FOTO: Hobbiton – the truth is out there…

admin 13 years ago Kronika

…iliti – bilo jednom u Opatiji…
…evociranje uspomena na klub – tri metra ispod zemlje – iz moje osobne perspektive…
Opatija – Započeti tekst s naslovom iz X filesa, kad je Hobbiton u pitanju, stvarno ima smisla. Jer dolje, tri metra pod zemljom, većina stvari bila je nestvarna za ono vrijeme – a prava je istina – zaista bila negdje drugdje! Ili se možda varam?
Šminkeri, prva pojava novo komponiranih glazbenih nebuloza na hrvatskom estradnom nebu, Mul, bjesni auti i lova koja se je uzimala šakom i kapom po raznim šankovima i ulazima. U tu cijelu priču, na opatijskoj Slatini, kao ružno pače, upao je i rock house Hobbiton – da doslovno ispišem tekst s neonske reklame koja je stajala na kantunu zgrade još dugo nakon zatvaranja. Kao podsjetnik na neka davna, no vesela vremena.

A dolje je zaista bilo veselo, bez obzira na ambijent koji je prije davao dojam nekakvog opskurnog, mračnog, mjesta prepunog svijeća – i u prvoj fazi – neobičnih pogleda Jima Morrisona, Jimia Hendrixa i Janis Joplin. Ovo što spominjem faze, sada s odmakom vremena, je u osnovi totalno nebitno, no u ono vrijeme činilo je bitnu razliku – Hobbiton s Unkom, ili Hobbiton s Romeom.
E pa sad. Razlika je bila u tome, što je Unko nije pretjerano mario oko nekih stvari, pa je ta priča zaista bila živa poslovno / glazbena anarhija, dok je Romeo ipak bio sistematičan tip, koji je osvježio cijelu priču, i na žalost starih fanova Hobbitona stvar smekšao i okrenuo u neke komercijalnije okvire – pa čak i uveo famozni house četvrtak. Ok, sad kad smo obavili sat povijesti, važno je dodati da je priča počela 22. svibnja 1997. i trajala je do 15. prosinca 2003.

U svim onim današnjim, spominjanjima, najdražeg kluba u Opatiji priča se svodi na ljude. One koji su dolje radili i oni koji su dolje dolazili. A ekipa koja je šljakala bila je zaista neobična, tj. u najmanju ruku osebujna, pa krenimo – Unko, Romeo, Sale, Krpa, Tomi, Kovač, Tomo, Nikola, Ema, Irena, Došen, Deva (Kostrena), Bobo, Jasmina, Mimo, Mare, Bebe, Deva (Opatija), Bing, Liber, Neno, Viki, Jakša, Robi, Brane, Alen, Dane, Barbara, Estera…
Ekipa koja je dolazila, pohodila i trošila svoje teško zarađene novce, zaista je bila fanatična. Iz vikenda u vikend, iz godine u godinu. Pa tako i danas srećem, ondašnje cure i dečke, danas muževe i žene kako guraju kolica i ponosno pričaju o svojoj djeci – u osnovi djeci tog istog Hobbitona. Primjera je puno, pa sad stvarno nema smisla nabrajati ih.
Po količini pizdarija, u onom pozitivnom smislu na vrh liste današnjih prepričavanja dolaze svi oni silni, tematski, tulumi kojih nije nedostajalo. Kao i maštovitosti u uređenju samog prostora – pri čemu je svoj obol u većini slučajeva dala obitelj Unković u proširenom izdanju (Alis, Alen, Irena i Nikola). St. Patricks day, Armagedon, Halloween, Lord of the ring, Studio 54, Summer party, From dusk till dawn samo su neki od danas rado spominjanih tuluma koje je ekipica odradila na već spomenutom mjestu.

Zaprežna kola, križevi, paučina, crne vreće za smeće, zmije, miševi i ini drugi rekviziti bili su dio ‘ambijetalnog folklora’ upotpunjenog tematskom glazbom. Uz naravno, provjerene hit favorite koje danas ne mogu slušat, pa na prve taktove Makedonije, Mi plešemo, I will survive, Mala truba, Born to be wild – okrećem stanicu na radiju. U Hobbitonu smo, prvi u Opatiji, počeli puštati ‘toliko mrsku glazbu s one strane’ – Idole, Partibrejkerse, EKV, Električni orgazam, Miladojku youneed, Ramba Amadeusa i sl. Tako da smo ipak puštali i neku ‘novu’ mjuzu za neke nove klince… Jbg. Romeo je bio preškrt za kupovat nove albume, a MP3 nije još bio toliko u komercijalnoj upotrebi. No, u to vrijeme, oni stariji bi se trebali sjećat, postojao je i CD shop u Opatiji – Šajotova Cedeterija – što iz današnje perspektive zvuči gotovo nevjerojatno. Pa je postojao dogovor o posudbi albuma na relaciji Hobbiton – Cedeterija. Kao jedini izvor nove mjuze. Teška vremena, što bi ljudi rekli.

