[INTERVJU] Iva Mihovilić: Opatijci čitaju više od hrvatskog prosjeka

Od malih je nogu, kako kaže, rado i često dolazila u knjižnicu, koja je za nju uvijek bila prostor otkrića i nadahnuća, a njezina povezanost s opatijskom knjižnicom otišla je „korak dalje“ 2012. godine, kada je ondje započela raditi kao studentica u sklopu programa stručnog osposobljavanja.

Iva Mihovilić (39) ravnateljica je Gradske knjižnice i čitaonice „Viktor Car Emin“ Opatija od ožujka 2024. godine. Ustanova je to koja predstavlja jedno od ključnih kulturnih središta ne samo Opatije, već čitave Liburnije, s obzirom da ima i četiri ogranka – područne knjižnice u Kastvu, Matuljima, Lovranu i Mošćeničkoj Dragi. Po prostoru, broju zaposlenih djelatnika, broju članova te broju stanovnika kojima gravitira druga je po veličini u Primorsko-goranskoj županiji, odmah nakon matične Gradske knjižnice Rijeka.

Iva je djetinjstvo provodila najprije u Ičićima, kasnije na Punta kolovi, a danas živi na Dobreću. Po završenoj Salezijanskoj klasičnoj gimnaziji u Rijeci, upisala je Filozofski fakultet u Rijeci gdje je 2011. stekla zvanje magistre kulturologije. Školovanje je nastavila na smjeru Bibliotekarstva i informacijskih znanosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu, te je 2019. godine magistrirala, a nedugo zatim i položila stručni ispit za diplomiranog knjižničara pri Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu.

Od malih je nogu, kako kaže, rado i često dolazila u knjižnicu, koja je za nju uvijek bila prostor otkrića i nadahnuća, a njezina povezanost s opatijskom knjižnicom otišla je „korak dalje“ 2012. godine, kada je ondje započela raditi kao studentica u sklopu programa stručnog osposobljavanja. Od 2015. godine ovdje radi kao voditeljica animacijskih aktivnosti za djecu i mlade, a zatim je, kao knjižničarka i diplomirana knjižničarka , radila u svim segmentima – od nabave i obrade građe do sudjelovanja u oblikovanju fonda i vođenja mrežnih stranica.

Od preuzimanja funkcije ravnateljice, u rad ustanove unijela je brojne novine i kreativne sadržaje, nastojeći programski život knjižnice učiniti još bogatijim i pristupačnijim. No, kako ističe, za to je u prvom redu zaslužan tim od 13 vrijednih zaposlenika knjižnice. Trenutno imaju pune ruke posla s obilježavanjem Mjeseca hrvatske knjige (15. listopada – 15. studenog), što nam je poslužilo kao povod za razgovor. O njezinim vizijama, iskustvima i planovima razgovaramo u nastavku.

Liburnijski literarni Camino – Liburnijski literarni Camino ove je godine doživio 8. izdanje i ponudio bogat popratni program

Na Vama se vidi da radite posao koji volite. Kako se rodila Vaša ljubav prema knjigama?

Veliku su ulogu u tome imali moji roditelji. Od ranog djetinjstva sestra i ja smo odrastale okružene knjigama: mama je preferirala beletristiku, dok je tata strastveni kolekcionar starih kuharica iz različitih dijelova svijeta. Članica sam knjižnice odmalena, a prvi susreti s knjižnicom bili su u Lovranu. Budući da smo živjeli u Ičićima, osnovnu smo školu sestra i ja pohađale u Lovranu pa je lovranska knjižnica bila usputna stanica na putu iz škole do doma. Po preseljenju na Punta kolovu preselile smo i u opatijsku knjižnicu čiji je fond bio veći i sadržajniji.

U proteklih godinu i pol dana uveli ste podosta novih programa u knjižnici, jedan od njih je i „Knjiga na portun“. O čemu se radi?

„Knjiga na portun“ je usluga koju smo uveli za naše slabije pokretne sugrađane koji ne mogu samostalno doći u knjižnicu i koristiti njene usluge. Odlučili smo im približiti knjige i knjižnicu na način da im dostavljamo knjige na kućni prag. Interes postoji, imamo nekoliko korisnika koji koriste ovu uslugu i to odlično funkcionira. Nismo velik kolektiv da bismo pokrili čitavo područje Liburnije, ali smo se zasad organizirali na način da možemo zadovoljiti potrebe korisnika kojima je ova usluga uistinu potrebna. Još i ranije smo uspostavili suradnju s Domom za starije osobe Volosko, a „Knjiga na portun“ je svojevrsni produžetak toga.

