[ZNANOST] Kakva nas (klimatska) budućnost čeka?
Autor: Elena Vidović 30.10.2024
Mia Agapito (Foto: Privatna arhiva)Klimatske promjene se, naravno, nisu pojavile iznenada. Međutim, ljudski utjecaj od industrijske revolucije naovamo je te procese znatno ubrzao
Olujna nevremena u ljeto prošle godine, blaga zima, izuzetne vrućine koje su obilježile ovo ljeto i nagli prijelaz iz vrlo vrućeg u hladno doba godine dobar su pokazatelj da klimatske promjene više nisu samo daleka prijetnja negdje na „drugom kraju svijeta“, već se manifestiraju i kod nas. Naravno, velikih vrućina bilo je i ranijih godina – naši se stariji sugrađani sjećaju toplinskih valova možda i u pedesetim godinama prošlog stoljeća kada j' bilo tako teplo da se ni moglo dihat, no svi se slažu kako razdoblja ekstremnih temperatura ranije nikad nisu bila dugotrajna i toliko česta kao što su danas. Kako bismo saznali što se s klimom događa, što nas čeka u budućnosti i kako se Opatija može pripremiti za izazove povezane s klimatskim promjenama, razgovarali smo s mladom znanstvenicom, inače našom sugrađankom, magistrom fizike i geofizike Mijom Agapito, koja se bavi istraživanjem klimatskih promjena.
Klimatske promjene se, naravno, nisu pojavile iznenada. One su prirodan proces: Zemlja je oduvijek, tijekom milijuna godina prolazila kroz toplija ili hladnija, ledena razdoblja. Međutim, ljudski utjecaj od industrijske revolucije naovamo je te procese znatno ubrzao: kumulativni učinci emisija stakleničkih plinova, deforestacije, neodrživog korištenja prirodnih resursa i drugih procesa postupno su doveli do klimatske krize koja je iz godine u godinu opipljivija, a konkretne mjere za njeno usporavanje se, prema mišljenju mnogih, ne implementiraju dovoljno brzo.
Posljedice prošlogodišnjih olujnih juga u Opatiji; Mia Agapito trenutno radi na projektu razvoja aplikacije kojom će se u stvarnom vremenu dojavljivati utjecaj podizanja mora, valova i vjetra (Foto: N. Turina)– Drago mi je što se sve više diže svijest o ljudskom utjecaju na klimatske promjene, to je sigurno prvi korak. Isto tako, radi se o globalnom problemu i mišljenja sam da ga (globalna) politika ima priliku ublažiti. Dosad smo već ustanovili da je sve veća količina stakleničkih plinova u atmosferi povezana s jačim zagrijavanjem atmosfere zbog efekta staklenika, pa se već i intuitivno postavlja rješenje: smanjiti emisije i količinu stakleničkih plinova u atmosferi. To je nešto što bi se reguliralo raznoraznim zakonima, međutim tu bismo onda globalno trebali biti suglasni jer se inače događa da, primjerice, EU donosi zakone u korist smanjivanja emisije stakleničkih plinova, ali druge zemlje nemaju takvu legislativu pa imamo slučajeve gdje se neke tvornice sele na drugi kraj svijeta i onda prevoze svoj proizvod natrag čime se samo pogoršava problem. S druge strane, populacije je na svijetu sve više što znači da imamo veću potražnju, više industrije, koristi se više energije, stvaramo više otpada… Tako da je problem ipak kompliciraniji, govori nam Mia i dodaje kako postizanje globalnog sporazuma nije „nemoguća misija“. Primjerice, svijet se ujedinio 1987. godine oko problema ozonskih rupa, te je u konačnici 198 država svijeta potpisalo Montrealski sporazum obvezujući se najprije smanjiti, a do 2000. godine i izbaciti iz upotrebe plinovite halogenirane ugljikovodike. Protokol je imao efekta i ozonski sloj danas pokazuje znakove oporavka. U nedostatku sličnih politika koje bi ujedinile svijet i oko globalnog zatopljenja, države donose vlastitu regulativu, a o tome što bi se moglo konkretno poduzeti na lokalnoj razini, naša sugovornica kaže:
– Opatija u svakom slučaju može biti pozitivan primjer s nekim promjenama. Poboljšanje sustava javnog prijevoza moglo bi smanjiti potrebu za korištenjem osobnih automobila; vjerujem da bi se za neke relacije ljudi odlučili koristiti javni prijevoz da imaju česte i pouzdane (autobusne) linije. Opatija je poznata po svojim parkovima i zelenim površinama, a osim što su lijepi, pružaju nam hlad i imaju ulogu i u pročišćavanju zraka tako da bismo trebali držati do toga da ih očuvamo i da ih je što više.
Mia je, naime, provela vrlo zanimljivo istraživanje o „toplinskim otocima“. To su dijelovi grada koji su puno topliji od svoje okoline, a obično se radi o velikim površinama bez zelenila u gradu: gusto izgrađena područja, parkirališta ispred trgovačkih centara, gradski trgovi bez zelenila, ceste... Istraživanje je pokazalo kako je susjedna nam Rijeka jedan od pet gradova koji će doživjeti najbrži rast broja dana s temperaturom iznad 20 stupnjeva.
