Tjedni retrovizor

Sporta i (političkih) igara imamo u ovom izdanju Tjednog retrovizora, a između te dvije teme našla se i jedna potencijalno životno važna…

– Izbori
Dal’ si pravi izbor,
il’ najskuplji ceh?

(Maja Nikolić)

Što su pokazali izbori za mjesne odbore u Opatiji? Pa, uglavnom ono što smo već dosad i znali – SDP i partneri su trenutačno opcija s najvećom podrškom, Ivo Dujmić i „sateliti“ također dobro kotiraju među pučanstvom, izvrsne rezultate ostvarile su neke „stvarno neovisne“ liste, poput Kvarnerske inicijative u centru i Vološćana predvođenih Kramarićem što ukazuje da je velik dio birača spreman podržati i neko novo ime ako se pojavi do lokalnih izbora.

Kad bi se rezultati pretočili u mandate na razini cijele Opatije, SDP s partnerima bio bi uvjerljivi pobjednik, no ipak nedovoljno snažan za samostalno formiranje većine u Vijeću. Sa 44 posto glasova zaslužio bi ukupno 8 mjesta u Vijeću. Na drugom mjestu, ali dvostruko slabiji, bili bi članovi Nezavisne liste Ive Dujmića sa 4 mandata, dok bi HDZ ostao na svoja „standardna dva“. Onu razliku od tri mjesta u odnosu na aktualnu situaciju (dva Dujmićeva i jedno „koalicijsko“) pripali bi stvarnim nezavisnim kandidatima, koji bi tako bili u poziciji odlučivati o vlasti i podržati opciju Dujmić – HDZ s jedne ili SDP s partnerima s druge strane.

No, pokazali su još nešto, a to je da nisu svi spremni „igrati po pravilima“. Zbog brojnih nepravilnosti na izborni dan, vući će se ova tema u javnosti još neko vrijeme, ali i služiti kao upozorenje za lokalne izbore koji nas čekaju za godinu i pol dana. Ako već na mjesnoj razini „prljavi igraju prljavo“, onda ćemo se u svibnju 2021. godine, kada nagrada bude puno veća, vjerojatno svi valjati u dubokom blatu…

 

– Voda i autobus
Budi moja voda,
Ja sam sada vatra….

(Laufer)

Standard života u nekom području ovisi o nizu faktora – od dostupnosti zdravstvenih usluga, preko osnovne infrastrukture i edukacijskih ustanova do kulturne „nadogradnje“. Među tim faktorima, kao osobito važan ističe se javni prijevoz, posebice kod osjetljivijih skupina poput umirovljenika i mlađih generacija koje se ne mogu osloniti na vlastita prijevozna sredstva.

Ta prometna povezanost ključni je preduvjet sudjelovanja u svim ostalim aspektima života u zajednici te korištenja svih tih usluga koje čine standard života višim ili nižim. A u današnjoj situaciji, kada je ta javna usluga prijevoza ugrožena jednostranim odlukama monopolističke prijevozničke kompanije, građani se imaju pravo upitati tko upravlja njihovim životima – oni sami, lokalna samouprava koju su izabrali ili vodstvo kompanije na koje utjecaj nemaju ni oni ni njihovi izabrani predstavnici?

Bez obzira na njihovu važnost, nekako ćemo se snaći i bez autobusa. No, ako Rijeci „predamo“ svoju vodu, hoćemo li moći i bez nje?

 

– Dom
Stari kamenolom,
Kantrida moj je dom…

(OFC)

Emotivan povratak na Kantridu ponovo je privukao tisuće navijača i prijateljski dvoboj začinio nabojem kakav se rijetko može doživjeti i u najnapetijim službenim utakmicama Rijeke. Uz takvo obilje pozitivne energije ne čudi što se „bijeli klub“ našao i u središtu političke utrke, one predsjedničke – netom što je članom HNK Rijeka postala predsjednica Kolinda Grabar Kitarović, na tribinama se Kantride ukazao Miroslav Škoro. Zasad, čini se, nogomet ne privlači samo Zorana Milanovića.

 

Similar articles

Tjedni retrovizor

8 years ago

Tjedni retrovizor

6 years ago
error: Content is protected !!