"Zlatni" ljudi opatijskog nogometa, odani NK "Opatija" više od pola stoljeća - Boris Petrovčić, Stipe Mikulić i Branko Močibob tvrde kako je tajna uspjeha 112 godina starog kluba kvalitetan rad s mladima
Autor: Nikola Cvjetović 18.07.2023
Boris Petrovčić, Stipe Mikulić i Branko Močibob nedavno su ngarađeni za svoju vjernost opatijskom nogometnom klubu. Otkrivaju kako je tajna uspijeha 112 godina starog kluba kvalitetan rad s mladima, a to je ujedno i najjači adut klupske dugovječnosti, sigurne budućnosti.
Opatija - Boris Petrovčić, Stipe Mikulić i Branko Močibob. Gotovo da ne postoji osoba na Liburniji koja neće ova imena, ove ljude, smjestiti isključivo na jednu lokaciju – igralište Nogometnog kluba „Opatija“. Riječ je o ljudima koji su više od pola stoljeća odani opatijskom nogometnom klubu, a ta njihova vjernost nedavno je nagrađena i na promociji opatijske nogometne kronike „NK Opatija – Ti ćeš vavek Prva dama bit“. Uručena su im priznanja za više od 50 godina sudjelovanja u radu, napretku i promociji kluba.
Stipe Mikulić, u ime svih nagrađenih zahvalio se na priznanju, za kojeg je rekao da mu je među svima onima koje je dosad primio, ovo najznačajnije.
Stipe Mikulić u Opatiju je došao iz rodnog hercegovačkog kraja, a po dolasku 1968. priključio se momčadi opatijskih seniora. Mikulić se isticao u napadačkim ulogama, imao je kao igrač izuzetne realizatorske odlike. Aktivno igranje 1974. godine zamijenio je trenerskim pozivom, a od tih trenerskih početaka do danas radio je sa svim uzrasnim kategorijama. Osim po zapaženom trenerskom i igračkom stažu, Mikulić je značajan i kao pokretač mnogih turnira. Inicirao je i sudjelovao u organizaciji Uskršnjeg turnira, sa Silvanom Raffaellijem i Borisom Petrovčićem začetnik je i organizator Dvoranskog malonogometnog prvenstva Liburnije za uzrast morčića.
- Posebno smo ponosni na to dvoransko prvenstvo koje se igra tijekom zimskih mjeseci, u vrijeme stanke na velikim nogometnim terenima. Naša je intencija tom organizacijom bila zadržati djecu u nogometu, spriječiti njihovo osipanje i prelaske u druge sportske klubove. Na tom je prvenstvu tijekom 14 godina sudjelovalo oko 1.500 morčića iz 30-tak klubova, prisjetio se Mikulić kojeg su u opatijskom klubu uvijek izuzetno cijenili jer je uvijek rado pristajao voditi i biti pratnja trenerima i djeci na putovanjima i odlascima na turnire u druge krajeve. Tako je s opatijskim malim nogometašima sudjelovao na turnirima u Trstu, Riminiju, Firenci, Napulju, Ilirskoj Bistrici, Kopru, Grosuplju, Međugorju, Sarajevu, Makarskoj, Zadru, Fažani, Mostaru…
- S mladima sam oduvijek radio zdušno i odgovorno. Smatram kako je rad s mlađim uzrasnim kategorijama najljepši, ali i najvažniji za stvaranje igračkog klupskog kadra, rekao je Mikulić.
Mikulić se „zlatnim“ slovima upisao u povijest NK „Opatija“ - o tome svjedoče i brojne generacije nogometaša koji ga se uvijek rado prisjete. Mikulić je s druge strane ponosan ne samo što je odgajao generacije opatijskih nogometaša već što su iz njegovih redova proizašli i neki veliki igrači, koji danas nastupaju u elitnim ligaškim razredima.
Borisu Petrovčiću sudbina je odredila da život provede uz opatijski campo. Petrovčićev doticaj s nogometom dogodio se preseljenjem na lokaciju pored igrališta 1961. godine gdje i danas živi. Pomalo samozatajan i tih, njegov susret s nogometom dogodio se kad se okuražio i kročio na igralište te postao sakupljač lopti iza gola. Godine 1964. nogomet je započeo trenirati „pod palicom“ trenera Marija Basse i otad je službeno vjeran klubu u kojem je bio igrač, trener svih uzrasnih kategorija, tajnik.
- Kao igrač posebno pamtim 1973. godinu kada sam s ekipom izborio završnicu prvenstva Hrvatske za amaterske klubove, a iste godine smo zauzeli 2. mjesto u prvenstvu, iza „Rijeke“, prisjeća se Petrovčić koji u svojoj memoriji ima „zapisane“ sve najvažnije trenutke „Opatije“, od 1960. do danas. Upravo zato, Petrovčić ili Pere, kako ga u klubu zovu, je pri pisanju opatijske nogometne kronike bio važan izvor informacija.
Branko Močibob u opatijskim je redovima zaigrao u prvoj generaciji pionira, a do danas se sjeća kako je prvi dres koji je navukao bila zapravo mornarska majica. Potom je prošao sve uzrasne kategorije "Opatije", a onda, kao senior, dobio poziv „Orijenta“, kojeg nije prihvatio.
- Tada je presudio moj posao i lokalpatrotizam, kako otići igrati u drugi klub kada živiš nekoliko koraka od nogometnog igrališta… U rad kluba nekoć je bilo uključeno puno entuzijasta, volontera. Živjelo se skromno, ali je takav rad aktivnih pojedinaca pridonosio jednoj odličnoj atmosferi. Najljepša vremena vežu me za putovanja s djecom po Italiji, koja je na temelju dobrih poznanstva organizirao Livio Grozić, prisjetio se Močibob – Močo koji bez obzira što „Opatija“ posljednjih godina plovi nekim dosad najvišim ligaškim rangovima, kaže, kako je najveći uspjeh kluba kvalitetan, predan rad s mladima, koji su najjači adut klupske dugovječnosti.
