[INTERVJU] Enrico Marotti – iz Voloskog do svjetskog trona

Foto: arhiva

Enrico 2019. pokreće školu za jedrenje Marotti Watersport Centar gdje posebno popularizira sport među djecom i mladima prenoseći svoje znanje na mlađe naraštaje te podiže svijest o važnosti sporta i zdravom načinu života. Danas nudi široku ponudu sportskih aktivnosti na vodi, među kojima je učenje surfanja od samog svjetskog prvaka.

Enrico Marotti (34) je višestruki svjetski, europski i državni prvak u jedrenju na dasci, član Društva Sportova na moru Volosko. Specijalizirao se za disciplinu slalom u kojoj je 2018. i 2021. godine osvojio titulu svjetskog prvaka i postao prvi sportaš iz Hrvatske koji je osvojio taj naslov. Osvajač je i dva postolja u Svjetskom kupu – 2022. godine osvojio je prvo mjesto na regati i ukupno treće u konačnom poretku u najjačoj profesionalnoj svjetskoj konkurenciji PWA (Professional Windsurf Association), a 2024. godine zauzeo je treće mjesto u ukupnom poretku PWA World Toura u disciplini floret slalom.

Više od deset puta proglašen je najboljim sportašem Grada Opatije, tri puta je primio nagradu Primorsko-goranske županije, a dobitnik je i najviše hrvatske nagrade u području sporta „Franjo Bučar“ 2019. godine, čime je postao jedini Opatijac kojem je dodijeljena ova prestižna nagrada za iznimna postignuća i doprinos od osobitog značenja za razvoj sporta u Republici Hrvatskoj.

Kao dječak počeo je jedriti u klasi Optimist, a prvo natjecanje odjedrio je s osam godina na Jarunu. Na prvom državnom prvenstvu u windsurfu sudjelovao je 2008. godine, gdje je zauzeo 15 mjesto, a već sljedeće godine osvojio je titulu državnog prvaka. Kao junior nastavlja osvajati seniorske državne medalje te ohrabren uspjesima 2010. godine sudjeluje na Europskom prvenstvu za juniore u Nizozemskoj, gdje osvaja broncu i postaje treći junior u Europi u windsurfingu. Sljedeće godine nastupa na Svjetskom prvenstvu u Brazilu gdje osvaja prvo mjesto i titulu juniorskog prvaka svijeta. Već 2014. osvaja prvo mjesto na Europskom prvenstvu u Bolu, te od tada niže izvrsne rezultate i titule europskog i svjetskog prvaka u windsurfingu u disciplini slalom. Prvi je Hrvat koji je potpisao profesionalni ugovor sa svjetskim brendovima JP Australia i Neilpride, najjačim proizvođačima za windsurf.

Foto: arhiva

Trenirao je i natjecao se na lokacijama diljem svijeta: od Nove Kaledonije i Mauija, preko jezera Lago di Garda, Japana, Južne Koreje, Kanara, Egipta i Izraela, do sjevera i juga Europe. Tijekom svoje karijere dobio je brojne ponude za prelazak u renomirane svjetske klubove, ali je ostao vjeran Društvu sportova na moru Volosko i Opatiji, koja je, kako ističe, uvijek bila uz njega. Njegova je misija bila i ostala promovirati Volosko i Opatiju, tramontanu i kraj iz kojeg potječe.

Enrico 2019. pokreće školu za jedrenje Marotti Watersport Centar gdje posebno popularizira sport među djecom i mladima prenoseći svoje znanje na mlađe naraštaje te podiže svijest o važnosti sporta i zdravom načinu života. Danas nudi široku ponudu sportskih aktivnosti na vodi, među kojima je učenje surfanja od samog svjetskog prvaka.

Po zanimanju je inženjer građevine, živi u Voloskom s partnericom Nikom, koja je glavna u Watersport Centru, a oboje sve slobodno vrijeme najradije provode u društvu sina – godinu i pol dana stari Tone uključen je u sve njihove aktivnosti – od morskih sportova do maškara.

Proglašen si najboljim sportašem u protekloj godini i od Primorsko-goranske županije i od Sportskog saveza grada Opatije.

Titulu najboljeg sportaša grada Opatije ponio sam desetak puta, a tri puta sam nagrađen od Primorsko-goranske županije. Ove godine ta sam priznanja zaslužio osvajanjem trećeg mjesta u ukupnom Svjetskom profesionalnom windsurfu, disciplina slalom te prvog mjesta na Prvenstvu Hrvatske u windsurfu, disciplina slalom. Jako me veseli da je moj trud i uspjeh prepoznat i kod kuće. Kada se vratim u Volosko s osvojenim peharom moji me prijatelji i sugrađani dočekaju na vološćanskoj rivi, uz baklje i pjenušac i to je jedan predivan osjećaj. Bude i više od sto ljudi, odlična atmosfera, svi se veselimo i družimo. Neizmjerno sam zahvalan na tim predivnim dočecima!

Foto: arhiva

Osvajač si mnogobrojnih medalja na svjetskoj, europskoj i državnoj razini. Koji ti je uspjeh najdraži?