Pripremate li nam još takvih projekata, van knjižnice?

U planu nam je uključiti se u nacionalni projekt mreže „Malih slobodnih knjižnica“ – vjerujem da je to inicijativa koja oplemenjuje zajednicu. Riječ je o „kućicama“ za knjige, a sustav je jednostavan: uzmi, pročitaj, vrati ili zamijeni. No, želimo da se u razmjenu uključuju knjige koje biste i sami rado poklonili ili preporučili drugima, a ne one koje se „čiste“ iz podruma i tavana. Trenutno planiramo postaviti tri takve „kućice s knjigama“ na području Liburnije – u Opatiji, Lovranu i Matuljima – a iduće godine želimo uključiti i Kastav te Mošćeničku Dragu. Cilj ove inicijative je približiti knjigu svima i učiniti čitanje vidljivijim u zajednici. Uključivanjem u ovu mrežu naše će „kućice“ odnosno male knjižnice biti označene na interaktivnoj karti dostupnoj putem Interneta, kako bi ih i turisti i domaći čitatelji lakše pronašli. Nadamo se da ćemo projekt realizirati do kraja godine.

Kako pratite „knjiške“ trendove i po kojem ključu se nabavljaju knjige?

Trendove pratimo na više razina – od praćenja noviteta na tržištu do osluškivanja želja naših korisnika. Uz sredstva iz proračuna osnivača, jedinica lokalne samouprave te vlastita sredstva od članarina i zakasnina, svake godine raspisuju se natječaji za nabavu knjižne građe, putem kojih knjižnice dobivaju dodatna sredstva za kupnju novih naslova. Redovito pratimo recentna izdanja, surađujemo s nakladnicima, distributerima i antikvarijatima, te naravno, s našim korisnicima koji najbolje znaju što žele čitati. Osim nacionalnog otkupa knjiga koji provodi Ministarstvo kulture, gdje knjižnice mogu birati naslove s preporučenih popisa, u nabavi nastojimo zadržati ravnotežu između popularnih i manje poznatih izdanja. Beletristika je, naravno, uvijek u prvom planu – romani, zbirke priča, poezija – ali jednaku pažnju prodajemo i publicistici i stručnoj literaturi, dosta je tu putopisa, biografija te literature iz područja osobnog razvoja koja je uvijek tražena. Nastojimo podržati i male izdavače i omogućiti da i njihovi naslovi dođu do čitatelja. Na taj način, osim što širimo izbor, potičemo i raznolikost čitateljskih ukusa. U konačnici, sve se svodi na sinergiju – između tržišta, stručnih preporuka i onoga što žele naši korisnici.

Prije nešto više od pet godina uveli ste knjige u e-formatu, odnosno audio knjige. Kakav je interes?

Interesa ima, pogotovo kod mlađih generacija. Trenutno naš fond broji oko 485 naslova u e- i audio formatima, a samo ove godine zabilježili smo oko 150 posudbi. Naglasak je na praktičnosti. Mnogi ih koriste „u pokretu“ – dok putuju na posao ili šeću, umjesto glazbe ili radija jednostavno slušaju knjigu, što je izvrsno! Smatram da je velika prednost što je danas knjiga dostupna u različitim oblicima – svatko može odabrati ono što mu najviše odgovara, u trenutku kada mu odgovara. Naravno, uvijek će biti onih koji više vole miris papira i osjećaj listanja stranica, pa će i tiskane knjige uvijek imati svoje mjesto.

K tome, e- i audio knjige ne zauzimaju prostor na policama za razliku od tiskanih knjiga. Kako stojite s prostorom?

Prostor nam je kronični problem i to se vidi već na prvi pogled. Samo u Opatiji trenutačno imamo više od 60 tisuća jedinica knjižne građe! Knjižnica se 1997. godine iz vile Angioline preselila u prizemlje Kulturnog doma Zora s tek nekoliko tisuća svezaka, fond je značajno narastao, ali prostor, nažalost, nije, što nas limitira i kod uvođenja novih usluga i sadržaja. Priljev novih knjiga je kontinuiran, a iako redovito radimo godišnji otpis prema pravilima struke, broj knjiga u fondu stalno raste. Korisnici nam često žele donirati knjige, što je lijepa gesta koju cijenimo, ali ih, uz najbolju volju, ne možemo primati – primamo jedino one koje se kvalificiraju kao zavičajna građa, imaju zavičajnu vrijednost i ulaze u našu Zavičajnu zbirku.

