[VIDEO/FOTO] Ususret Mandraću: Barbara Cetina, Antonija Celin i Igor Delić izlažu u Voloskom

U Galeriji Artsada otvorena izložba troje nagrađenih autora prošlogodišnjeg Mandraća, povezanih odnosom prema materijalima koji kroz umjetnost dobivaju novi život

Volosko – U Galeriji Artsada otvorena je izložba „Ususret Mandraću“ koja okuplja Barbaru Cetinu, Antoniju Celin i Igora Delića, nagrađene autore prošlogodišnjeg Mandraća. Izložba donosi tri različita likovna rukopisa, ali i zanimljivu zajedničku poveznicu – odnos prema materijalima koji već imaju vlastitu povijest te kojima autori kroz umjetnički proces daju novi život.

Izložba je otvorena uoči ovogodišnjeg Mandraća, tradicionalnog međunarodnog likovnog natječaja koji će se održati idućeg vikenda u Voloskom. Radovi troje autora sada se, izvan natjecateljskog konteksta u kojem su se prvi put susreli, mogu sagledati mirnije i cjelovitije.

Antonija Celin u svojim radovima polazi od poznatih motiva našega kraja. Rijeka, Brseč i Opatija pojavljuju se kao mjesta kojima se autorica vraća pogledom, ali ih ne prikazuje kao klasične vedute. Arhitektura, more, vegetacija i krajolik ostaju prepoznatljivi, dok ih slobodan crtež i snažan ritam boje pretvaraju u osobni doživljaj prostora.

Posebnost njezina triptiha s motivima Rijeke, Brseča i Opatije jest i podloga na kojoj su radovi nastali. Dva panela izvedena su na ručno tkanom platnu starom oko stotinu godina, dok je treći nastao na suvremenom platnu grublje teksture. Tako i sam materijal postaje važan dio rada, povezujući prošlost, sadašnjost i osobno iskustvo mjesta.

Sličan pristup vidljiv je i u djelu „Prvi tramvaj u Rijeci“. Iako je riječ o povijesnom motivu, autorica ne pokušava rekonstruirati prizor poput dokumenta. Grad se kroz crtež i boju prije svega priziva i ponovno doživljava.

Barbara Cetina okreće se intimnijem prostoru sjećanja. U svojim kolažima koristi stare i odbačene materijale – stranice knjiga i časopisa, rukopise, tiskane tekstove, crteže, omotnice i druge fragmente koji već nose trag nekog prethodnog života.

U radu „Ča smo na ovon svitu“ pitanje iz naslova pojavljuje se među poderanim papirima, riječima, znakovima i crtežima, gotovo poput stranice osobne bilježnice na kojoj se misao još uvijek razvija. Sličan princip prisutan je i u „Maslini“, gdje šavovi povezuju različite fragmente, ali mjesta spajanja i nepravilnosti materijala ostaju namjerno vidljivi.

Rad „Pamtim samo sretne dane“ djeluje poput svojevrsnog privatnog arhiva u kojem se susreću rukopis, omotnica, tiskani tekst, notni zapis i različite teksture. Upravo iz takvih fragmenata Cetina gradi priču o pamćenju, osobnom iskustvu i načinu na koji iz pojedinih detalja ponovno sastavljamo vlastita sjećanja.

Igor Delić, s druge strane, udaljava se od prepoznatljivih motiva i prostor gradi unutar same slike. Linija, boja, ritam i struktura postaju osnovna sredstva njegova izraza, a površine njegovih radova ispunjene su potezima koji se međusobno presijecaju, prekrivaju i stvaraju nove odnose.

Dio njegovih radova nastaje na pronađenim reklamnim platnima. Delić pritom ne skriva njihovu prethodnu namjenu. Fragmenti slogana, fotografija i grafičkih elemenata ostaju djelomično vidljivi, a nekadašnja reklamna površina koja je trebala brzo prenijeti poruku postaje slika koja od promatrača traži upravo suprotno – vrijeme i pažljivo gledanje.

Takav pristup sadržan je i u nazivu njegove serije „Tragovi prostora“. Tragovi ne pripadaju samo prethodnom životu korištenog materijala, nego nastaju i svakim novim potezom, slojem i prekrivanjem.

Kako je istaknuto prilikom otvorenja, tri autora možda na prvi pogled nemaju mnogo zajedničkog, no povezuje ih upravo osjetljivost prema već korištenim i odbačenim materijalima te želja da im kroz novi umjetnički kontekst daju drugačiji život.

Stogodišnje platno Antonije Celin, pronađeni papiri Barbare Cetine i reciklirana reklamna platna Igora Delića nisu tek podloge za njihov rad. Svaki od tih materijala već nosi vlastitu povijest, koju autori ne brišu nego je prihvaćaju, mijenjaju i ugrađuju u novo djelo.

Kustosica izložbe je Matea Bakotić.

Izložba „Ususret Mandraću“ u Galeriji Artsada ostaje otvorena do 13. rujna 2026. godine. Galeriju je moguće posjetiti od srijede do subote od 17.30 do 21.30 sati, kao i po dogovoru, a ulaz je slobodan.

Izložba ujedno uvodi publiku u ovogodišnji Mandrać, tijekom kojega će biti dodijeljena i nova Nagrada galerista. Njezin će dobitnik dobiti priliku za samostalno izlaganje u Galeriji Artsada 2028. godine.

Follow @PodUckun

Ususret Mandraću: Barbara Cetina, Antonija Celin i Igor Delić izlažu u Voloskom