Pamtim prvu pobjedu – kao junior, 2009. godine na seniorskom prvenstvu Hrvatske održanom kod nas u Voloskom. Ta je pobjeda bila velika i nisam je očekivao, konkurencija je bila jaka i nitko nije mislio da bih mogao pobijediti. Ali bio sam dobro pripremljen, cijelu sam zimu dobro trenirao i iskoristio sam svoje iskustvo jedrenja na tramontani te ostvario uspjeh! Jednako mi je draga i moja druga velika pobjeda jer svatko može jednom pobijediti, ali ponoviti pobjedu nije lako i to dokazuje kvalitetu i vrhunski nivo. To je bilo u Grčkoj kada sam pobijedio na svjetskom prvenstvu. Rado se sjećam i Danske 2018. godine kada sam pobijedio plov na svjetskom kupu. Za postizanje tog uspjeha trebalo mi je oko 10 godina, a drugu sam pobjedu plova ostvario već na sljedećoj regati. Posljednjih sedam godina sam kontinuirano u samom vrhu svjetskog windsurfinga, što je ogroman uspjeh. A kada govorimo u uspjesima, možda je najveći uspjeh pokretanje Marotti Watersport Centra u Voloskom (MWSC).

Počeo si kao jedriličar, danas si svjetski prvak u windsurfingu – što je presudilo odabiru?

Moj je susjed trenirao jedrenje i pozvao me na trening. Tako sam započeo jedriti u klasi Optimist te s 14 godina prešao u Laser. Tamo smo uvijek plovili na tramontani, a to je vjetar na kojemu i danas surfam. U Voloskom su surferi, a u Opatiji jedriličari, a ja sam svakog dana promatrao surfere te zaključio da je surfanje to što zapravo želim. Međutim, nije bilo kluba ni škole za djecu pa sam morao učiti sam, na svoju ruku. Kod surfanja je veća brzina, ima više adrenalina i ekstremnih situacija. To me privuklo i tu sam se pronašao. Situacija je stalno napeta. Kad pogriješiš – plaćaš. Ako želiš ići brzo, doslovno lebdiš nad vodom, a u tim je trenucima jako teško držati kontrolu nad situacijom. Moje prvo natjecanje bilo je u jedrenju u klasi Optimist na Jarunu s otprilike osam godina, a prvo državno prvenstvo u windsurfu 2008. godine, kada sam zauzeo 15. mjesto. Već sjedeće godine osvojio sam titulu državnog prvaka. Za razliku od jedrenja, u surfanju si sam, prepušten sam sebi, a to je ono što je zapravo najteže, ali ujedno i uzbudljivo i lijepo. More, vjetar i brzina – to je kombinacija koju volim!

Odakle ti nadimak Manimal?

Tako me zovu kolege surferi iz profesionalne svjetske surferske organizacije (PWA) zbog izdržljivosti i snage. Nadimak sam dobio od bivšeg svjetskog prvaka koji je bio vrlo krupan i jak, a kad smo se upoznali, imao sam preko sto kila i bio viši od njega, pa me nazvao Manimal – pola čovjek, pola zvijer i na regatama me sada svi tako zovu. Kod kuće me zovu Rico, skraćeno od imena, ali iz zbog kovrčave kose.

Kako je nastao Marotti Watersport Centar i što sve nudi?

Krenuli smo 2019. godine iz prikolice, sljedeće godine smo postavili objekt i danas je taj Centar prihvaćen i prepoznat. Smatram da predstavlja velik doprinos za Volosko, to je mjesto gdje se odgajaju nove generacije jedriličara, tu djeca odrastaju, druže se svakog ljeta… Naš centar posvećen je pružanju jedinstvenog iskustva vodenih sportova posjetiteljima svih uzrasta i vještina. Bez obzira jeste li početnik ili iskusan sportaš, imamo opremu, tečajeve i instruktore koji će pomoći da napredujete i uživate u raznim uzbudljivim vodenim sportovima. Volosko je izvrsna lokacija za windsurfing; stabilni vjetrovi i toplo more pružaju idealne uvjete za ovaj sport. Nudimo razne tečajeve, uključujući početničke tečajeve, naprednu obuku i profesionalno treniranje. U ponudi je i Wingfoil, kombinacija windsurfa i kitea, zatim e-foil koji kombinira surfanje i foilanje, Jetsurf s motoriziranim daskama, a postavili smo i Aquapark – vodeni grad za djecu ispred plaže Črnikovica. Novost u ponudi je najam pasara, što je vrlo interesantno za turiste. Volosko se postavilo na mapu svjetskog windsurfinga. Ljudi vole doći u Volosko, ujutro surfati, a preko dana uživati u drugim aktivnostima s obitelji, kao i u odličnoj gastro ponudi. Interes je sve veći, a kod nas je jedinstveno to što se surfa ujutro i onda ostaje cijeli dan za druge aktivnosti, dok na mnogo drugih mjesta diljem svijeta to nije moguće zbog vjetra koji se „hvata“ tijekom dana. Veselim se što ćemo uskoro i prostorno unaprijediti naš Centar.

