Tjedni retrovizor

Novi Tjedni retrovizor donosi zbivanja o događajima iz prošlog tjedna o kojima sve znate, mišljenja za koje vas čisto zaboli i stihove koji uopće nemaju neke veze s onim o čemu se priča.

– Dječje igre
Where do we go now,
Sweet child of mine?
(Guns ‘n’ Roses)

Bez obzira na kašnjenja u projektu, koja su već postala stvar prakse u Opatiji (vidi pod nadvožnjak za Amerikanske vrtove), bilo je jasno da će nova zgrada opatijskog vrtića prije ili kasnije otvoriti svoja vrata. Problem je jedino u tome što se, očito, čelni ljudi vrtića i grada nisu uspjeli dogovoriti hoće li to biti prije, ili kasnije

– Prijenos
You’re still young, that’s your fault,
There’s so much you have to go through…
(Cat Stevens)

Često su „naši stari“ izgovor za svakakve glupave ideje suprotne normalnom razvoju društva (ne znam zašto svi ti koji zagovaraju odgojne metode ili prehrambeno-higijenske navike naših starih ne odaberu živjeti, recimo, bez struje ili automobila); a ona po kojoj je bolje da umre selo nego običaji puno puta dovede upravo do smrti zadrtih mjesta u kojima nitko ne želi živjeti. Pa se onda „naše none“ u posljednje vrijeme koriste kao marketinški alat za turistička tržišta, a mnogi bi riječi „po starinsku“ najradije lijepili kao certifikat kvalitete na samo odabrane proizvode. Koliko god to puritanci mrzili, sasvim je normalno da nam je rock draži od ojkanja, pivo od bevande, a Playstation od onih drvenih ptica koje se štapićem guraju na kotačićima pa im udaraju krila. I jednako tako će budućim genracijama draža biti, ne znam, elektronska glazba, Red Bull i igre u virtualnoj stvarnosti…

No, uglavnom, ova tirada koja mi se otela kontroli (ne želite čuti što mislim o ljudima kojima je riječ „prirodno“ vrhunaravni argument za kvalitetu i općeljudsku dobrobit) zapravo je trebala biti uvod u pohvalu za jednu genijalnu aktivnost koja sve više dobiva na popularnosti među najmlađom populacijom. A to je jedina mjera kojom možemo utvrditi je li neka tradicija vrijedna očuvanja – ako je trebate silom utjerati u ljude, onda vjerojatno nema vedru budućnost.

Drago mi je da s pukalnicama nije takav slučaj, da su mlađe generacije spremno prihvatile znanje od svojih predaka i da je starijima i dalje „gušt“ to znanje prenositi, jer srž nekog društva i njegovih običaja nije kljukanje „paštafažolom“ ili odbijanje nošenja donjeg rublja, već emotivna energija koja se oslobađa prilikom tog spontanog transfera znanja s koljena na koljeno.

– Shit happens…
And by morning, gone was any trace of you…
I think I am finally clean…
(Taylor Swift)

Ako je izraz „čistiti tuđa govna“ ikad bio primjereniji nego u ovoj situaciji, ja se toga ne mogu sjetiti…

Davor Žic / PodUčkun.net

Similar articles

Tjedni retrovizor

3 years ago

Tjedni retrovizor

6 years ago
error: Content is protected !!