Tjedni retrovizor

Tri teme, a sve tri u skladu s vremenom. Depresivne.

– Zatvoren

Ostat ću sam, zatvoren u sebe,
Gledat u prazno bez ijedne sjene…
(Ateisti)

Lako bi, doista, bilo napisati još jednu naricaljku nad tužnom opatijskom sudbinom i nepostojećim noćnim životom koji je u svome lijesu proteklog vikenda dobio još jedan čavao. Zatvorio se Morčić . Možda privremeno, možda stalno, no u svakom slučaju – budućnost mu, kako se čini, nije ispunjena svijetlim tonovima.

I bilo bi, doista, lako još jednom napisati kako je nekad u „dometu pljuvačke“ bilo barem pet-šest klubova i lokala u kojima se pilo, plesalo, zabavljalo, koji su Opatiji (noćni) život značili. Ponoviti povijest „ubijanja“ tog života još od Ranka Vlatkovića naovamo, optužiti politiku za sve i „zaključiti priču“.

Međutim, ne bi bilo fer kriviti (samo) političare – oni su tek preslika društva koje predstavljaju i koje ih bira. Naučili su kako svom biračkom tijelu podilaziti, da je od noćnog života važnija „božićnica“ za penzionere, da mladi birači nisu relevantna glasačka mašinerija, da će velik broj njih ionako odseliti između dva izborna ciklusa.

Koliko god vrtića, sportskih dvorana i kulturnih centara izgradili, koliko god proračun rastegnuli socijalnim davanjima i transferima prema raznim društvenim skupinama, neće Opatiji moći kupiti budućnost.

Jer jedina vrijednost koju Opatija može ponuditi svojim stanovnicima trenutačno je samo „lokacijska renta“, odnosno razlika između cijene „kvadrata“ u gradu i izvan njegovih administrativnih granica. I u toj igri, Morčić je očekivano izgubio, jer se našao na putu očekivane zarade od prodaje nekretnine.

No, sve i da se to nije dogodilo baš sada, bila bi to tek „odgoda izvršenja presude“. Jer, za koju godinu neće ostati nikoga tko će u ovom gradu popiti pivo i poslušati malo dobre glazbe. Ostat će samo lijepo uređeni apartmani, urbane vile s bazenima i najljepši vrtić u Hrvatskoj.

– Hotel, motel…

Hotel – ne podnosim!
Hotel – motel mrzim…
(Bijelo dugme)

Što više razmišljam, nekako mi se sve više čini da se možda i isplatilo platiti toliko Igoru Šehanoviću – samo da ode. Koliko god skupa bila otpremnina, mislim da je i dalje manja od ekonomske štete koju je napravio destinaciji dok je vodio LRH, a koju princip rada koji je postavio nastavlja činiti i dalje.

 

– Srdelica

Nije kriva srdela,
Što je riba plava…
(Doris Dragović)

Bit će lepo. I bit će srdelice. Ča nan više rabi?

 

 

error: Content is protected !!