Globalno zagrijavanje je proces koji se može usporiti sveobuhvatnom dekarbonizacijom, međutim zbog tromosti klimatskog sustava čak ni tada ne bismo imali instantno smanjenje porasta temperature zraka nego bismo u budućnosti vidjeli utjecaj, a neke promjene već su dio klimatskog sustava s neizbježnim posljedicama. Stoga ćemo se sigurno trebati priviknuti na neke nove vremenske prilike, a o tome što nas u budućnosti očekuje, Mia kaže:
– Klimatski modeli prema IPCC scenariju RCP4.5 kažu da bismo na području Opatije u budućnosti mogli očekivati sve više vrućih dana, to su oni dani sa maksimalnom temperaturom zraka iznad 30°C. Dok ih je u razdoblju 1991.-2024. bilo u prosjeku 18 godišnje, u razdoblju 2025.-2050. može ih se očekivati u prosjeku oko 27 godišnje, a do kraja stoljeća u prosjeku 34 godišnje. Osim toga, i broj dana s tropskim noćima trebao bi biti sve veći, a to je broj dana u godini kada minimalna temperatura zraka prelazi 20 stupnjeva Celzija. U razdoblju 1991.-2024. takvih je dana u prosjeku bilo 45 godišnje, između 2025. i 2050. može ih se očekivati 58 godišnje, a do kraja stoljeća 68. To su promjene do kojih sigurno neće doći preko noći, ali radi se o velikim razlikama. Predviđanja koja sam dosad vidjela za sušna i kišna razdoblja te vjetar pokazuju da ne bi trebalo biti tako drastičnih promjena.
Analiza emisije stakleničkih plinova za Hrvatsku za 2023. godinu: sve je veći udio energije iz obnovljivih izvora, no problematični su promet i otpad! (Izvor: EDGAR, Europska komisija)Ovo je samo dio podataka koji su dostupni putem aplikacije CLIMATIG, jednog od proizvoda tvrtke u kojoj Mia radi. Riječ je o aplikaciji koja za svaku mikrolokaciju (čak do razine kućnog broja u ulici) može procijeniti deset klimatskih rizika (olujni vjetar, obilne oborine, riječna poplava, obalna poplava, tropski ciklon, suša, šumski požari, toplinski valovi, tuča i kasni mraz) za period do 2100. godine. Iza aplikacije stoji čitav tim znanstvenika poput Mije, a aplikacija je primjenu našla u ESG izvještavanju i studijama (npr. izgradnja novih vrtića, lučke infrastrukture itd.) te pri donošenju odluka u zgradarstvu, upravljanju i osiguranju nekretnina…
Mia je trenutno angažirana i na drugom projektu, a riječ je o inovativnim uslugama precizne meteorologije i dojave utjecaja podizanja mora, valova i vjetra u stvarnom vremenu, što će u budućnosti omogućiti pravovremene dojave o opasnosti od plavljenja obale morem u realnom vremenu te obavještavanje o visokim valovima i brzini vjetra koristeći metodu automatske geolokacije. Svakako zanimljiva ali i korisna aplikacija koja će, s obzirom na predviđanja za budućnost, sigurno imati široku primjenu.
Geofizika – ljubav iz gimnazijskih dana
Mia Agapito je vološćansku adresu zamijenila zagrebačkom kada je krenula na studij geofizike, znanstvenog područja koje ju je privuklo još kao učenicu riječke Prirodoslovne gimnazije. Možda je u svemu tome „prste imao“ i njen sumještanin Andrija Mohorovičić, jer kaže kako ju je u početku više zanimala seizmologija, no tijekom studija je ipak prevagnula klimatologija. Tako se na četvrtoj godini opredijelila za meteorologiju i fizičku oceanografiju, te je, nakon preddiplomskog studija istraživačke fizike – geofizike završila diplomski studij fizike – geofizike, smjer meteorologija i fizička oceanografija na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu, a po završenom diplomskom studiju, zaposlila se i paralelno upisala doktorski studij geofizike.
Iako su klimatske promjene tema koja je teška i složena, ljubav prema klimatologiji vidi se u svakom Mijinom argumentiranom objašnjenju i posvećenosti studiju te poslu koji radi. Jasno je da se Mia bavi onime što voli, a upitana o izazovima s kojima se dosad susretala, odgovara:
– Iskreno, najveći izazov su mi bile prve dvije godine fakulteta. Uče se temelji i puno je predmeta koji se meni čine suhoparnima: matematike, fizike, programiranje. Doduše, program na fakultetu se u međuvremenu promijenio, možda to više nije slučaj. Uglavnom, meni zanimljivi predmeti su krenuli na tek trećoj i četvrtoj godini, primjerice seizmologija, klimatologija, planetologija, aeronomija, dinamička meteorologija… Smatram da u životu treba biti uporan i hrabar. Kojim god poslom da se odlučite baviti – znanošću, nogometom, ekonomijom, ugostiteljstvom ili bilo kojim drugim – samo naprijed, samo hrabro, kaže Mia koja najponosnijim postignućem svojih studentskih dana, uz polaganje diplomskog ispita i obranu rada naravno, smatra sudjelovanje na Climathonu 2018. godine, gdje je sa svojim timom pobijedila na natjecanju i to s idejnim rješenjem za ublažavanje efekata urbanih toplinskih valova.
Mia danas radi kao dio znanstvenog tima u tvrtki Altacon koja se, između ostalog, bavi razvojem tehnoloških rješenja za procjenu raznih klimatskih rizika. Uz pomoć tehnologije i raznih algoritama analiziraju ekstremne događaje i procjenjuju klimatske rizike, pri čemu je Mia zadužena za novi projekt pod nazivom Inovativne usluge precizne meteorologije i dojave utjecaja podizanja mora, valova i vjetra u stvarnom vremenu. Najveću primjenu će naći u lučkim upravama i marinama, a s obzirom na klimatske promjene – u budućnosti vjerojatno i šire.
