Tjedni retrovizor

…ilustracija…

Po već ustaljenom obrascu, Tjedni retrovizor donosi tri teme koje su obilježile proteklu sedmicu…

– Carski grad
Beli se, beli, beli grad,
u njem se konjci sigraju…
(Svarica)

Carski grad održan ove subote po mnogome je bio neočekivani hit – prije svega, po broju posjetitelja koji su nadmašili procjene, po činjenici da je prošao bez kapi kiše, ali i zbog toga što je jednoj već puno puta ponavljanoj priči udahnuo novi život pažljivo rearanžiravši njene dijelove. Ključna stvar, vrlo vjerojatno, jest zatvaranje glavne prometnice – to se čini kao „recept za uspjeh“ svake gradske manifestacije, pa je tako sasvim sigurno pridonio i dobroj atmosferi Carskog grada. Onaj tko traži razloga za prigovore, sasvim sigurno će ih naći – čim ste napravili par koraka dalje od Umjetničkog paviljona ili mrkata, teško je bilo shvatiti da se u blizini odvija neko događanje koje je privuklo tisuće posjetitelja. No, to samo označava prostor za poboljšanje, jer uz zajedništvo svih subjekata – od hotelijera, restoratera do kafića i noćnih klubova – što je već pokazala RetrOpatija, stvara se podloga za vrhunsku manifestaciju koja će dovesti goste u grad i navesti ih na potrošnju, što i jest cilj svakog događanja.

Pohvalu već sada zaslužuju organizatori, ali i još jedna „nevidljiva ekipa“ koje se sjetimo tek kad ne obave svoj posao kako spada – Komunalac, odnosno njegovi zaposlenici koji se brinu za čistoću ulica. Ovog puta učinili su to i više nego dobro: u ranim jutarnjim satima idućeg dana po stanju glavne opatijske prometnice teško se moglo zaključiti da je tu, svega nekoliko sati ranije, trajao „ludi tulum“.

– Borba za prostor
Ima li tu mjesta za mene,
Sasvim mala rupa je dovoljna…
(Urban)

Dvije vremenski i prostorno ne osobito povezane vijesti, objavljene krajem tjedna, ipak povezuje zajednička nit – borba građana za javnim prostorom. S jedne strane, na plaži Lido Opatijci su tražili mjesto za sebe, mjesto na kojem se mogu opustiti bez da se na kupalištu koje su godinama zvali „svojim“ osjećaju kao uljezi, a s druge strane, Mjesni odbor Ičići traži zaštitu jedine još preostale cjeline u središtu mjesta očuvane od apartmanizacije i devastacije.

U turistički atraktivnim područjima, gdje se iskorištavanjem prirodnih resursa okreće ozbiljan novac, često u sukob dolaze investitori i domicilno stanovništvo: prvi potonje smatraju, u najboljem slučaju, tek smetnjom u punoj komercijalizaciji investicija, budući da se radi o ljudima koji, u načelu, nisu ciljana klijentela. S druge strane, mještani investitore često doživljavaju pohlepnim gadovima koji samo žele „raskrmčiti“ njihovu djedovinu kako bi na njoj „masno zaradili“.

Ono što niti jedni, niti drugi ne razumiju jest da ovise jedni o drugima. Naime, bez domicilnog stanovništva ne bi mogla postojati niti jedna turistička destinacija, upravo joj oni daju taj šarm, kulturu, naslijeđe i baštinu koja privlači posjetitelje više od „sunca i mora“. S druge strane, bez investitora koji su spremni riskirati vlastiti novac i uložiti ga u projekte koji jačaju (makar posredno) i opći standard određenog prostora, teško da bi stanovnici nekog mjesta mogli tako dobro živjeti (makar posredno) od turizma.

Ne samo suživot, već suradnja, nužna je osnova svakog razvoja. No, problem nije samo u mještanima i investitorima, već u onima koji bi se trebali javljati kao posrednici između ove dvije grupe, pazeći da se ne naruše interesi niti jedne niti druge skupine – lokalnoj samoupravi. Na lokalnim je čelnicima da iznađu recept prema kojima će pomiriti želje i potrebe i jednih i drugih, no, nažalost, na tom su ispitu previše puta dosad pali.

– Vrtić
U vrtić, u vrtić,
Idem ja u vrtić…
(Dječja)

Nije pitanje kako će odluka koja predviđa povećanje cijene vrtića u Matuljima proći na javnom savjetovanju, već kako će proći na Vijeću.

Odnosno, hoće li se opet, kao i kod usvajanja prireza, naći „ruka viška“ koja će podržati prijedlog načelnika Ćikovića…

Davor Žic / PodUčkun.net

error: Content is protected !!