lovranu upoznao svoju buduću suprugu Ann Margarethu, koju je poslije zaprosio na Lungomaru.

Njihov prvi susret dogodio se tijekom gostovanja švedskog puhačkog orkestra koji je nastupao na trgu ispred lovranske crkve. Hans je začuo muškarca kako govori švedski te mu pomogao premjestiti veliku posudu s cvijećem. Nakon toga pozvan je za stol i ponuđen čašom vina, a ondje je sjedila i žena s dvoje djece.

– Počeli smo razgovarati i tako je počela naša priča – kazao je Breismar.

Čovjek kojem je toga dana pomogao bio je tadašnji švedski veleposlanik u Hrvatskoj.

Obitelj Breismar u Lovran danas dolazi najmanje jednom godišnje, zajedno sa svojim psom Axelom, koji, prema riječima njegovih vlasnika, redovito šarmira domaće stanovnike i goste pansiona. Nekada su dolazili i po tri puta godišnje, no put iz Švedske je dug, a godine ipak čine svoje.

Tijekom desetljeća upoznali su Lovran u svim godišnjim dobima te sudjelovali na brojnim lokalnim i gastronomskim manifestacijama. Koliko je Lovran postao dijelom Hansova identiteta, govori i činjenica da na svojem automobilu ima registarsku oznaku s natpisom „LOVRAN“.

Susretu u Villi Stanger pridružila se i direktorica Turističke zajednice Općine Lovran Zvijezdana Klobučar Filčić. Obitelji Breismar uručila je srebrne manžete s likom Mustaćona, jednog od prepoznatljivih lovranskih simbola, kao znak zahvalnosti za njihovu dugogodišnju vjernost.

– Mustaćon je jedan od simbola dugovječnosti, ali i ljubavi prema ovom malom gradiću – istaknula je Klobučar Filčić.

Osvrnula se i na trenutačnu turističku situaciju, naglasivši kako na rezultate utječu brojni čimbenici, od rata u Ukrajini do inflacije, ali i da je turizam tijekom povijesti pokazao iznimnu otpornost.

– Turizam je preživio ratove i epidemije te je imao svoje uspone i padove. Čvrsto vjerujem da će i ovo razdoblje proći i da će turizam nastaviti rasti na dobrobit svih njegovih dionika i lokalnog stanovništva – poručila je direktorica lovranskog turističkog ureda.

Dodala je kako, unatoč aktualnim okolnostima i povećanju broja smještajnih objekata, Lovran bilježi rast broja noćenja u objektima u domaćinstvu od čak 20 posto, što potvrđuje važnost obiteljskog smještaja za ukupni turistički rezultat.

Zadovoljni gosti koji se desetljećima vraćaju u isto mjesto najbolja su potvrda kvalitete lovranskih privatnih iznajmljivača, ali i svojevrsni ambasadori Lovrana u svojim zemljama. Turistička zajednica stoga je pozvala lovranske iznajmljivače da prijave goste koji obilježavaju slične jubileje kako bi im se odalo priznanje i zahvalilo na dugogodišnjoj vjernosti.

Priča Hansa Oerjana Breismara pokazuje da se uspjeh u turizmu ne mjeri samo brojem dolazaka i noćenja. Ponekad je njegovo najvrjednije mjerilo gost koji se vraća desetljećima, mjesto naziva svojim drugim domom, a njegovo ime ponosno nosi čak i na registarskoj oznaci automobila.

Follow @PodUckun