Tjedni retrovizor

LRH je, naravno, priča tjedna. A imamo i još ponešto…

– Nova etapa

Lil mama want the rock, yea!
I just met her on a yacht, yea!

(Lil Drip)

Liburnia Riviera Hoteli ulaze u novu etapu svog postojanja – nakon socijalističkog samoupravljanja koje se protegnulo praktički sve dok firma nije predana Darku Ostoji i partnerima, te „surovog kapitalizma“ primjerenijeg drugoj polovici 20. stoljeća nego modernim uzusima upravljanja kompanijama, postoji mogućnost da će pod novim vlasnikom LRH konačno ući u 21. stoljeće.

OK, slažem se – ovakva tvrdnja traži i pojašnjenje. Onaj prvi dio prilično je samorazumljiv – dok je bila pod „kapom“ države, najveća hotelska kompanija na Kvarneru više se vodila političkim nego menadžerskim „kompasom“, jednako kao i u godinama „mračnog doba“. To ne znači da je firma loše poslovala, samo da joj dobro poslovanje nije bilo glavni fokus.

Nakon toga, imali smo suprotnu situaciju: menadžerski pristup u kojem je sve bitno sadržano u excel tablicama, gdje su radnici brojevi, lokalna zajednica smetnja, a komunikacija s medijima nepostojeća. Jedini „bog“ ovdje je su bile znamenke ispisane na Zagrebačkoj burzi: vrijednost dionice. Daleko od toga da je menadžment na čelu s Igorom Šehanovićem bio neuspješan u svojoj misiji: vrijednost dionica podigla se na tražene razine. No, jasno je da je dugotrajan nastavak ove priče nemoguć – loša kvaliteta objekata, manjak dobrih radnika, izostanak ulaganja u kadrove koči razvoj firme u skladu s današnjim zahtjevima tržišta. Ne čudi to, jer ovakav „predatorski“ model upravljanja u razvijenim društvima odavno je prevaziđen, sada je ključna ideja menadžmenta „društveno odgovorno poslovanje“ i briga za dobrobit radnika i zajednice.

Što nas dovodi do novih vlasnika, navodno bogate obitelji posvećene izgradnji luksuznih jahti i ratnih brodova. Kakva oni rješenja nude za LRH? Ne znamo, a pitanje je znaju li i oni, s obzirom na nedostatak iskustva u hotelskom biznisu. No, ipak – od svih potencijalnih kupaca koji su se pojavljivali u javnosti, ova opcija čini se kao najmanje loše rješenje.

A što se tiče dionica u javnom sektoru i njihove prodaje – nije pitanje treba li ih prodati, pitanje je samo kada. Lokalna vlast nema puno utjecaja na poslovanje firme, a iznosi koji se mjere u desecima i stotinama milijuna kuna „upumpani“ u gradski i općinske proračune bili bi dobra zaliha za brz razvoj destinacije. Samo kad bismo znali u što treba ulagati.

 

– Čistoća

Clean up clean up everybody everywhere.
Clean up clean up everybody do your share.

(Barney)

Ponekad je lijepo vidjeti da mediji imaju kakav-takav utjecaj u javnosti. Parking u Iki je očišćen, a čisto je i more. Idila!

– Pouka iz poraza

Beautiful loser
Where you’re gonna fall?
When you realize
You just can’t have it all…

(Bob Seger)

HNK Rijeka poražena je u prvom ovosezonskom susretu – dvoboju u Superkupu protiv ligaškog prvaka Dinama. No, usprkos porazu i činjenici da su Riječani ostali „kratki“ za jedan (doduše, manje važan) trofej, ova je utakmica donijela i neka otkrića koja daju razloga za optimizam. Prije svega, nisu „bijeli“ bili „kanta za napucavanje“ daleko najmoćnije momčadi HNL-a: dobar dio utakmice bili su ravnopravni Dinamu na gostujućem terenu, pokazali čvrstinu i sigurnost te pokazali kako se i u novoj sezoni možemo nadati borbi za barem jednu titulu.

 

error: Content is protected !!