Murder Mistery - Događanja u knjižnici odlično su posjećena – za Murder Mistery tražilo se „mjesto više“

U Područnoj knjižnici Kastav više nemate tih problema – nedavno je preseljena.

Da, Knjižnica Kastav je preselila u dvostruko veći i moderno opremljen prostor, a to se odmah odrazilo i na članstvo: u svega par mjeseci dobili smo stotinjak novih članova, 180 obnovljenih članarina, a izgleda da ćemo uskoro oformiti i čitateljski klub za mlade! Svakako moram pohvaliti i od srca zahvaliti svim kolegicama i kolegama – cijelom kolektivu naše knjižnice na angažmanu. U središnjoj knjižnici u Opatiji i svim područnim knjižnicama ukupno nas je trinaest, i svi su se bez iznimke uključili u preseljenje knjižnice u Kastvu. Marljivo su radili, od revizije i otpisa do fizičkog prenošenja knjiga, zahvaljujući tom zajedničkom trudu više od 23 tisuće naslova pronašlo je svoj novi dom. To je bio pravi timski posao i dokaz koliko ljubavi i predanosti stoji iza našeg posla.

Spomenuli ste Zavičajnu zbirku…

Zavičajnost – čuvanje lokalnog identiteta, kulturne povijesti i književnosti – nam je iznimno važna. Zavičajna zbirka zauzima posebno mjesto u knjižnici, a uz prikupljanje i očuvanje građe, veliku pažnju posvećujemo njezinoj digitalizaciji kako bi bila trajno sačuvana i dostupna putem digitalne knjižnice na našim mrežnim stranicama. Uz ostavštinu Viktora Cara Emina koja je digitalizirana i pohranjena u digitalnoj knjižnici, u planu je daljnja digitalizacija građe iz ostavštine Marija Glogovića i Rikarda Katalinića Jeretova. Trenutačno su u postupku digitalizacije stari turistički vodiči te primjerci časopisa Abbazia e la Riviera del Carnaro iz tridesetih godina prošlog stoljeća. Posebno smo ponosni na suradnju sa Županijskom matičnom službom Gradske knjižnice Rijeka na projektu u Lovranu, gdje se u Memorijalnoj sobi Viktora Cara Emina čuva njegova osobna biblioteka s četrdesetak knjiga starijih od 1850. godine, za koje se pokreće postupak dobivanja statusa kulturnog dobra Republike Hrvatske.

No, ne staje sve na knjigama! Knjižnica nudi i bogat program događanja. Kako sastavljate program?

Trudimo se biti aktivni na području programskih aktivnosti. Oni koji nas često posjećuju već znaju da se ovdje uvijek nešto zbiva i da nikad nije dosadno. Nastojimo izaći iz uvriježenih stereotipa da je knjižnica šturo mjesto puno prašnjavih knjiga – ovdje se održavaju razne čitaonice, pričaonice i programi za djecu, čitateljski susreti, književne večeri kao i prezentacije, kreativne radionice i predavanja za odrasle. Nastojimo da program obuhvati što širi spektar interesa i dobnih skupina, što se ujedno i uklapa u poslanje narodne knjižnice – pružiti svakome ponešto, i ono što želi i ono što mu je potrebno. Želimo poticati čitateljsku kreativnost, interaktivnost te razvijamo interdisciplinarnost u pristupu. Osluškujemo što naši korisnici žele i, u skladu s tim, osmišljavamo i provodimo nove ideje. Pritom uvijek pratimo što se događa u knjižničarskoj zajednici i prilagođavamo sadržaje našim lokalnim potrebama. I tu je uvijek završna provjera, kada sami sebe pitamo: bi li mene ovaj program zainteresirao i privukao u knjižnicu? Iz tog promišljanja i iz razgovora s korisnicima najčešće nastaju nove ideje.

Osim toga, knjižnica sudjeluje i u lokalnim događanjima – često se priključujete gradskim manifestacijama.

Naravno! Štogod da se događa u gradu, od Karnevala do adventa, mi se tome rado pridružimo. Ove godine ćemo dio programa Mjeseca hrvatske knjige povezati s Festivalom čokolade koji se paralelno održava u Opatiji. Već 3. studenog postavit ćemo izložbu knjiga Priča o čokoladi iz fonda knjižnice, a 7. studenog organiziramo poseban program za djecu Lektira na drugačiji način uz poznatu modernu bajku Roalda Dahla Charlie i tvornica čokolade. Istog dana navečer održat će se i likovna radionica Kist i knjiga, inspirirana romanom Kao voda za čokoladu, na kojoj će se – doslovno – slikati čokoladom.

Dolaze li ljeti i turisti u knjižnicu?

