Tjedni retrovizor
Na kraju dana – pregled tjedna.
– Odluke
Decisions as I go, to anywhere I flow.
Sometimes I believe, at times where I should know.
I can fly high, I can go low,
Today I got a million, tomorrow, I don’t know…
(Lost Frequencies)
Dječji vrtić Matulji, odnosno odgajateljice i drugi djelatnici, rade doista izvrsne stvari s djecom – primjer je ovog tjedna bio Mići domaći festival koji je ponovo okupio mnoštvo raspjevane djece i raznježenih roditelja u sportskoj dvorani. Zato ne treba žaliti stotinjak kuna više mjesečno iz roditeljskog budžeta kako bi odgajateljice bile adekvatnije plaćene.
Međutim, način na koji je to poskupljenje vrtića bilo „odigrano“ u Općinskom vijeću s razlogom izaziva otpor kod roditelja. Kao prvo, povezivanje obaveze koju ima Općina – povećanje plaća djelatnicima vrtića – s dodatnim opterećenjem za građane koji su ove godine dobili još niz nameta nekorektno je i prema odgajateljima i prema Matuljicma. Kao drugo, ovo je već treći put da se ideja o skupljem vrtiću našla na dnevnom redu, ali je sada, za razliku od ranije, očito proradila politička trgovina, pa su PGS i IDS odlučili promijeniti svoj tvrdi stav prema poskupljenjima i glasati za prijedlog. Mladen Prenc i njegova „prijetnja“ s govornice djelovali su kao roditelj koji djetetu kaže – „po stoti put ti kažem – ovo je zadnji put“.
Ova kritika ne ide na „konto“ samo vladajućoj koaliciji, već i većini u Vijeću koja je ovog puta ostala u manjini. Nakon gotovo godinu dana rasprave o istoj temi, ne samo da nisu uspjeli formirati ozbiljan prijedlog o preraspodjeli unutar budžeta kojim bi se pronašla sredstva za veće plaće djelatnicima vrtića, nego čak nisu uspjeli niti formirati stav pa su mahom ostali suzdržani.
Jedna – u kontekstu desetke milijuna kuna „teškog“ proračuna – financijski nevelika odluka razotkrila je ozbiljne upravljačke manjkavosti kod svih dionika matuljske političke „elite“. A upravo ova odluka, zbog njene „osjetljivosti“ morala je biti riješena puno pametnije, jer i odgajateljice i djeca i roditelji zaslužili su više od onog što su matuljski vijećnici pokazali.
– Bazen
Yeah, we’re gonna be so cool,
Twisting by the pool…
(The Dire Straits)
Kad već mora nemaju, Matuljcima je i bazen super stvar!
– Važ je naš!
Mi smo Armada i mi smo sami protiv svih.
Mi smo iz grada kroz koji Rječina prolazi…
(Navijačka)
Dio navijača Rijeke možda je opravdano ljut na trenera Igora Bišćana i igrače koji su protiv Dinama – daleko jače i uigranije momčadi koja kvalitetom nadmašuje uvjete hrvatske lige – igrali „na nulu“ i „obranili bod“. Nije bilo pravih prilika, nisu uspjeli napadački parirati gostima, mogli su primiti dva ili tri pogotka…
Međutim, stvari možemo promotriti i iz drugog kuta: trener je postavio taktički cilj, ekipa ga je provela u djelo. Izvući bod protiv Dinama nije razlog za sram, nego za optimizam pred predstojeće finale Kupa: Rijeka je pokazala da se može obraniti, a sada mora pokazati i da može zabiti i pobijediti!
Ovo je arhivski članak. Stranice su u međuvremenu redizajnirane.
Kreni od početne stranice - Poduckun.net