Hommage Paladi fotografkinje Thee Pavlin u Caffe baru Gloria u Iki

Autorica izložbe Thea Pavlin od rane mladosti pokazuje interes za fotografijom, točnije još od srednjoškolskih dana, a tu ljubav prenio joj je otac koji se i sam bavio fotografijom.

Ika - Hommage Paladi autorice Thee Pavlin tijekom mjeseca prosinca može se razgledati u Caffe baru Gloria u Iki. Organizator izložbe je Atelje Yellow timE.

Thea Pavlin od rane mladosti pokazuje interes za fotografijom, točnije još od srednjoškolskih dana, a tu ljubav prenio joj je otac koji se i sam bavio fotografijom. No, kako to često biva, kod mnogih život ode nekim drugim putem tako da mladenačka ljubav ostane na „čekanju“, a tako je to bilo i s Theom. Iako je fotografija uvijek bila „tu negdje“, tek se 2007. Thea počinje ozbiljno baviti ovim, za nju još iz mladenačkih dana, neistraženim područjem. Kako bi što bolje razumjela stvaralački prostor fotografske slike, ona upisuje i završava i osnovni i kreativni tečaj fotografije što joj je dalo poticaja za jedan dinamičan fotografski život. Sudjelovala je na mnogim žiriranim izložbama i dobitnica je nekoliko priznanja i nagrada. Pored skupnih izložbi imala je i nekoliko samostalnih. Često putuje, što u bliže što u dalje i nepoznate destinacije, gdje strastveno fotografira i znalački pravi ne samo dokumentarne već i vrlo visoko estetizirane slikovne priče ljudi i života prostora kojima putuje. Jedna od takvih izložbi je i Duste Aziz. Dakle, Thea se u ozbiljnim godinama formirala u samosvjesnu fotografkinju koja se svakim novim fotografskim korakom penje jednu stepenicu više na svom kreativnom pijedestalu. Tako je to i s najnovijom izložbom kojom priča priču o paladi /mulu/, njenoj Paladi.

Hommage Paladi
Što znači perioidično i u kontinuitetu fotografirati isti ambijent? Što znači stalno, skoro pa redovito prolaziti, hodati, šetati istim prostorom? Znači li to možda istraživanje samoga sebe u poznatom i sigurnom okruženju? Ako smo toliko puta bili ili prošetali njime, jesmo li i dio sebe ugradili u nj? Mislim na onoj mentalnoj, duhovnoj razini - nevidljivoj, ali ipak prisutnoj. Poznato je i nije novo da se čovjek saživi, sjedini s određenim ambijentom, a da je neobjašnjivo kada, i kako, i zašto dolazi do te nerazdvojivosti. Da, govorim o Thei i njenoj Paladi, tj. seriji fotografija koje dokumentiraju i opisuju taj joj dio Ike.

Promatrajući pojedinačno svaku od ovih fotografija, nećemo na njima pronaći neku posebnu ekskluzivnost, ali u kontekstu ostalih vidimo, ili bolje reći osjećamo, energiju sjećanja koja iz individualnoga prelazi u memoriju kolektivnoga. Posebna vrijednost ove izložbe je u tome što privatno poprima značenje općega. Thea je dugogodišnja aktivna članica Fotokluba Rijeka i tim svojim radom pokazala je visok stupanj razumijevanja fotografske slike i njezina kontekstualiziranja u određenu svoju, a i našu emocionalnu poputbinu. Kao autorici Thei je jasno da je katkad kod fotografske slike, neovisno o njenoj tehničkoj kvaliteti, značajniji njen emocionalni naboj upravo stoga što svaki slikovni materijal, a u ovom slučaju fotografska slika, sa snažnim individualnim značenjem vrlo fluidno potiče kod nas promatrača asocijacije vlastitoga iskustva. Vrlo neposredno i direktno autorica povezuje sebe i nas baš zbog toga što su fotografirani prostori uglavnom ispražnjeni od ljudi. U taj prazni prostor smještamo se samostalno i po vlastitom iskustvu. Tek su na dvije ili tri slike ljudi, a na dvije dominira naša autorica, ali nisu to fotografije narcisoidnog prosedea, već su naprotiv temeljene onim snažnim poistovjećivanjem u kojem se autor sjedinjuje s prostorom na način značenja „Ja i Palada“ ili „Palada i Ja“ koje je nedjeljivo. Snaga i veličina izložbe je u jedinstvu mene i svijeta koji me okružuje, tj. Thee i Palade, zbog vrlo prepoznatljive povezanosti autorice i Palade, i ne samo autorice, već se kroz njen postupak u slikama Palade zrcale generacije i generacije stanovnika Ike.

U osnovi fotografija uvijek nosi i dokumentarni duh neovisno s kojim je pobudama snimljena pa tako i ovaj niz fotografija Palade na najeklatantniji način svjedoče i dokumentiraju i vrijeme i tragove vremena na pomorskom objektu, na paladi. Isto tako svjedoče i akumuliraju svu energiju osoba koje su tu bile, a čini mi se da mjesta ima i za sve ono koji će još ovuda prošetati. Baš zbog izuzetnoga značenja ove jedinstvene palade na stupovima za sve stanovnike i goste Ike, autorica emocionalno pristupa temi i prostoru fotografiranja. Kako sama zaključuje da ta njena Palada
lagano propada, ove će fotografije čuvati uspomenu i bit će trajni dokument i palade, i Ike, i ljudi, napisao je kustos izložbe Borislav Božić, prof.

Follow @PodUckun