[OPATIJSKI VREMEPLOV] Samanj od žliti i snega
Autor: Portal Poduckun 20.12.2024
Prije četrdesetak godina veliki broj pobornika bio je zaražen rekreativnim skijanjem kao stilom zdravog života.
Unatoč stalnim nepoželjnim vremenskim najavama meteorologa o najezdi oštre zime, mi smo, kao za inat, svakodnevno okupani ugodnim toplim suncem martinjskoga babljeg ljeta, ali tek do prve kiše. Neki se uspijevaju još uvijek ponosito kupati u moru umišljeni nagonom da će dulje živjeti, a možda neće, jer trudili se ili ne i njima je sat života određen po nekom algoritmu. Jesen se isto tako trudi odgoditi zimu, ali uzalud, jer noći su sve kraće i hladnije.
Pročitah o najavljenom sajmu rabljene skijaške opreme koju, na zadovoljstvo ljubitelja skijanja, posljednjih godina organiziraju uspješni vološćanski skijaši, točnije „Ski klub Carving“ i VOP Sup teamovci.
Prije četrdesetak godina veliki broj pobornika bio je zaražen rekreativnim skijanjem kao stilom zdravog života (sada je to nordijsko hodanje, kao nešto jako zdravo, nešto što će nam produžiti život – eliksir života) opravdano kao kiselo grožđe, jer znamo da je jeftino i treba samo dobra volja. Bar nakratko relaksiramo vidni ljudski stroj od onog TV-ekrana ili nerazdvojivog malog mobilnog ekrančića. Jednostavno je postalo pristupačno širim masama zahvaljujući standardu nadasve i popularnom Ingemaru Stenmarku koji je svoje skijaške uspjehe ostvarivao na skijama „Elan“ iz Begunja, a koje su među skijašima postale prestiž.
Odmah se sjetih osamdesetih i ski-sajma u režiji vrijednih i dobronamjernih članova DSR „Partizan“ Opatija. Tada moćni turoperator Kvarner express i njihovi vrijedni djelatnici ponuđene destinacije su masovno popularizirali i dobro organizirani nudili svega što ta skijališta pružaju. Tada nastala skijaška pomutnja zarazila je i zavidan broj Opatijaca. Imao je u tome prste, (da ne kažem) vrijedan organizator i koordinator Vojin Marković (a rekao sam) i ekipa dobrih skijaša sveprisutna u opatijskom sportu – Sudić, Šćurić, Marok, Gliba, te naravno i skijašice Beba, Đina i svi oni koji nisu spomenuti, a bilo ih stvarno puno. Trebalo je tu vojsku budućih skijaša opremiti, servisirati opremu i tako odjednom DSR „Partizan“ vikendom organizira Ski-sajam. Sajam rabljene opreme sa zavidno velikim izborom privlačio je znatiželjnike iz Rijeke i šire okolice. Moglo se pristupačno dobro opremiti za zimske radosti, a usput konzumirati dobru kapljicu, vruće napitke – brule i medicu ili pogledati na „šesnajstici“ filmske projekcije o skijanju na povećem platnu, a u podrumu usput servisirati skije. Sve na jednom mjestu. Bilo je to mjesto kurioziteta i prepričavanja zgoda s lanjskog skijanja i glorificiranja koja je destinacija bolja, kamo se ide ove godine, gdje je povoljnije, koje su top skije. Tako je to, vrlo uspješno, išlo nekih par godina. Standard je ojačao i narod se nesvjesno uzoholio te bi svi prodavali rabljeno, a kupovali novo, bilo čekovima na rate, bilo gotovinom.
Dakle, proteklo je nekih četrdeset godina i dosta se toga promijenilo. Primjerice skije su u prosjeku kraće za četrdeset, a štapovi negdje za petnaest do dvadeset centimetara (osim onih za hodanje). Skije su skuplje u odnosu na kupovnu moć, pa zato ima manje skijaša i statistički manje skijaških povreda. Pa od nastalog, iz doba mraka, masovnog rekreativnog skijanja, danas skijaju samo uporni zaljubljeni i uvijek prisutna samozvana elita odabranih koji uporno traže mjesto u vrhu lokalne ili šire piramide platežne moći. Sve je postalo manje dostupno – sve je skupo. Živio sajam!
Piše Dragan Kinkela
Iz „Lista Opatija“