Jedan od posljednjih opatijskih postolara Cvitan Vučak: „Doći će vrijeme kada više neće imati tko popravljati cipele“

Cvitan Vučak od 1993. godine vodi postolarski servis u središtu Opatije, a osim dugogodišnjeg zanata može se pohvaliti i titulama prvaka Hrvatske i svijeta u kuglanju.

Opatija - Malo je ljudi iz Opatije i okolice koji barem jednom nisu odnijeli svoje cipele na popravak u Vučak servis. Već više od trideset godina postolar Cvitan Vučak u svojoj radnji u glavnoj opatijskoj ulici, preko puta opatijske tržnice, vraća život omiljenoj obući svojih sugrađana. Obrt je pokrenuo prije više od tri desetljeća, a na istoj adresi posluje i danas. Zanimljivo je da se ovim zanatom počeo baviti sasvim slučajno i nije ni slutio da će upravo postolarstvo postati njegov životni poziv.

– Tijekom ratnih devedesetih radio sam na poslovima vezanima uz oružje. Bio je to vrlo opasan posao u kojem je, nažalost, bilo i poginulih te sam odlučio promijeniti zanimanje. Tako sam 1993. godine kupio ovu radnju u Opatiji koja je bila u lošem stanju. Srećom, u kupljenom servisu zatekao sam vrsnog majstora od kojeg sam naučio postolarski zanat. Trudom i kvalitetnim radom podigli smo ovaj servis – prisjeća se opatijski postolar Cvitan Vučak. Na pitanje popravljaju li ljudi danas obuću manje nego nekada i zašto je u okolici sve manje postolara, Vučak odgovara kako se sve manje ljudi odlučuje za ovaj zanat.

– Ljudima se možda čini da su naše usluge, koje stoje od 10 do 20 eura, skupe. Međutim, s ovim se poslom ne može ostvariti toliko prometa da bi se pokrili svi troškovi, a kamoli nešto zaradilo. Da je postolarski zanat isplativ, postolarskih radnji bilo bi kao kafića, na svakom koraku – zaključio je Vučak.

U ove 33 godine kroz Vučakovu radnju prošle su brojne generacije kojima je pomogao riješiti razne probleme s obućom, torbama, remenjem ili ključevima. Na pitanje tko će jednog dana nastaviti ovaj posao kada ode u zasluženu mirovinu, samo se nasmiješio i odgovorio:
– Za ovaj zanat, koji zahtijeva mnogo vještine i znanja za obavljanje različitih poslova, danas se gotovo nitko ne školuje. Zato sumnjam da će nakon mene itko nastaviti raditi ovaj posao. Da sam mlađi, možda bih se već povukao, no ovako ćemo vidjeti koliko ću još izdržati. Nastavljam raditi i uz mirovinu dokle god budem mogao. Doći će vrijeme kada ljudi više neće pitati koliko košta popravak jer im više neće imati tko to napraviti.

Vučak svakodnevno radi s ljudima pa se rado prisjeća brojnih zgoda i nezgoda koje sa sobom nosi dugogodišnji rad s mušterijama.

– U mom poslu susrećete se sa svakakvim situacijama. Poznata je izreka da je najteže raditi s ljudima. Jednom je starija gospođa došla po cipele koje je ostavila na popravku. Zamolio sam je da mi pokaže potvrdu koju sam joj dao kada ih je donijela, a koja je potrebna za preuzimanje nakon popravka. Rekla je kako ona potvrdu nema. Zamolio sam je da mi opiše cipele kako bih ih pronašao i predao joj bez potvrde – dogodi se da ljudi potvrdu zagube. Međutim, gospođa je i dalje tvrdila da ne zna gdje joj je potvrda, ali nije bila sigurna ni o kojim se cipelama uopće radi. „Pa kako da onda znam koje su vaše cipele, gospođo?“ – pitao sam je, a ona me napala da sam ih sigurno prodao. Na kraju je ipak pronašla potvrdu s brojem za preuzimanje pa sam joj dao cipele. A ono što je najzanimljivije, ni na kraju nije bila sasvim sigurna jesu li to uopće njezine cipele – kroz smijeh je ispričao Vučak.

Godinama je u servisu imao zaposlenog radnika, ne toliko zbog količine posla koliko zbog toga da ga netko može zamijeniti kada je odsutan. Naime, mnogo je vremena posvećivao sportu u kojem je ostvario brojne velike uspjehe. Malo tko od Opatijaca zna da im cipele popravlja svjetski prvak u kuglanju, koji i danas gaji ogromnu ljubav i strast prema ovom sportu.

– Kuglanje je izvanredan sport! Zahvaljujući njemu obišao sam gotovo cijelu Europu. Moram se pohvaliti da sam godinama bio kapetan reprezentacije te prvak Hrvatske, ali i svijeta. Sve to oduzimalo mi je mnogo vremena. Danas sam predsjednik Kuglačkog kluba Rijeka i trener mlađih uzrasta, pa bih iskoristio priliku pozvati sve dječake od 10 godina naviše da nam se pridruže. Kod nas je sve besplatno!

A za kraj razgovora zanimalo nas je vrijedi li i danas stara izreka da su „u postolara najgore cipele“, na što nam je Vučak odgovorio kako je ta izreka možda vrijedila u neka davna vremena, ali danas zasigurno više ne vrijedi.

Piše Ivana Grabar / List Opatija
Snimio Nikola Turina

Follow @PodUckun