Vlado Brnečić - Život posvećen odbojci
Autor: Marijana Šepić Bjelobaba 26.05.2024
Rođeni Ikar, Vladimir Brnečić vezan je za ovaj grad, a posebice za Odbojkaški klub Opatija u kojem i danas volontira.
Za svoj doprinos sportu, u kojem je kao igrač, trener te sportski djelatnik proveo više od pola stoljeća, Vladimir Brnečić nedavno je ovjenčan nagradom Zajednice sportova primorsko-goranske županije za sportskog djelatnika. Ova više nego zaslužena nagrada u njegove je ruke stigla zahvaljujući odbojci, sportu u koji se zaljubio još u mladosti, a s kojim je i dandanas povezan, i to funkcijom trenera i sportskog direktora u Odbojkaškom klubu Opatija, ali i onom predsjednika Odbojkaškog saveza PGŽ-a te člana upravnog odbora Hrvatskog odbojkaškog saveza. Brnečić je i član Gradskog vijeća Grada Opatije te darivatelj krvi s više od 100 darivanja.
– Moja sportska priča započela je još 1970. godine, kada je osnovan Odbojkaški klub Partizan Opatija. Tada sam kao osnovnoškolac krenuo s odbojkom, a sekciju je vodio dr. Neven Eškinja koji me „zarazio“ tim sportom. Iste godine sam se i službeno „registrirao“ u klub, tada sam bio tamo najmlađi i tu se, u zdravom sportskom okruženju, razvilo divno prijateljstvo. Nakon toga sam od 1981. do 1983. otišao igrati prvu ligu u Rijeku, da bih se potom vratio u Opatiju, gdje sam se oženio i dobio sina. Nakon pauze, ponovo sam se aktivirao u opatijskoj odbojci i tu bih volio istaknuti razdoblje od 1991. do 1993. godine, kada smo, da bismo sačuvali odbojku u Hrvatskoj, za vrijeme rata igrali Prvu hrvatsku ligu, što je zapravo označilo i početak mog „ozbiljnijeg“ rada u klubu, ispričao je Brnečić.
Nakon što je položio trenerske ispite, s kolegom Eduardom Prijićem počeo je intenzivnije raditi s djecom. Uvjeti su, kako kaže, ispočetka bili nikakvi. Igralo se na asfaltu vanjskog igrališta Gorovo, poslije su se premjestili u školsku dvoranu, da bi se na koncu ponovo vratili na Gorovo, ali ovog puta u „balon“.
– To je bilo 2003. godine i tada se dogodila prekretnica. S djecom smo radili dosta intenzivno, bilo ih je dvadesetak i uskoro su postali klupski i školski prvaci Hrvatske, dok su sljedeće godine bili viceprvaci. Ti dečki su i kao kadeti također osvojili dvije medalje, a nakon ciklusa od pet godina, kad su postali juniori, ušli su u prvu ligu. Nju smo igrali četiri godine, a zanimljivo je da se cijela ekipa sastojala od Opatijaca, među kojima je bio i moj sin, bez igrača „izvana“. To je bio jedan prekrasan dio moje sportske karijere, a zbog svega toga sam 2010. godine, zajedno s Predragom Slobodom, dobio nagradu za najuspješnijeg sportskog djelatnika PGŽ-a.
Uz nabrojano, Vladimir Brnečić obnašao je još neke funkcije i bio aktivan i u drugim područjima osim sporta, a neke od tih funkcija obavlja i danas. Osim što je čitav radni vijek proveo u Elektroprimorju, dvanaest je godina obnašao dužnost predsjednika Sportskog saveza grada Opatije, a ponosan je i što je dugogodišnji darivatelj krvi s više od 100 darivanja, član Gradskog vijeća Grada Opatije, ali i ponosni suprug i nono.
– Silvana i ja smo zajedno skoro 50 godina, u braku smo 41 godinu, a sin nam je podario troje divne unučadi. Svi smo orijentirani na sport, sin je isto odbojkaški trener, supruga je prije kuglala, a sada se prebacila na pjevanje. Kako obožavam more i sve vezano uz njega, imam barku, pa često s familijom odlazim na krstarenja, a bavim se i ribolovom i podvodnim ribolovom, što mi je zapravo drugi hobi. Koliko smo povezani s morem, dokazuje i „Plava vrpca Vjesnika“ za spašavanje na moru, koju smo supruga i ja dobili 2003. godine nakon što smo za vrijeme „Fiumanke“ spasili čovjeka iz mora koji je ispao iz gumenjaka i ozlijedio se. Inače, oboje volimo avanture, družiti se uz pjesmu i ples, putovati, tako da mi je život dosta ispunjen i iskreno, ne mislim stati sve dok mogu, jer to me drži i to mi je motivacija, zaključuje Brnečić.
Rođeni Ikar, Vladimir Brnečić vezan je za ovaj grad, a posebice za Odbojkaški klub Opatija u kojem i danas volontira. Klub broji stotinjak članova, trenutno treniraju samo djevojčice, a njihov broj neprestano raste iz mjeseca u mjesec. Zahvaliti za to treba i činjenici da se ne plaća članarina, ali više od svega kvalitetnom radu svih trenera u klubu, a među njima i Vladimira Brnečića, entuzijastičnog 66-godišnjeg Opatijca koji je svoj život posvetio odbojci.
