[OPATIJSKI VREMEPLOV] Pismoslikar Vinko Mihovilić i njegov maštrok

Vinko Mihovilić ručno dorađuje natpis „Voće i povrće“ s oslonom dlana na maštrok (foto: arhiva Jelke Sinčić)

Treba znati da su se u to vrijeme sve pripreme i izvedbe natpisa izvodile ručno, a za to je trebalo imati nešto dara, preciznost, mirnu ruku i mnogo čega što je Vinka isticalo kao vrsnog pismoslikara.

Prolazim gornjom cestom, prisiljen doslovce hodati cestom jer trotoar od samog početka radova još uvijek služi za parkiranje automobila ili odlaganje građevinskih ostataka. Zaobilazeći tu novonastalu, možda apartmansku zgradu, na mjestu nekad znamenitog „40 Boxa“ sjetih se tog prostora još dok je služio kao važno mjesto za garažiranje i održavanje rastućeg voznog parka opatijskog turističkog diva „Kvarner Expressa“. Njihovi prepoznatljivi plavi autobusi s upečatljivim veliko ispisanim slovima „Kvarner Express“ svojom pojavom plijenili bi pozornost gdje god se pojavili i tako ostavljali promotivni pečat diljem Europe.

Umjetnik natpisa

Tragom tog natpisa, koji je bio jednako važan dio uspješnice spomenute firme, razotkriven je krivac, tj. tvorac – umješni pismoslikar Vinko Mihovilić (1921. - 1998.). Treba znati da su se u to vrijeme sve pripreme i izvedbe natpisa izvodile ručno, a za to je trebalo imati nešto dara, preciznost, mirnu ruku i mnogo čega što je Vinka isticalo kao vrsnog pismoslikara. Vinko je svoje početke naukovanja stjecao u atelijeru znanog opatijskog pismoslikara Emilia Gellnera (čiji je sin arh. Edoardo Gellner 1938. arhitektonski vizualizirao prijašnji objekt Yacht Cluba u Opatiji).

Vinko je kao talijanski vojnik od 1939. boravio u Bresciji te uz neizostavnu deku, telećak i pušku usput obavljao poslove srodne njegovu zanatu, ispisujući registracije, brojeve i znakove na svim pokretnim vojnim vozilima, čime je dodatno ojačao svoju pismoslikarsku rutinu. Nakon pada Italije uključuje se u partizanski pokret gdje zbog nastalih smrzotina na jednoj nozi dobiva trajne posljedice vidljive pri hodu. Poslije velikog rata zapošljava se u opatijskoj soboslikarskoj zadruzi „Slikolić“, zatim kratko radi u riječkoj „Dugi“, a do umirovljenja (1971. g.) je angažiran u ranije spomenutoj firmi „Kvarner Express“, gdje su se šoferi smicalicama nadmetali i navlačili ga za rukav, kome će prvom izraditi natpis. Vinko je i nakon umirovljenja vrlo tražen te nastavlja raditi privatno. Koristeći tehnologiju pripreme šablonama njegova starija kći Jelka ili Marija (kako za kega) navodi da je za oslikavanje prve kamelije, čiji je bio autor, koristio čak 19 do 20 hamer šablona. Kada mu se rodila mlađa kći Eda mora da je Bošnjakovom ulicom, gdje su živjeli, šetala jedna od muza što nadahnjuje slikare i tako je obdarila lijepim slikanjem ili su to samo geni.

Zanimanje kao žrtva progresa

Posla je bilo napretek, od krasopisa na trakama vijenaca, preko uredskih natpisa i parkovnih pločica, pa do velikih hotelskih reklamnih panoa po Istri. Vinku je u poslu bio vjerni pratitelj, pa i znak raspoznavanja, štap sličan onome kod mažoretkinja, zvan „maštrok“. Tim štapom, s jednostranim kuglastim krpenim zadebljanjem, služio bi se u gotovo svim izvedbama te mu je oslanjajući se dlanom ili podlakticom na njega, služio posebice kod preciznih izvedbi.

Soboslikar je nekada spadao u red onih zanimanja koja su bila cijenjena i tražena, a danas su gotovo nestala i dijele sudbinu mnogih zanimanja i obrta što nestaju kao posljedica primjene digitalne tehnologije. Potražnja za suvremenim reklamnim natpisima i srodnim poslovima danas je nemjerljivo veća, ali klasična proizvodnja ne zadovoljava brzinom i efikasnošću, pa tu utrku više ne može pobijediti. Tako nam ubrzani razvoj tehnologije, a posebice umjetne inteligencije, kao platforme koja može opsluživati višestruke ideje, sadržaj i namjene, besprijekorno mijenja obrasce u brojnim poslovnim vertikalama. Neki su poslovi i pozicije na izmaku pa se treba pravovremeno prilagoditi za poslove budućnosti. Zanimanja i poslove će zadržati samo oni koje ne mogu zamijeniti računala i robotizirani poslovi te oni čiji je rad jeftiniji. Potražnja za policajcima će se povećati na račun onih poslova koji uvijek opstaju, a to je svakako najstariji zanat – džeparoši, prevaranti i njima srodni snalažljivci, dakako i političari.

Piše: Dragan Kinkela
Za List Opatija

Follow @PodUckun