Tjedni retrovizor

Migranata i dalje nema, pa se u ovom Tjednom retrovizoru bavimo temama za lokalnu uporabu.

– Podmorje i nadzemlje

Under the sea!
Under the sea!
Darling it’s better,
Down where it’s wetter
Take it from me!

(Samuel E. Wright)

Kako je krenulo na Voloskom, morat će se uz akcije čišćenja otpada iz podmorja organizirati i one namijenjene čistoći „nadzemlja“.

– Kohabitacija

If I should call you up, invest a dime,
And you say you belong to me and ease my mind.
Imagine how the world could be, so very fine,
So happy together!

(The Turtles)

Treba li kome uvjerljivi dokaz da kohabitacija u politici ne funkcionira, dovoljna su mu samo ovojesenska zbivanja u Opatiji. Nakon što je prije mjesec dana s indignacijom izvrijeđala prijedlog rebalansa proračuna koji im je predložio gradonačelnik Ivo Dujmić, predstavnička većina prošlog je tjedna bez problema usvojila gotovo pa istu varijantu iz koje je izbačen (ali samo uvjetno – ako se uspije prodati imovina, što je već sada jasno da je nemoguće) kredit i u kojoj je prodaja jedne nekretnine, vrtića, zamijenjena prodajom druge – kompleksa u Iki gdje je smještena trgovina namještajem 2MD.

Koliko god to obje strane proglašavale svojom političkom pobjedom, zbog koje će se „moći isplatiti davanja građanima“, jasno je da su Opatijci ostali na gubitku uslijed „borbi ovnova na brvnu“. Ovakav dogovor, koji suštinski ništa ne mijenja, mogao se postići i prije mjesec dana, umjesto da se za „taoce“ uzmu sportski klubovi, udruge, penzioneri i mladi roditelji.

Da je postojala suštinska razlika u razmišljanjima izvršne vlasti i predstavničke većine oko načina gospodarenja imovinom svih Opatijaca, tada bi se daleko veća pozornost posvetila katastrofalnoj politici megalomanskih projekata financiranih zaduženjima koja grad vodi u smjeru suprotnom od razvoja i postavilo bi se pitanje odgovornosti za „izgubljenih“ 11 milijuna kuna u financijskoj konstrukciji „najskupljeg vrtića u Hrvatskoj“.

Umjesto toga, dobili smo prividno primirje u kojoj svaka strana može izvući detalj temeljem kojeg će se proglasiti pobjedničkom i kratak predah dok „cirkus“ ne krene ponovo, jer uskoro će se na dnevnom redu Vijeća naći proračun za 2019. godinu.

– Ucjena

I won’t pay,
I won’t pay ya,
No way!

(The Offspring)

Usprkos rezanju rashoda, jer novaca naprosto nema dovoljno, nastavlja se isti model rastrošnosti koji gledamo već čitavo desetljeće i koji je, gotovo u vjetar, bacio gotovo 200 milijuna kuna. Opet će se uzeti sportašima, gospodarstvu, kulturi – sve da bi se deseci milijuna kuna „upucali“ u sulude projekte poput Amerikanskih vrtova.

Veselimo se novoj (prividnoj) krizi i njenom kompromisnom rješavanju!

O tome što se događa kada se javni novac olako troši na skupe projekte, umjesto da se ulaže u investicije koje jamče razvoj, Opatijcima mogu zorno posvjedočiti njihovi istočni susjedi. Matulji su godinama bili veliko gradilište, izgradili su se značajni javni projekti i infrastruktura, no ispostavilo se da je sve to bilo bez čvrstih financijskih temelja.

Pa se tako nova imovina ne može održavati bez povećanja komunalne naknade, što je i razumljivo – jednako kao što kupnja automobila znači trošak za gorivo, osiguranje, gume i servise, tako i sportske dvorane, ceste, zdravstveni domovi i javna rasvjeta traže dodatna sredstva za „uzdržavanje“. Pa dok se može i prihvatiti povećanje tog nameta koji je među najmanjima u županiji, prebacivanje dodatnih tereta na leđa građana teže je prihvatljivo.

Posebno je neprihvatljiva ucjena da se novac za vraćanje oduzetih primanja odgajateljicama u Dječjem vrtiću može skupiti samo povećanjem troškova koje plaćaju roditelji. I dok, vjerujem, većina roditelja ne bi žalila pedesetak ili sedamdesetak kuna mjesečno većih izdataka kada bi znali da oni odlaze odgajateljicama koji se svakodnevno, vrlo kvalitetno i odgovorno, brinu o njihovoj djeci, problem je u tako postavljenom izboru.

Jer, prema tome ispada da ono što potroši Općina Matulji plaćamo – mi. Odnosno, da trošak javnih investicija snose ili odgajateljice svojim smanjenim prihodima, ili mještani povećanih davanjima. A takve ekonomske postavke definitivno se ne mogu nazvati – razvojnim planom ili barem održivim stanjem.

 

Similar articles

Tjedni retrovizor

2 years ago

Tjedni retrovizor

4 years ago

Tjedni retrovizor

2 years ago
error: Content is protected !!