Apsolutno da! Ljeti nam je knjižnica posebno živa. Dolaze domaći turisti, ali i strani gosti – mnogi u početku dođu zbog Interneta, a onda otkriju naš kutak s knjigama na stranim jezicima i pitaju mogu li se učlaniti. Imamo i posebnu mjesečnu članarinu upravo za takve korisnike. Drago mi je kad nam kažu da bi, primjerice, u Zagrebu neku knjigu čekali mjesecima, a kod nas je odmah dostupna ili kad pohvale naš fond jer nije jednostran. Nedavno nam je svratio jedan poljski istraživač koji je proučavao znamenite Poljake koji su svojedobno boravili na području Opatije i Lovrana, kao i kolega knjižničar iz Švedske koji je istaknuo kako, za razliku od švedskih knjižnica, naša opatijska „ima dušu“. Takvih je opservacija i upita mnogo, i to je ono što čini knjižnicu živom, a posao knjižničara dinamičnim.

Kakvi su Opatijci čitatelji – jesmo li marljivi?

Bolji smo od prosjeka! Prema istraživanju provedenom ove godine povodom Noći knjige, Primorsko-goranska županija je, uz Istru, u samom vrhu Hrvatske po čitateljskim navikama. Istina, čita se manje nego prije, ali se pad zaustavio. U Opatiji trenutno brojimo 1574 člana – što znači da je svaki sedmi stanovnik član knjižnice, što je dobar postotak, dok na razini čitave ustanove imamo 4040 članova. Trenutno smo na otprilike 15% učlanjenog stanovništva, a cilj nam je doseći standard od 18%. Moramo uzeti u obzir i da jednu člansku iskaznicu koristi veći broj članova iste obitelji stoga pokazatelji nisu egzaktni pa je i pravi broj korisnika knjižnice veći od statističkih pokazatelja. U svijetu brzih informacija i kratkih vijesti, čitanje je i dalje „in“, a knjižnice svojim programima doprinose tom stvaranju i razvijanju čitateljskih navika.

Čitateljski klubovi su također vrlo aktivni?

Da, čitateljski klubovi postoje u nekoliko naših knjižnica, a nadam se da će zaživjeti u svima. U Opatiji trenutno djeluje klub sa 7–8 članica i s obzirom da ga vodi kolega, možda je ovdje zanimljivo spomenuti da imamo tri muškarca u našem kolektivu, što je više od prosjeka u hrvatskim knjižnicama. Uglavnom, klub se sastaje jednom mjesečno, otvoren je za nove članove i uvijek vlada ugodna atmosfera. Trenutno čitamo knjigu Listanje kupusa Igora Beleša, a autor nam dolazi u goste krajem mjeseca, na sljedeći sastanak čitateljskog kluba. Bit će zanimljivo druženje i pozivam i ostale zainteresirane da nam se pridruže!

Veliku pažnju posvećujete i najmlađim sugrađanima.

Da, to nam je iznimno važno. Imamo i izvrsnu suradnju s odgojno-obrazovnim institucijama na području Grada Opatije. Smatram da je ključno razvijati ljubav prema knjizi od najranije dobi – da dijete stekne naviku dolaska u knjižnicu, korištenja njenih usluga i sudjelovanja u raznim programima koje knjižnica nudi. Pod stručnim vodstvom knjižničara spajamo književnost i kreativnost kroz pričaonice, čitaonice i ostale literarno kreativne radionice, koje su odlično posjećene. Spomenula sam da nam je zavičajnost vrlo važna, stoga nudimo i puno programa na čakavskom jeziku za naše najmlađe korisnike.

Na poslu ste okruženi knjigama, provodite li i slobodno vrijeme uz knjigu?

Ne znam je li to profesionalna deformacija ili jednostavno ljubav prema knjigama, ali jedan dio zasigurno da, iako je, iskreno, slobodnog vremena sve manje. Volim umjetnost svake vrste pa volim otići na koncert, pogledati izložbu ili kazališnu predstavu. No slobodno vrijeme ipak najradije provodim s nećakinjom Alanom Marijom. Od malena me zove „tete“ i moja je mala umjetnica. Mislim da je naslijedila ljubav prema knjigama s obzirom na to da je već napisala svoju prvu knjigu na engleskom jeziku, svira gitaru i oslikava školske zidove (uz dozvolu i poticaj nastavnika, naravno!). Ona je moj najveći motivator, učitelj, ali i kritičar, a vrijeme provedeno s njom je neprocjenjivo.

Piše: Elena Vidović
Za: List Opatija

Follow @PodUckun