Po još jednoj stvari Hobbiton se je urezao u kolektivnu memoriju ljudi koji su ga pohodili, a to su bili koncerti. Promocija ploče Fildžan viška – Zabranjenog pušenja, promocija prvijenca Metrobolika istoimenog naziva, En face – promocija Best of albuma 12 + 4, pa i onaj najčudniji koncert / promocija – albuma Nečuveno – grupe Let3. Uz već nabrojane bendove, na daskama koje život znače, nastupili su slijedeći izvođači: Atomsko sklonište, Vještice, Grad, En face, Belfasto food, Vatra, Les Brambles, Mone, Dogma, Kojoti, Franci Blašković, Massimo, Tha B inside, Ratko Divjak trio, Songkillersi, No name band, Ventil inc…
– Čovječe, prvi Guinness i Kilkenny, popio sam u Hobbitonu, rekao mi je jedan poznanik kad smo raspravljali o ponudi i potražnji u ugostiteljstvu. I tako je i bilo, cijene su uvijek bile mrvicu veće, ipak je to prvenstveno bio noćni klub, ali je zato u ponudi imao sve, pa čak i koktlele. Ipak, Romeo je bio totalni šminker u to vrijeme.
No, u profiliranju Hobbitona kao kultnog opatijskog mjesta pomogla je činjenica, s početka ove priče, koja je došla do izražaja tek kad se je izborjalo oni dvadesetak stepenica i kročilo u fast food – Paniku. A tamo je stvarno bila panika. Miješanje Armaijevih odjela i kožnih jakni, zalizanih frizura i krijesti, šaniranih Paul & shark majica i majica s preslikačima na Ramonese, te prijezirnih pogleda, ‘maminih i tatinih sinova’, uperenih u razvaljene Marte. I jedni i drugi s istom mišlju – jednu lepinju šunka / sir – naravno, sa svim prilozima. Kakav spoj je to bio – sendviči, rock, Dr. Martens i šminka – neponovljivo…

Danas, u Opatiji, nema ni šminkera, ni šanera, ni đira, ni para, ni ljudi. Sve je prešlo u Rijeku. Djeca su postala ljudi, kožne jakne spremljene su na šufit, a one Ramones majice danas nose neki novi klinci. No, nostalgiju, kao osnovni ljudski osjećaj, nitko nam ne može oduzet. Pa tako i nostalgiju za Hobbitonom. A kad se ta ista nostalgija, pretvori u stvarnost, dođemo do slijedećeg…
Ove subote, u Malom Quorumu, s početkom u 21 sat, održat će se Hobbiton party. I to ne bilo kakav. Pregaču će nositi Tomo, Krpa, Žic i Romeo, dok su za glazbu zaduženi Markovski i Nikola… Što u prijevodu znači… Može jedna tekila dum… i da, pustit ćemo Makedoniju…
Epitaf by Riccardo Staraj…
Sjećam se da sam napisao pjesmu “Energija zemlje” i posvetio je tom legendarnom baru u podzemlju centra Opatije. Bila je izvješena mislim u Panici. Bila je to zaista najbolja energija koju je Opatijska scena tada imala. Drago mi je što je Hobb prkosio svemu što se tada u Opatiji otvaralo i zatvaralo, posebno onom “este…tikom nabrijanom mulu” od koga mi se uvijek sralo. Uistinu energija zemlje, podzemlje poput slika iz New Yorškog subwaya, glazba, dim, irska piva, stage i band, ruka na njenoj guzi, u zvučnicima blues…
Bilo je tu prirodnih ljudi, nikad folera, uvijek iskrenih individualaca koji su odredili karakter bara.

E il tempo se ne va…
Belfast Food – Šporki stari grad

…spot od Belfasta snimljen u Hobbitonu…
Nikola Cvjetović / Liburnija.net
Vezane vijesti:
A sad nešto potpuno drugačije @ Mali Quorum
Božićni party Akcije mladih napunio Quorum
From dusk till dawn @ Mali Quorum
Mali Quorum ponovo ‘’svira”
FOTO: Bilo jednom na Tošini… pogled unatrag
Tandemi prošlog sjećanja @ Mali Quorum
___________________________________________________________________________________________
Liburnija.net; Vaše online novosti iz Liburnije – Opatija, Kastav, Matulji, Lovran i Mošćenička Draga

Ovo je arhivski članak. Stranice su u međuvremenu redizajnirane.

Kreni od početne stranice - Poduckun.net