Tjedni retrovizor

Teško je pisati o jugu bez da se spomene Giuliano, no nekako smo uspjeli. Umjesto njega, tu su Zabranjeno pušenje, Kolinda i moj imenjak s nebrojenim epoletama. Čisto da izbjegnemo još jedan meteorološki izvještaj u ovom Tjednom retrovizoru…

– Jugo
U kući puno smijeha,
U bašći Jugo 45…
(Zabranjeno pušenje)

Nije se ovoliko spominjalo jugo u razgovorima još otkako je Zabranjeno pušenje izbacilo taj ultimativni hit o „osmom svjetskom čudu“. Za razliku od ponosa jugoslavenske autoindustrije, ovo jugo o kojem smo proteklog tjedna ispisali brojne epove, kretalo se popriličnom brzinom, ali nije ostavljalo značajne posljedice u sudaru.

Davor Domazet Lošo svakako bi utvrdio da je ovo jugo posljedica predizbornog skupa predsjednice Kolinde Grabar Kitarović na kojem je „najavila“ osnivanje treće Jugoslavije, pa nije bilo zgorega u obranu od takvih misli postaviti i „jugobrane“.

Tko zna gdje bi nas sve ova priča mogla odvesti, da nam nije danas granulo sunce….

– Mastodont
This is a nuclear daydream,
It’s my atomic bomb.
I already lost my passage,
I already lost our home….
(Joseph Arthur)

Pomalo mi je i žao što se ruši mastodont na Slatini, jer popularno zvana „Nuklearka“ bila je spomenik jednoj eri koju ne bismo smjeli zaboraviti. Zato se ne čini fer da nestane glavni simbol tog vremena betonizacije, jer njene posljedice nikad nećemo moći izbrisati.

Ovako nas je propali betonski „nadzornik“ stalno podsjećao zašto je bitno paziti na termine kao što su izgrađenost čestice, katnost i slične nepoznate riječi koje su „izbušile“ zelene obronke našeg kraja zelenim, žutim, plavim, rozim i drugim raznobojnim arhitektonskim abortusima.

Naravno, nisu riječi krive, krivi su ljudi – oni koji su trebali voditi računa o našem prostoru, a umjesto toga su bili suučesnici u njegovu silovanju. No, njihovi mandati su kratki, traju po četiri godine, a posljedice koje ostavljaju su, praktički, vječne. I kako ćemo ih onda pozvati na odgovornost?

Ne, moramo misliti unaprijed, jer živimo u vremenu kada se vodi bitka za svako stablo i kamen, za svaku livadu i pašnjak kojima prijeti da budu „živi ukopani“ pod tonama betona.

– Život u minusu
I’ve spent my last money,
It’s a been a year, honey!
(Daniel Blumberg)

Treća tema, često to ističem, uglavnom je pozitivna, pa eto jedne dobre vijesti – Grad Opatija ove godine će imati manjak u proračunu od 17 milijuna kuna, a iduće godine potrošit će 30 milijuna kuna više nego ove. Zar to nije sjajno?

 

 

Ovo je arhivski članak. Stranice su u međuvremenu redizajnirane.

Kreni od početne stranice - Poduckun.net