Foto: arhiva

Watercentar Marotti poznat je i po humanitarnim akcijama.

Ugostili smo nekoliko puta štićenike Udruge Uzor, koja se bavi promicanjem i zaštitom mentalnog zdravlja djece i mladih te specifičnim pitanjima nasilja nad ženama i djecom, osobito obiteljskog, kao i štićenike Doma za nezbrinutu djecu Lovran. Sve te akcije organizira i vodi Nika. Zadnjeg dana ljetnih školskih praznika uvijek imamo besplatan vodeni grad za svu djecu. Uvijek se rado odazivamo na pozive za sudjelovanje na manifestacijama u zajednici koje promoviraju sport, kao što je Opatijski sportski dan te gostovanja u školama s ciljem popularizacije sporta među djecom i mladima. Također sudjelujemo i podržavamo akcije koje organiziraju naša udruga Srce za Volosko i Mjesni odbor. Ja sam i član te potpredsjednik Mjesnog odbora Volosko – Belveder i ovom prilikom moram pohvaliti našeg predsjednika Marka Tomića, koji ima odlične ideje. Nisu uvijek svi zadovoljni, ali mislim da se dobro radi.

Čuli smo da pišeš knjigu, reci nam nešto o tome.

Riječ je o knjizi koja opsežno predstavlja tehnike jedrenja na dasci. Ne postoji literatura o tom sportu, ima nekoliko kraćih edukativnih videa i to je sve, ali oni ne mogu precizno dočarati tehniku jedrenja. Ja bih volio da sam imao takvu knjigu kada sam počeo jedriti. Želja mi je da svoje znanje pretočim u tu knjigu i nekome pomognem. Tako svatko može nešto naučiti, a sport će još više rasti. Pišem je već skoro četiri godine, već smo pri kraju, opremamo je slikama i imat će oko 400 stranica. Veselim se što će uskoro ugledati svjetlo dana.

Radio si i na projektu razvoja hidrokrila.

Riječ je o suradnji sa Zavodom za brodogradnju i inženjerstvo morske tehnologije Tehničkog fakulteta Sveučilišta u Rijeci i profesorom i voditeljem katedre za tehnologiju i organizaciju brodogradnje sa Zavoda za brodogradnju i inženjerstvo morske tehnologije pri Tehničkom fakultetu i velikom zaljubljeniku u jedrenje te jednom od čelnika Jedriličarskog kluba Istra u Lovranu Tinom Matuljom. Radili smo na izgradnji novog hidrokrila na dasci za jedrenje. Korišteni su najsuvremeniji materijali i tehnologije, a ja sam ga isprobao na Tenerifama i u Italiji. Za takve projekte potrebno je dosta financija, nadamo se da će nastavak dobiti zeleno svjetlo.

O tebi je snimljen i film koji smo imali priliku gledati na programu HRT-a.

Da, to je dokumentarni film HRT-a „Enrico Marotti: Ovo je moj plov“, scenarista i redatelja Relje Dušeka. Film je snimljen 2021. godine, prije mojih najvećih uspjeha. Film prati moj životni put od Voloskog do svjetskog kupa u Danskoj. Premijera filma bila je na Liburna film Festivalu, sjećam se da sam tu večer došao pogledati film i direktno s premijere otputovao u Grčku na regatu. Ponosan sam što je o meni snimljen film i što će ga moj sin Tone jednog dana moći pogledati.

Kakvi su ti daljnji planovi?

Moja karijera polako ide kraju. Osvojio sam sve što sam želio i već neko vrijeme uz jedrenje radim u tvrtki Octopus iz Rijeke specijaliziranoj za geotehničke radove na visinama i nepristupačnim mjestima, a čiji je jedan od osnivača moj otac Eris. Riječ je o građevinskoj tvrtki, a ja sam inženjer građevine. Završavam i magistarski studij građevine te MBA u Zagrebu. Jedrit ću i dalje, ali više za svoj gušt. Naša jutarnja tramontana na Voloskom mi to omogućava, ujutro mogu jedriti i poslije stići na posao.

Kako izgleda jedan dan u životu svjetskog prvaka?

Meni je dan uvijek prekratak, pun aktivnosti. Ranim jutrom jedrim, a zatim idem na posao. Tu su i fakultetske obaveze. Važna mi je obitelj, moji Nika i Tone. Uvijek se propitkujem jesam li dovoljno napravio da bih bio zadovoljan sam sa sobom. Držim se svojih vrijednosti koje su me dovele do svih mojih životnih uspjeha – sportskih, poslovnih i obiteljskih. Jako volim maškare i kako se proteklih godina zbog natjecanja nisam stizao uključiti u karneval, sada to nadoknađujem. Član sam maškarane grupe Zmešani Volosko. Moj Tone i ja smo bili i na Balinjeradi, nakon što smo skupa napravili karić. Iako je još malen, već se veseli maškarama i sviđa mu se voziti na kariću. Svaki dan je nova pustolovina koju živim punim srcem.

Piše: Kristina Tubić
Za List Opatija

Follow @PodUckun