[FOTO/VIDEO] Kavafisovi stihovi i glazba kasnog romantizma u Gervaisu
Autor: Nikola Cvjetović 17.11.2026

Opatijski komorni orkestar pod ravnanjem Damira Smerdela održao je u nedjelju, 15. studenoga, koncert u Maloj dvorani Centra Gervais, na kojem su se djela Wagnera, Honeggera, Mascagnija i Puccinija ispreplela sa stihovima Konstandinosa Kavafisa.
Opatija – Opatijski komorni orkestar (OKO) ovoga se puta publici predstavio programom koji nije bio tek niz skladbi, nego promišljeno oblikovana cjelina. Glazbu je povezala poezija aleksandrijskog pjesnika Konstandinosa Kavafisa pa je večer dobila gotovo dramaturški luk – od intimne nježnosti, preko pastoralnog mira, do elegije. Kavafisove teme – sjećanje, prolaznost i ljepota koja se može sačuvati samo u umjetnosti – pokazale su se prirodnim sugovornikom glazbi s prijelaza 19. u 20. stoljeće.

Večer je otvorila Wagnerova Siegfriedova idila, skladba nastala 1870. kao rođendanski dar supruzi Cosimi i prvi put izvedena na stubištu obiteljske vile u Tribschenu, s malim ansamblom okupljenim gotovo u tajnosti. Upravo je zato ta skladba za OKO idealan repertoar: ansambl koji njeguje takozvanu „a uno” postavu, s jednim glazbenikom po dionici, ovdje izvodi djelo u formatu vrlo bliskom onome u kojem je i zamišljeno. Rezultat je bila prozračna izvedba u kojoj se jasno čula svaka linija, a Wagnerova se tematska građa razvijala bez patetike, s mnogo topline.
Honeggerova Ljetna pastorala iz 1920., nadahnuta Rimbaudovim stihom o zagrljaju ljetne zore, donijela je posve drukčiju boju – svjetlo jutra solo roga koji otvara krajolik i razigrane drvene puhače u središnjem dijelu. U toj su skladbi do izražaja došle solističke dionice puhača, koje su joj dale svježinu i neposrednost.

Potom je ozračje postalo zgusnutije. Intermezzo iz Mascagnijeve opere Cavalleria rusticana, jedna od najpoznatijih orkestralnih stranica talijanskog verizma, u komornoj je izvedbi zazvučao intimnije nego što ga publika obično pamti, ne gubeći ništa od svoje lirske snage. Večer su zaključile Puccinijeve Krizanteme, elegija koju je skladatelj 1890., prema predaji u jednoj noći, napisao povodom smrti vojvode Amedea Savojskog, a čije je teme kasnije unio u operu Manon Lescaut. Uz Kavafisove stihove taj je tihi, sjetni završetak zaokružio večer posvećenu sjećanju i prolaznosti.
Svirali su: Tereza Šafar (flauta), Petra Domšić (oboa), Danijela Ivanović i Lovro Pavić (klarineti), Andro Ilčić (fagot), Noa Čanji (rog), Danijela Grejza (truba), Magdalena Rogić, Fran Šola, Adela Žganec i Margareta Pitić (violine), Vid Ilčić (viola), Maša Biban Capponi (violončelo) i Karlo Filipec (kontrabas).
Koncert je još jednom potvrdio prepoznatljiv profil OKO-a – ansambla mladih glazbenika koji velikom repertoaru pristupa iz druge perspektive, s naglaskom na zajedničko muziciranje i jasnoću zvuka.
VIDEO
Kavafisovi stihovi i glazba kasnog romantizma u Gervaisu
- #Opatijskikomorniorkestar
- #DamirSmerdel
- #CentarGervais
- #koncertuOpatiji
- #Kavafisovistihovi
- #KonstandinosKavafis
- #glazbakasnogromantizma
- #klasičnaglazba
- #komornaglazba
- #Wagner
- #Siegfriedovaidila
- #ArthurHonegger
- #Ljetnapastorala
- #PietroMascagni
- #Cavalleriarusticana
- #GiacomoPuccini
- #Krizanteme
- #kulturnadogađanjaOpatija
- #koncertiOpatija
- #MaladvoranaGervais
- #Opatijskakulturnascena
- #OpatijskikomorniorkestarOKO





